Izdanje:
Duško Marušić/Pixsell
Kristijan Floričić s nepunih 30 godina ušao je na listu deset najbogatijih Istrana. U 37. godini jedan je od bogatijih Hrvata i to sve bez ijedne afere. Počeo je raditi u TDR-u da bi otkrio mogućnosti koje nudi tržište dionica i zajedno s partnerom Miroslavom Jeličićem-Purkom osnovao Aureus Invest, najuspješniji investicijski fond u Hrvatskoj. Uložiti u dionicu u koju je uložio i Floričić, značilo je sigurno zaraditi. A ovaj Puležan je znao zaraditi i dvadeset puta više. Danas se dobrim dijelom povukao iz dioničarstva, ali se zato prihvatio lopate i pokušava spasiti pulski Agroprodukt i zagrebački Infosistem.
F: Da sada ponovno krećete ispočetka, biste li opet ulagali u dionice?
Svakako da bih ulagao u dionice. Pratim ih od svoje 16. godine i smatram da je to najisplativiji način ulaganja pod uvjetom da se poštuju zacrtana pravila. Smatram da se za novac uložen u dionice dobiva potencijalno najveća vrijednost, ali je pritom potrebno znati iščitavati poslovnu dokumentaciju s naglaskom na bilanci, računu dobiti i gubitaka te revizorskim izvještajima iz čega se da zaključiti da li se nešto kupuje ispod realne vrijednosti. Primjer koji volim navoditi u takvim slučajevima je usporedba s nekretninama za koje većina zna procijeniti vrijednost. Kada pronađete podcijenjenu dionicu to vam je otprilike kao da kupujete nekretninu ispod pola tržišne cijene, pa vas nakon ulaska u stan u ladici čeka gotovo jednako novca koliko ste potrošili da bi kupili nekretninu. Na kraju tako kompanija kroz poslovanje u tri do četiri godine isplati vrijednost nekretnine. To konkretno znači da ste već u prvoj godini isplatili cijenu koju ste platili za dionicu i za očekivati je da će doći do realnog vrednovanja takve dionice u budućnosti. Kod nekretnine teško možete pronaći neku koja kroz najam može vratiti novac za godinu dana. Uglavnom se ulaganje isplati tek za 10 do 15 godina.
f: Što biste savjetovali novim ulagačima s obzirom na drastičan pad vrijednosti dionica na burzama?
Koliko god da su vrijednosti dionica pale s rekordnih razina to nikako ne znači da će ubuduće rasti, što se uglavnom kod neiskusnih ulagača koristi kao argument za nagovor na kupnju. Smatram da pojedinci ne bi trebali osobno ulagati na osnovu nečijeg nagovora, nego isključivo na osnovu financijskih izvještaja. Većina dionica u Hrvatskoj, s obzirom na ukupne makroekonomske pokazatelje, nije prejeftina. Odnosno, ima potencijal za rast, ali ni približno koliko su dionice bile jeftine početkom 2000-tih godina. Također smatram da je ispravno ulagati na duži rok, a to konkretno znači da bi se trebao ulagati samo višak likvidnih sredstava.
f: Još 2007. godine, kada ste iznimno dobro zarađivali, govorili ste da su cijene pojedinih dionica prenapuhane?
Kroz radionice smo upozoravali javnost na prenapuhane dionice te smo pozvali i predavače koji su radili u stranim investicijskim bankama koji su objašnjavali zbivanja na tržištima kapitala. Tom prilikom pokazivani su grafikoni na tržištu Cipra gdje je vrijednost indeksa pala za gotovo 90 posto u krizi 1997. godine. Ta upozorenja su teško dolazila do pojedinaca, prvenstveno zbog toga jer je tih godina došlo do inicijalnih ponuda dionica HT-a, Ine, Magme, Atlantica i drugih pa se kroz medije stvorilo mišljenje da se na dionicama ne može izgubiti.
f: Kako gledate na trenutnu situaciju na svjetskim burzama? Mogu li se one usporediti sa Zagrebačkom burzom koja kao da je izgubila dah pa su ostvareni prometi uglavnom vrlo niski?
Većina visokorazvijenih svjetskih burzi (osim Japana i pojedinih europskih) blizu je rekordnih razina. Mislim da je do toga dovela monetarna politika tih zemalja koja se očitovala u “štampanju novca” kroz otkupljivanje obveznica i gotovo beskamatnom kreditiranju banaka preko centralnih banaka. Tržišta u tim zemljama imaju jako bitnu ulogu na cjelokupnu ekonomiju i raspoloženje potrošača i kroz njih se ponovno pokušava pokrenuti gospodarstvo. Na manje razvijenim tržištima nije takva situacija i ona su uglavnom na 30-tak posto vrijednosti od rekordnih razina ostvarenih 2007. godine. Konkretno, hrvatsko tržište se i dobro drži u odnosu na regiju i na njemu se ostvaruju dnevni prometi koliki i na svim ostalim tržištima bivše države zajedno. Glavnu ulogu u tome imaju mirovinski fondovi koji dio imovine ulažu na domaćem tržištu kao i HANFA koja strogom regulativom nadzire trgovanja.
f: Kada se može očekivati novi zalet na financijskom tržištu, odnosno može li se uopće očekivati s obzirom na situaciju u Europi?
Kao što sam prije naveo, mislim da je rast tržišta potaknut liberalnom monetarnom politikom, a ne makroekonomskim pokazateljima. Glavni pokazatelj da je ekonomija ponovno dovedena u red je stvaranje radnih mjesta i kada do toga dođe ponovno će doći i do novog zaleta u svim sferama gospodarstva. To ne znači da trenutno nije prilika za investiranje u podcijenjene vrijednosne papire koje nisu realno vrednovani i koje se ima vremena čekati.
f: Jedan od poteza kojim ste se pokušali obraniti od krize bio je pretakanje novca izvan Hrvatske. Koliko je to pomoglo Aureusu da lakše prebrodi recesiju?
Naši fondovi na vrhuncu su imali otprilike milijardu kuna. Kako su bili otvorenog tipa svatko je u svakom trenutku mogao izaći iz njih po dnevno utvrđenim vrijednostima. Zbog toga smo u tim trenucima vodili politiku ulaganja u visokolikvidne i defenzivne dionice koje je bilo moguće pronaći samo na vanjskim tržištima i koje su prema fundamentima bile bitno jeftinije od domaćih dionica. Nakon naznaka krize početkom 2008. godine, pa sve do vrhunca početkom 2009. godine, iz fondova je povučeno preko 500 milijuna kuna imovine i realno je da bi teško preživjeli da nismo imali visokolikvidne pozicije. Nažalost, i na stranim tržištima u to vrijeme je došlo do velikih padova vrijednosti indeksa zbog čega je bilo gotovo nemoguće izbjeći gubitke.
f: Kako odgovoriti na novu krizu?
Mislim da samom štednjom to nije moguće. Ispravan put je ono što se radi u SAD-u gdje se prikrivenim štampanjem novca obezvrjeđuje dug i potiče se na ponovno investiranje kako bi se očuvala vrijednost zbog očekivane inflacije uz istodobno zadržavanje kamatnih stopa na razinama ispod jedan posto.
f: Vrijedi li ova tvrdnja i za Hrvatsku? Hoće li ekonomske promjene koje provodi nova Vlada pomoći u potrebnom oživljavanju gospodarstva?
Vrijedi i mislim da politika Vlade ide u pravom smjeru odnosno naglasak je na investicijama koje bi trebale rezultirati stvaranjem novih radnih mjesta što je ključno za generiranje gospodarskog rasta. Kod nas je teško provesti štampanje novca kroz poticajnu monetarnu politiku zbog velikog duga koji je denominiran u stranim valutama što bi dodatno opteretilo zadužene gospodarstvenike i pojedince. Bez obzira na to ključno će biti da se oslobode financijska sredstva uz nisku kamatnu stopu kroz razne strukturalne fondove i banke što je i najavljeno kao cilj Vlade što će omogućiti razvoj kvalitetnih investicija i konkurentnost na stranim tržištima.
f: Imate li ambicija u politici?
Nemam.
f: Jednim dijelom ste se povukli s tržišta kapitala, prodali većinske udjele u Aureusu i počeli se baviti tvrtkama Infosistem i Agroprodukt. Zašto ste to napravili?
Iz Aureusa smo se povukli nakon što nismo najbolje iskoristili rast visokorazvijenih tržišta tijekom 2009. godine, odnosno zbog velikog izlaska ulagača prakticirali smo jako konzervativan stil ulaganja s naglaskom na likvidnosti. Također kada upravljate otvorenim fondovima glavno pravilo je da kada imovina ulazi onda kupujete, a kada izlazi prodajete vrijednosne papire zbog čega smo bili prisiljeni prodavati i bitno podcijenjene dionice što nije u skladu s našom filozofijom ulaganja. Tijekom 2009. godine pristupili su nam predstavnici NFD-a, tada najvećeg investicijskog društva u Sloveniji, kojima smo prepustili upravljanje od početka 2010. godine nadajući se da će znanja i direktive EU prenijeti i na novo društvo.
f: Dio medija spekulirao je kako je upravo ulazak u Agroprodukt bio motiv da vam nedavno zapale dva automobila? Vještačenje je pokazalo da je razlog ipak tehničke prirode...?
Agroprodukt je poljoprivredna kompanija koja u svom posjedu ima otprilike 200 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u Puli i okolici s trajnim nasadima vinove loze, maslinama i breskvama te jednogodišnjim nasadima kao i kapacitetima za preradu u vinskom podrumu i uljari. U Agroprodukt sam ušao na molbu da im dam pozajmicu za isplatu plaća i otkupim dio udjela za koji je već bio potpisan ugovor o kupoprodaji, ali se nije mogao realizirati. Nakon što sam saznao da novac od pozajmice nije potrošen na isplatu plaća jače sam se angažirao i odlučio dovesti kompaniju u red. Tvrtka je zapravo bila zrela za stečaj tako da bi tridesetak stalno zaposlenih, kao i 50 sezonskih radnika ostalo bez posla. Trenutno kompanija nema dugova i stvorila je pretpostavke za daljnje investicije i povećanje zaposlenosti. Ne očekujem dobit od navedenog ulaganja već na njega gledam kao na doprinos očuvanju radnih mjesta i doprinos lokalnoj zajednici uz napomenu da je veliko zadovoljstvo proizvoditi vrhunske proizvode od vina i maslinovog ulja. Kod Infosistema smo bili dioničari duže od pet godina kada se otvorila mogućnost da se otkupi značajniji paket dionica čime bi osigurali većinsko vlasništvo. Sada smo u fazi restrukturiranja što bi trebalo osigurati stabilnu budućnost.
f: A požar na automobilima?
Vještačenje je utvrdilo da se samozapalio motor jednog osobnog vozila, a kako su bili parkirani jedan do drugoga vjetar je prenio vatru na drugo vozilo. Također je utvrđeno da je uzrok požara tehničke prirode.
f: Otkud vam prvi novac koji ste uložili u dionice?
Prva ulaganja na burzi sam napravio 1995. godine. Tada sam raspolagao s iznosom od 20.000 maraka koje sam zaradio od turizma i sezonskog rada u Tvornici duhana Rovinj čiji sam bio stipendist. Početkom 2000. godine ponovno sam počeo jače ulagati u dionice na hrvatskom tržištu i nakon većih zarada usmjerio sam glavninu novca u kupnju dionica Tvornice duhana Rovinj d.d. čija se vrijednost ubrzo udvadesetostručila. Valja napomenuti da je to bilo zlatno doba za ulaganje u dionice hrvatskih kompanija iz razloga što su bile znatno podcijenjene još zbog ruske krize iz 1997. kao i zbog sloma tehnološkog sektora u SAD-u. U međuvremenu je došlo do promjene zakonske regulative koja je naložila trgovačkim društvima s više od 100 dioničara i kapitalom većim od 30 milijuna kuna da moraju kotirati na uređenom tržištu i moraju redovito objavljivati izvješća o poslovanju. Zbog tih razloga došlo je do velikog porasta transparentnosti i korporativne kulture što je imalo za utjecaj da se pojave strani investitori koji su bitno podigli valorizacije nakon čega je uslijedio veliki rast brodarskih i industrijskih kompanija kao i rast tržišta u regiji. Mislim da će se takve prilike za ulaganja teško ponoviti.
f: Kako je došlo do suradnje između vas i Miroslava Jeličića-Purke, kao najglasovitijeg para u investicijskoj zajednici?
Obnašao sam funkciju direktora Tvornice duhana Rovinj za jugoistočnu regiju koja je uključivala Makedoniju, Kosovo i Albaniju od 2003 do 2005. godine i živio sam u Skopju. U slobodno vrijeme analizirao sam regionalna tržišta kapitala i uspoređivao ih s našim. Isto to je radio i Miroslav koji je preko poznanika, nakon što je otkrio crnogorsko tržište, najavio dolazak u Makedoniju da analizira to tržište. Nakon što smo zajedno proveli par dana ustanovili smo da imamo ista razmišljanja vezana za fundamentalno vrednovanje dionica i činjenicu da su tržišta regije bitno podcjenjenija od razvijenih pa i od hrvatskog tržišta. Nakon toga definirali smo osnivanje društva za upravljanje preko kojega bi ostvarili te zamisli o ulaganju. Nažalost, zbog niske likvidnosti navedenih tržišta pokazalo se da je takvu politiku ulaganja izuzetno teško ostvariti kroz otvorene fondove.