Izdanje:
Davor Puklavec/Pixsell
f: Unatoč crnim ekonomskim brojkama vi ste i dalje optimistični?
Zasule su nas loše vijesti tako da Hrvatskoj nedostaje optimizma. Doduše, srećom nisu tako crne kako su neki predviđali poput prognoza o padu BDP-a. Baš se na tom primjeru jasno vidi koliko je Hrvatska mala i otvorena ekonomija i koliko prilike u našem okruženju mogu odrediti makroekonomske veličine. Naime, u ožujku je došlo do naglog povećanja izvoza, što je automatski smanjilo pad BDP-a koji je objektivno trebao biti veći s obzirom na pad industrijske proizvodnje i građevinskih radova. S druge strane, u travnju je izvoz pao ispod razine iz 2011. godine, što, ako se trend nastavi, može uzrokovati veći pad nego u prvom tromjesečju. Dakle, zaključak je da smo kao mala zemlja vrlo senzibilni. Na primjer, problemi ili propast samo jedne velike tvrtke ruše naše makroekonomske parametre, što se velikim državama ne može dogoditi.
f: Jeste li zadovoljni dosadašnjim dijelom mandata?
U prvih pet mjeseci previše vremena potrošeno je na tranziciju. Istovremeno, proces pripreme važnih projekata teče sporo. Problem je što smo zatekli malo spremnih projekata, a za njihovu pripremu treba puno vremena; u slučaju većih projekata i do dvije godine. Međutim, planirane investicije koje smo zacrtali kao stratešku odrednicu utjecaja na gospodarski oporavak i rast, nisu mogući bez sudjelovanja privatnog sektora i tu moramo biti potpuno jasni. Država mora uvesti više reda u sustavu čime bi se na duži rok stabilizirao okvir za investitore. Zato i radimo na smanjenju poreznog opterećenja. Moramo ostaviti više prostora za ulaganja, ukloniti barijere u pripremi dokumentacije i dozvola, olakšati dolazak do kapitala na financijskom tržištu i pojačati ulogu HNB-a i HBOR-a u osiguranju jeftinijih kredita. Dakle, treba napraviti sve kako bi se privatnom sektoru olakšalo ulaganje.
f: U novcu više nije problem. Na tržištu ga ima dosta i nije preskup?
Da, to nije sporno, ali banke imaju izrazito stroge kriterije rizika. Prema procjenama, u ovom trenutku svega 15-tak posto tvrtki može se natjecati za kredite u bankama. Kriteriji su iznimno visoko podignuti valjda zbog činjenice da su se mnoge banke opekle i što im kontinuirano rastu rezervacije za loše kredite. To je jedna od ključnih prepreka za intenzivniju obnovu investicija i financiranje tekuće likvidnosti. Zato smo s HNB-om, HBOR-om i poslovnim bankama došli do modela s nižim kamatama. Ali bez dodatnih garancija HBORa ili HAMAG-a, poduzećima će biti teško pokriti kompletan rizik. Pitanje je hoće li ulazak u EU promijeniti stav stranih ulagača prema Hrvatskoj, ne samo u energetiku i turizam, nego i u proizvodnju, jer samo s rastom izvoza možemo stabilizirati platnu bilancu i tako smanjiti potrebu za zaduživanjem te zadržati stabilan tečaj kune.
f: Ipak, kako je nedavno rekao guverner HNB-a Željko Rohatinski na odlasku, pada sve što ne bi smjelo padati. Koliko ste do sada uspjeli napraviti da se negativni trendovi okrenu?
Još uvijek nedovoljno. Čak bih mogao reći da pojedini procesi poput izmjene zakona o poticanju ulaganja, koji je sada u proceduri, idu presporo. Naravno, dijelom i zbog objektivnih razloga jer se radi o vrlo osjetljivom zakonu o kojem se mora izjasniti i Europska komisija, ali to ne može biti opravdanje jer moramo brže reagirati i poslati jasnu poruku potencijalnim ulagačima da želimo provesti našu strategiju da svakog investitora doslovno vodimo za ruku kako bi ostvario svoju namjeru i uložio novac u Hrvatsku.
f: Ima li zanimanja među strancima?
Ima, vlasnici Plive otvaraju novi pogon u Zagorju. Sada je već sasvim izvjesno da će ubrzo ponovno proraditi sisačka željezara. Postoji zanimanje za ulaganje u energetiku – od Plomina do pogona u području obnovljivih izvora energije. Interes postoji, ali poduzetnici osluškuju ukupno stanje konjukture u Europi i na temelju tih podataka procjenjuju je li ovo pogodan trenutak za ulaganje.
f: Hoće li se ići na radikalnije poticaje? Srbija, primjerice, novčano nagrađuje zapošljavanje i daruje zemljište ulagačima.
Osobno mislim da su takvi radikalniji zahvati svakako potrebni. Zakonom o poticanju ulaganja želimo potaknuti i kapitalno intenzivna ulaganja. Do sada se išlo u smjeru radno intenzivnih ulaganja, poput investicija u proizvodnju kada se zapošljavanjem radnika moglo ostvariti i određene poticaje. Sada ćemo otvoriti mogućnosti da potičemo i kapitalno zahtjevnije projekte koji možda ne daju veliki broj radnih mjesta, ali su važni za promjenu strukture našeg industrijskog sektora.
f: Strani investitori se tuže da je jedan od najvećih problema činjenica da Hrvatska nema ekonomske strategije?
Čudim se da neki naši ekonomski analitičari, kako se nazivaju, tvrde da se država treba maknuti od ulaganja u javnom sektoru i infrastrukturi i okrenuti se prema investicijama u proizvodnju. Država u sustavu u kojem živimo nije zadužena da investira u proizvodnju nego za stvaranje uvjeta da zainteresirani investitori bez prepreka ulažu. I u tom smislu treba jasno razdvojiti što je čiji posao. Vlada sve radi da investitori dobiju više prostora te da njihove kalkulacije budu takve da im se isplati ulagati. Opredijelili smo se za model interne devalvacije kako bismo povećali konkurentnost svih onih koji posluju u Hrvatskoj. Što to znači? Umjesto klasične devalvacije koja bi bila poticaj izvozu, a koja bi stvorila druge rizike – posebno za prezadužene građane i poduzeća, želimo svim poduzetnicima smanjiti troškove poslovanja. Već sada smo smanjili doprinose na bruto plaću i parafiskalna davanja. Ne znam jeste li primijetili da i u izmjeni cijena energenata nije bilo povećanja cijena za gospodarstvo. Plin je čak pojeftinio. f: Da, ali je i tako bio preskup. Zato smo i smanjili cijenu što znači da vodimo računa da gospodarstvu koliko-toliko smanjimo ukupne troškove. Takva politika će se nastaviti i iduće godine s dodatnim smanjenjem poreznog opterećenja na plaće. Cilj je smanjiti troškove i povećati konkurentnost gospodarstva.
f: Tečaj, dakle, ostaje isti, bez obzira na promjenu guvernera?
Da, ostaje relativno isti jer danas fluktuira u malim rasponima. Možda trenutno otklizavanje od par postotaka može biti dodatni poticaj poboljšanju položaja izvoznika, posebno u turističkom sektoru. I to je mali doprinos skali interne devalvacije.
f: Uz svu pomoć gospodarstvu 83.000 ljudi radi, a ne prima plaću?
Činjenica da industrijska proizvodnja, koja je u prva četiri mjeseca ove godine sedam posto niža u odnosu na prošlu godinu, jasno pokazuje da je u tom segmentu došlo do snažnog procesa restrukturiranja što je povezano i s ukupnom nelikvidnošću i teškim financijskim položajem koji onda zakida i zaposlene. Pokušavamo osigurati da oni koji i u takvim uvjetima posluju, barem redovito ispunjavaju obveze prema zaposlenima. Ne samo da isplaćuju neto plaće, nego da uplaćuju zdravstvene i mirovinske doprinose što je važno na duži rok. Praksa neuplate doprinosa se polako, ali ipak vidljivo, smanjuje jer smo uveli veću razinu discipline, što u početnim fazama traži prilagodbu dijela poduzeća koja posluju na tržištu. Možda je i to jednim dijelom uzrok neisplate plaća. Međutim, čišćenje gospodarstva je proces koji se mora dogoditi. Hrvatska je pred ulaskom u Europsku uniju. Bez obzira što smo i do sada bili izloženi konkurenciji s tog tržišta, ulaskom u Europsku uniju ti pritisci će biti još jači. Oni koji se ne mogu nositi s njima, vjerojatno neće opstati. Mislim da je bolje, makar godinu dana prije, krenuti u proces ozbiljnog restrukturiranja i prilagodbe da se pokaže što su snažni segmenti gospodarstva, kojih je na žalost malo, a što je onaj slabiji dio koji će idućih godinu dana morati iskoristiti za brzu i radikalnu prilagodbu.
f: Koliko će ih preživjeti?
Kad smo rekli da ima dovoljno novca na tržištu, pokazalo se da ima premalo zdravih tvrtki i još manje kvalitetnih projekata. Teško je reći koliko će ih preživjeti. Nadam se da će velika većina, posebno zato što smo mi već sada čvrsto integrirani u europsko tržište. Čak 70 posto izvozno-uvoznih tokova ide prema državama Europske unije što dovoljno govori.
f: Kad će se vidjeti posljedice takve politike? Kad će ljudi početi živjeti bolje?
Sjetite se da smo u vrijeme kampanje govorili da nema čarobnog štapića niti se situacija u ovako dubokoj krizi i recesiji u kojoj se Hrvatska našla može okrenuti preko noći. Trebat će strpljenja. Znam da građani koji su suočeni s gubitkom posla i nemogućnošću normalnog života nemaju vremena čekati. Gledano s makroekonomskog aspekta, neko vrijeme će se morati sačekati da bi se vidio preokret trendova. Prognoziramo da bismo u drugom dijelu godine mogli preokrenuti negativne trendove iz prvog dijela, a da bismo 2013. godine – pod pretpostavkom da Europa učini nešto sama za sebe – mogli preokrenuti stopu rasta prema pozitivnom predznaku. Nakon tog preokreta barem još šest mjeseci do godine dana trebat će da se taj efekt rasta osjeti u porastu zapošljavanja. To je ekonomska zakonitost jer poduzetnici najprije grade oporavak na onome što imaju. Dok god ne budu sigurni da proces ide naprijed i da se na tržištu stvara drugačija atmosfera, neće početi zapošljavati nove ljude i jačati kapacitete. Tako da procjenjujem da u drugoj polovici 2013. možemo očekivati nova zapošljavanja, ali ponavljam pod uvjetom da situacija u Europi bude povoljna.
f: Što ćemo s javnim sektorom? Ministar Slavko Linić kaže da je 15.000 ljudi viška...
Reći ću izravno da ima viška zaposlenih. Uprave javnih poduzeća ovih dana će nam predstaviti svoje planove restrukturiranja s jasnim brojkama. Ne samo za optimalan broj zaposlenih nego i za planove investicija. U državi u kojoj su investicije u zadnje tri godine pale gotovo 40 posto, u gospodarstvu gotovo 50 posto, srce tih programa moraju biti ulaganja osigurana internim uvjetima kako bi se jedan dio osigurao iz vlastitih izvora, a ne samo novim zaduživanjem. Dakle, restrukturiranje kao pretpostavka stvaranja prostora za financiranje investicija. To i država radi. Možda se to ne vidi, ali naša strategija od početka je bila ići u postupnu financijsku konsolidaciju i postupno smanjenje deficita proračuna. Možda ću pretjerano samouvjereno reći, s obzirom da sam jedan od sukreatora takve ekonomske strategije, da smo i prije Europe razmišljali o dobroj mjeri između štednje i rasta, odnosno ulaganja. Rekli smo da nećemo radikalno zarezati ove godine, kao što su mnogi sugerirali, nego ćemo razvući fiskalnu konsolidaciju na barem dvije godine. Skinuli smo četiri milijarde kuna na tekućim troškovima, ali smo čvrsto zaštitili investicije. Mijenjat ćemo strukturu javne potrošnje u korist investicija koje imaju puno snažniji multiplikator od tekuće javne potrošnje. Iduće godine nastavit ćemo jednaku politiku štednje na rashodovnoj strani, smanjivati troškove za gospodarstvo i čuvati javne investicije. Ta se strategija često zanemaruje, ali mi vrlo dobro znamo što nam je cilj.
f: Prihodovna strana proračuna povećava se iznad plana, ali je zato problem s rashodovnom zbog čega tražite ukidanje dodataka na plaće u javnom sektoru.
Da, to je dijelom rezultat pojačane naplate poreznih dugova zbog snažnog pritiska Ministarstva financija. Prvi kvartal obilježen je i snažnijom potrošnjom u očekivanju promjena u poreznom sustavu, a zadnji mjesec imamo i nove porezne stope koje dijelom pridonose takvom trendu. No, prava ocjena moći će se dati na kraju godine kada ćemo vidjeti jesmo li uspjeli provesti ono što smo zacrtali. Za sada je najveći problem održati planirane rashode u javnom sektoru i tu tražimo dogovor sa sindikatima. Iznimno je važno postići konsenzus na javnoj sceni da se pokuša uštedjeti najprije na onim stavkama koje su bile dogovorene u vremenu “debelih krava”. Jer, objektivno govoreći, kolektivni ugovori potpisivani su u vrijeme kada nitko nije ni sanjao ovako duboku krizu koja tri i pol godine trese Hrvatsku. Logično je da u takvim uvjetima ponovno pregovarate o tim pravima i da preispitujete božićnice, regrese i ostale dodatke koji su izvan plaća. Makar ih vratili kada gospodarstvo krene naprijed. U privatnom sektoru već nekoliko godina traje vrlo gruba prilagodba. Određena žrtva očekuje se i od javnog sektora. Mislim da bi najmanja žrtva bila kad bi se uštede zadržale na dodacima uz plaću. Ako pitate bilo kojeg građanina iz javnog sektora, pa i mene, bi li se radije odrekao božićnica i regresa u odnosu na radno mjesto – odgovor bi bio sasvim jasan. Najvažnije je da ljudi zadrže posao jer znate kako ga je teško pronaći kada ga jednom izgubite. Posebno ako ste u višoj starosnoj dobi. Ministar Mirando Mrsić radi ne samo na zapošljavanju mladih, nego i da osnaži programe i za one koji u starijoj dobi ostaju bez posla i ulaze tako u teško zapošljivu skupinu.
f: Većina mjera koje je Vlada donijela okrenuta je prema pomoći gospodarstvu, a teret krize plaćaju građani. Kako im kao socijaldemokrati možete pomoći?
To je istina. U obrani strategije koja je trebala stvoriti prostor za normalno disanje gospodarstva, teret te prilagodbe zasad snose u većoj mjeri građani kroz povećanje PDV-a i korekciju cijena energenata. I tu uopće nema spora. Zajednički interes je da ta prilagodba što kraće traje i bude što bezbolnija. Bez obzira na sve, Hrvatska još uvijek plaća manju cijenu nego mnoge zemlje u okruženju. Uz sve nevolje koje nas prate, nismo dirali mirovine, plaće i socijalna davanja. Upravo onako kako smo obećali prije izbora. Rekao bih da u tom segmentu relativno dobro stojimo. Da ne bih bio previše subjektivan, uz sve povike da Vlada nije napravila puno, želim samo podsjetiti da smo jedina država u okruženju kojoj nije pomaknut rejting na gore tako da smo smanjili kamatnu stopu za pola postotnog poena u odnosu na neke susjede kod kojih je kamata uvećana za dva ili više posto. Taj efekt mjeri se u milijardama kuna. Ističem, radi se o ocjenama neovisnih međunarodnih rejting agencija.
f: Ali su u kreditnim agencijama rekli i da nas ozbiljno promatraju i da u rujnu ide ponovno ocjenjivanje?
Moody’s je nedavno ocjenu stabilan promijenio u negativan kao reakciju na negativnu stopu rasta što jest problem. Na nama je sada da ustrajemo u programu i da provedemo strukturne reforme. I ovi pregovori oko kolektivnih ugovora dio su tih reformi. Mislim da će se nas upravo na efikasnosti u tim reformama procjenjivati u narednim mjesecima. Ali bez buđenja investitora, nema napretka. Tome mogu pomoći i neiskorištena sredstva iz kredita međunarodnih institucija te bespovratna sredstva iz EU fondova.
f: Do sada smo povukli tek 37 posto rasploživog novca?
Da, stojimo relativno loše, a iduće godine dobivamo puno veći novac koji će biti jako teško iskoristiti i na razini od 37 posto ukoliko ne povećamo administrativni kapacitet, te ubrzamo pripremu projekata na svim razinama.
f: Najavili ste dodatna zapošljavanja u ovom sektoru?
To moramo napraviti jer s ovim kapacitetom s kojim raspolažemo ne možemo kvalitetno odgovoriti na ekspanziju od osam do deset puta koja će se dogoditi. Naglasak je na 200 ljudi u javnom sektoru. Očekujem da će doći do naglog razvoja kapaciteta i u privatnom. Nedavno sam pozvao poduzetnike koji su bliski toj materiji da razvijaju vlastite kapacitete i uđu u taj prostor konzultanskih usluga kako bi iskoristili novu tržišnu nišu koja se stvara, a koju uglavnom koriste strani konzultanti i uzimaju pet posto novca kao trošak pripreme projekata. A iduće godine čeka nas 1,1 milijarda eura. To je veliki novac! Osam milijardi kuna bespovratno je ogroman potencijal. Novac je na stolu i ako se dobro organizirate, možete ga i uzeti.
f: Koliko vam je važan ulazak u stranački vrh, odnosno u Predsjedništvo SDP-a?
Ja sam potpredsjednik Vlade. Dakle, imam prilično visoku poziciju i vodim vrlo važnu koordinaciju na Vladi za EU fondove u kojoj izravno sudjeluje deset ministarstava i to mi je najvažnija preokupacija. Rad u stranci odvijat će se paraleleno. Neke važne odluke u državi sigurno će ovisiti o stavu SDP-a kao najveće stranke u koaliciji. Biti na ove dvije funkcije može samo doprinijeti kvalitetnijoj koordinaciji i potpori za donošenje i provedbu svih tih odluka.