Izdanje:
Marko Jurinec/Pixsell
Robert Prosinečki je tog petka u rukama držao svoj prvi trenerski trofej (Crvena zvezda je u Kruševcu nadjačala Borac iz Čačka 2:0), a istovremeno riskirao da dobije otkaz. Naime, čelnici kluba su mu opasno zamjerili što je podržao igrače u jednodnevnom štrajku. Interesantno, nikada u povijesti bivšeg europskog prvaka koji je osnovan 1945. godine nije se dogodilo da nogometaši nisu trenirali. No, Prosinečki je prihvatio činjenicu da njegovi nogometaši nisu već mjesecima dobili novac, podsjetio da također niti on i njegovi suradnici nisu primili plaću. I podržao je odluku igrača. - Mjesecima sam svojim igračima prenosio ono što su mi čelnici govorili. A to je da će novac biti sutra, prekosutra. Nakon osvajanja kupa više nisam mogao - počeo je Robert Prosinečki, trener Crvene zvezde pričati o aktualnom trenutku u ulici Ljutice Bogdana. No, vrlo pozorno prati što se događa u hrvatskom nogometu i ne ustručava se progovoriti o svim problemima kojih ima u HNS-u.
f: Nekoliko sati nakon što ste podržali igrače, spominjalo se da ćete dobiti otkaz?
Tu je stvar vrlo kompleksna. Uprava kluba je naslijedila velike dugove iz prošlosti, ekonomska situacija u Srbiji je izuzetno teška i novac je teško nabaviti. S druge strane stoje igrači, koji niti su stvarali dugove, niti ih treba biti briga tko će ih i kako vratiti, već su tražili svoje. Dugo sam igrače uspijevao držati u radnom tonusu, a kao osnovni motiv govorio sam da moramo pobijediti Partizan, te da moramo osvojiti Kup. Naravno, očekivao sam da će igrači nakon svega biti nagrađeni.
f: Da li vas je predsjednik Lukić pozvao na odgovornost?
To je naša interna stvar. U trenutku kada sam podržao odluku igrača nisam bio protiv uprave kluba. Koliko god je uprava bitna, jer ona se mora brinuti da sustav funkcionira, znate ja s tim igračima živim 24 sata. Ja sam im šef, ja od njih tražim da jedu samo piletinu i ribu, da legnu do 23 sata, da na travnjaku daje sve što znaju. Mislim da sam na ovaj način precizno pokazao što mislim.
f: Kao nogometaš Crvenu zvezdu ste napustili u trenutku kada je bila prvak Europe. Prije godinu i pol dana ste znali za sve probleme, sve dugove. Zašto ste ipak prihvatili posao?
Kada sam razmišljao da želim biti trener maštao sam da počnem u velikom klubu. A uspomena na Crvenu zvezdu je bila upravo takva. Danas nakon godinu i pol dana za mene je Zvezda i dalje veliki klub. Nikada neću moći zaboraviti da su mi dali veliku priliku kao igraču, a možda još više sada kao treneru. No, dosta se toga promijenilo.
f: Što konkretno kada je u pitanju sam klub?
Živimo u jednom drugom, puno složenijem vremenu nego što je to bilo prije rata. U Crvenoj zvezdi se dogodilo nešto što se dogodilo u mnogim klubovima s ovih prostora. Trošilo se puno više nego što privređivalo. S druge strane Europa nije imala takvih problema kao mi na Balkanu u posljednja dva desetljeća. Nogometni biznis se jako razvio, a mi ga na tom nivou više nikada nećemo moći pratiti. I danas mnogi još žive od sjećanja na Bari kada je osvojen naslov prvaka Europe. I to je pogrešno.
f: Pa kakva je po vama perspektiva kluba, što - ispostavilo se - vuče za sobom i vašu poziciju?
Ova uprava je naslijedila veliki dug, a predsjednik Vladan Lukić, moji suigrač iz generacije već se dulje vrijeme bori s tim problemima. Treba pronaći model kako da se sve to sanira i krene od nule. Naravno, klubu je potreban i jak i ozbiljan sponzor. Mi možda nismo uvijek razmišljali isto, ali meni je predsjednik vjerovao i imao strpljenja kada neki drugi predsjednik to ne bi imao.
f: Da li ima strpljenje zbog toga što ste imali plan kako da se neke stvari u momčadskom djelu promjene?
Kada sam došao u klub jedno vrijeme sam snimao situaciju, vidio kvalitetu i karakter momčadi. Usvojili su moju ideju kako da igramo, ali neki igrači to nisu mogli pratiti. Luka je prihvatio da pomladimo momčad, da se oslonimo na politiku dovođenja mladih igrača, kvalitetnijeg rada u omladinskoj školi, a nakon toga da kupujemo nogometaše koji mogu biti pojačanje. Uglavnom predsjednik Lukić i ja smo sve dogovorili, želim u novoj sezoni s Crvenom zvezdom postati prvak, prekinuti tu petogodišnju dominaciju Partizana. Imamo karakternu momčad, samo takvi igrači nam dolaze u obzir.
f: Koliko klub može financijski ovisiti o političkim promjenama u Srbiji. Naime, bivši predsjednik Boris Tadić je bio sklon nogometu, Crvenoj zvezdi?
Javna je tajna da je uspio ishoditi sredstva da se podmiri dug Uefi kako bi klub mogao igrati u predstojećim kvalifikacijama za Europsku ligu? Ne ulazim u te detalje, ali bila bi katastrofa za klub da ne igramo kvalifikacije za Europsku ligu. I to je bilo jako bitno, hvala onome koji je pomogao klubu. Što se tiče smjene u političkom vrhu mislim da nitko u ovom trenutku u Srbiji do kraja ne zna što će značiti ova promjena. Novca nema i to je notorna činjenica. Crvena zvezda pak godinama ima podršku dijela politike, a što će donijeti nova vlada za Crvenu zvezdu, ja to ne znam.
f: Upoznali ste bivšeg predsjednika Borisa Tadića, kakav je na vas dojam ostavio?
Ne poznajem dobro čovjeka da bih komentirao kakav je, a premalo se razumijem u njegov posao da bih mogao reći što je napravio.
f: Poznajete li novog predsjednika Tomislava Nikolića i dio njegove prošlosti koja se u Hrvatskoj tretira kao velikosrpska?
Ne zanima me politika u toj mjeri da bih pratio. I novog predsjednika ne poznajem. f: Mnogi Nikolićevu pobjedu povezuju s teškom ekonomskom situacijom u Srbiji? Ovdje se teže živi nego u Hrvatskoj, plaće su znatno manje, a nezaposlenost velika. U Zagrebu je teško, slušam ljude, prijatelje, kumove. Svugdje je teško i puno ljudi kuka. No, čini mi se da ipak ljudi u Beogradu to lakše podnose, sve vrlo brzo okreću na šalu.
f: Vaš odlazak iz Zagreba u Beograd, iz reprezentacije u Crvenu zvezdu vas je obilježio zauvijek. Za mnoge ste ambasador dobre volje između dvije zemlje, za druge izdajica?
Ma ja sam samo čovjek nogometa. Jedino sam to uvijek razumio. A što se tiče politike, e pa to mene uopće ne zanima. Imam suprugu, dvije kćeri, svoju obitelj, prijatelje u Zagrebu, Beogradu, Oviedu. Sretan sam čovjek zbog toga. A nikada se nisam prepuštao niskim strastima, vjerama, nacijama. Izabrao sam svoj put, a odgovaram samo svojoj obitelji. Znate, najteže je kroz život prolaziti kao čovjek. To je jedino što ja želim biti. Čovjek koji nikome ne želi nauditi, koji uvijek ako može pruži ruku i pomogne.
f: Beograđani su vas još jednom sjajno primili. Da li ste to očekivali?
Za sve koji su ovdje Zvezda je i danas unatoč problemima simbol za uspjeh. I mene su ovdje dočekali kao nekog tko je igrao u najboljem razdoblju za klub. Prije svega ljudi su ovdje osjetljiviji na bivše igrače ili kako ih nazivaju klupske legende. I mene zbog toga cijene, a to sam posebno osjetio kada sam ponovno došao na Marakanu.
f: Bilo je interesantno vidjeti kako će vas dočekati Delije, najžešći navijači Crvene zvezde. Nisu bili jedinstveni u tome da vas podrže kao trenera?
Prošla su dva desetljeća, generacije ljudi i navijača su se promijenile. Meni je bilo logično da se oni propitkuju, ipak sam ja došao iz Zagreba, igrao sam za Dinamo, reprezentaciju Hrvatske. No, opet je tu kod mene presudila nogometna logika. Kada sam došao pljeskali su mi, kada smo pobijedili Partizan bili su sretni. Ali znate kada su mi jedino tako jako skandirali. Pa u Kruševcu kada smo osvojili kup. I to je jedina istina, navijači traže pobjede, titule, trofeje. Samo ih to zanima. Baš ih briga gdje se rodio moj otac Đuro ili mama Emilija. I odakle mi je supruga.
f: Je li istina da ste imali konkretne ponude da preuzmete neku momčad već od ovog ljeta?
Jesam. Niti jednog trenutka ja nisam licitirao, niti sam mislio bilo koga s nečim ucijeniti.. Nisam to javno govorio jer sam želio ostati u Crvenoj zvezdi. Tu sam dobio priliku, osjećam obvezu da osvojimo prvenstvo, da se klub konsolidira, a za odlazak ima vremena.
f: Da li ste se čuli s izbornikom Slavenom Bilićem, sa suradnicima u posljednje vrijeme?
Nije bilo prilike u posljednje vrijeme. Pratim hrvatske medije, znam sve što se događa i sa zanimanjem čekam predstojeći Euro.
f: Spominje ste da više niste u dobrim odnosima s Bilićem?
To nije istina. Jednostavno su nas putevi u životu odveli na druge strane. Nisam bio u Zagrebu od siječnja, a gdje bih i mogao vidjeti Slavena. A mi nikada nismo bili kućni prijatelji.
f: Što mislite kakvi su izgledi kockastih na Euru?
Imamo dobru, rekao bih i iskusnu momčad. Sada sam malo izvan svega, ali poznajem te igrače i može se tamo dogoditi svašta. Po meni je ključna utakmica s Irskom na startu. Psihološki će biti teška jer svi očekuju pobjedu, to su one takozvane već dobivene utakmice, a one su najteže. S druge strane Italija i Španjolska su velike nogometne sile s kojima smo mi već igrali, a Talijanima smo tradicionalno neugodni. Četiri boda bi mogla biti čak i dostatna, stoga nismo bez izgleda. Bilo bi lijepo ponovno igrati u četvrtfinalu.
f: Kako komentirate to što je Bilić najavio da preuzima Lokomotiv iz Moskve, a Luka Modrić je izjavio da to može poljuljati odnose unutar reprezentacije?
Kod nas uvijek mora biti određene napetosti i to nikada nisam mogao shvatiti. Ne vidim ništa loše u tome da je Slaven rekao da sigurno odlazi nakon Eura. Sada će neki komentirati da to nije dobro, netko će izvući tu Modrićevu izjavu. Bilo bi neshvatljivo za igrače da se opuste, da im bude svejedno. Pa nije to zabava, nego ozbiljan turnir za kojeg je moja generacija doslovno disala. Poznajem i ovu grupu igrača i siguran sam da će oni dati baš sve od sebe.
f: Razgovarao sam s vašim bivšim suigračem Marijom Stanićem prije desetak dana i on je prepričao razgovor s nekim reprezentativcima koji tvrde da ste vi bili ideolog igre kockastih?
Ma to nije istina.
f: Što bi konkretno zamjerili HNS-u?
Ako me pitate za Vlatka Markovića ja ne znam što bismo to mi željeli. Reprezentacija je gotovo igrala na svim turnirima, financijski je situacija stabilna, no nama kao da nitko ne odgovara. Mislim da je taj čovjek zaslužio više poštovanja.
f: Ali iza sebe ostavlja potop u domaćem natjecanju?
Svi znamo da je situacija u nogometu vrlo teška, da Varaždin nije završio prvenstvo, da su mnogi klubovi u dugovima. Iza nas je dosta afera, novi ministar se uključio i želi kroz promjenu zakona nešto pokrenuti. Dakle HNS-u se s te strane mora uputiti ozbiljna kritika, jer su u nogomet ušli ljudi koji jednostavno nisu bili kvalitetni da rade u nogometu. Ne treba zaboraviti i da financijska situacija i neki bivši zakoni nisu bili dobri za nogomet.
f: Čini se da je u Srbiji malo bolja situacija?
Dosta je tu sličnosti, no znam da je prvenstvo Srbije dosta posjećenije od hrvatskog. Nogometna kvaliteta je tu negdje, no jednima i drugima je potreban razvoj, više povjerenja u sve ljude koji vode i rade u nogometu.
f: Je li rješenje u regionalnoj ligi Hrvata i Srba?
U ovom trenutku to bi bilo nemoguće organizirati, jer je nakon svega prošlo premalo vremena. A i reprezentativni ogledi će pokazati koliko se daleko po tom pitanju otišlo. Mislim da i nogomet ne bi na planu igre previše profitirao.
f: Više me zanima kako vidite Davora Šukera na mjestu predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, a da će novi izbornik biti Igor Štimac?
Obojica su moji bivši suigrači, ljudi koji imaju nogometnu prošlost. I ako budu izabrani ja im želim svu sreću, jer sam i sam bez iskustva dobio priliku i u reprezentaciji i u Crvenoj zvezdi. Uostalom tako je bilo i 2006. godine kada smo mi dolazili u HNS. No, sada i medijima ispada da ih je postavio Zdravko Mamić, da su oni njegovi pijuni.
f: Govorilo se da je i vas postavio Mamićev klan, dakle i vi ste bili ljudi iz nečije kombinacije. Ali se niste bunili?
To ja ne znam, ali je sve moguće. Kada sam spominjao Šukera i Štimca nisam rekao ništa protiv njihovog dolaska, iskreno to me niti ne zanima. Samo sam rekao da mora doći vrijeme da u nogometu radiš zbog neke kvalitete, a ne zbog toga što si nečiji pijun ili “igrač”.
f: Kako komentirate moguću kombinaciju Štimac i pomoćnik Bokšić. Zanimljivo, Bokšić nije želio u Bilićev stožer?
Mi smo ozbiljni ljudi, svi smo u petom desetljeću života. Bokšić je strašno dobar dečko, takvog ga pamtim. A možda je kroz sve ovo vrijeme u njemu sazrela želja da radi u nogometu. Znam da će Štimac imati vrsnog i iskrenog suradnika.
f: U Hrvatskoj su skloni reći da je Štimac doveden samo zbog toga da se nogometno potuče sa Sinišom Mihajlovićem?
Svojedobno su se posvađali, a svatko od njih je to koristio u datom trenutku da ispadne veći Hrvat ili Srbin. Eto vidite to je to naše opterećenje, vraćanje u prošlost. Tko će uoči utakmica razmišljati na taj način po meni će definitivno biti gubitnik.
f: Poznajte Sinišu Mihajlovića, po prirodi posla morat će te s njim surađivati u utakmicama protiv Hrvatske?
Poznajem Mihajlovića i njegov mentalitet. Tko god bio izbornik Hrvatske morat će znati da će se Siniša savršeno pripremiti za svaku utakmicu. Poznat je po čeličnoj disciplini. To što je uzeo pet mojih igrača ne znači da ja s njim surađujem. Nemam ja njemu što pomagati, imam svoj posao, a niti bih mi to ikada palo na pamet.
f: Kako god, kada će se te utakmice približiti bit će te u fokusu javnosti. Za koga će te navijati?
Te ću dvije utakmice pogledati isključivo samo kao nogometni trener, a ne navijač. I nitko me u niske strasti neće uvući.