Izdanje:
Robert Anić/Pixsell
f: Je li, nakon samo 18 mjeseci od njegova donošenja, uopće trebalo mijenjati Zakon o HRT-u?
Zakon je trebalo mijenjati iz više razloga. HRT je zahvatila sveopća kriza. HTV nije, kao što se lažno predstavlja, javna televizija te stoga dolazi u pitanje čak i plaćanje pristojbe. HRT vode uprava i uredništvo kojima su osobni i interesi klanova ispred interesa javnosti. Pri tome treba odvojiti HTV od HR-a, koji velikim dijelom ispunjava svoju javnu ulogu. Dakle, trebalo je pod hitno promijeniti i upravu i uredništvo. Zato bi bilo najbolje da su se po hitnom postupku izmijenile završne odredbe koje bi omogućile kadrovske promjene. Vlast ne priznaje da zbog promjene vodstva mijenja Zakon o HRT-u, što dokazuje njezin neiskren karakter. I ministrica kulture Andrea Zlatar Violić složila se s pristupom HRT-u kakav predlažu laburisti. Nakon kadrovskih promjena trebalo se pristupiti izradi medijske strategije, a onda i seta zakona vezanih uz medije. Važeći Zakon o HRT-u je trebalo mijenjati i zato jer se u njemu preklapaju ovlasti NO-a, Uprave i Vijeća. Upravo Zakon omogućava manipulaciju. Nikoga ne smeta čak ni to što Zakon propisuje 20 % programa na hrvatskom jeziku!? – odgovara Branko Vukšić, saborski zastupnik Hrvatskih laburista i predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, te bivši novinar.
f: No, aktualni “popravci” vladajućih u obliku izmjena Zakona o HRT-u ne idu prema poboljšanju nego nazadovanju. To kaže cijela oporba, javnost pa čak i Europska komisija.
Nakon dva mjeseca rada s A. Zlatar na izmjenama Zakona, ministarstvo je izradilo prvi prijedlog za koji sam mislio da je šala, nečija podvala. Tada su laburisti shvatili da moraju sami napraviti prijedlog izmjena te da je s tom ekipom suradnja nemoguća. Da, ovaj Vladin prijedlog jest nazadan, podređen interesima partija na vlasti. Kolege iz Kukuriku koalicije se jako ljute kada laburisti tvrde da se njihovog prijedloga ne bi postidio ni Lukašenko. Ali ove izmjene jesu, uz upravu na Prisavlju, nešto najgore što je posljednjih desetak godina snašlo HRT. Najsporniji je način izbora glavnih urednika radija i televizije, jer njih postavlja glavni ravnatelj. A njega bira politička većina u Saboru. Dakle, glavne urednike postavljaju Milanović i Čačić, preko posrednika, glavnog ravnatelja, koji će biti politički komesar. No, da ne budemo u zabludi, EK nije dala primjedbe na izbor glavnih urednika, što je najvažnije, već je uputila nevažne, formalne primjedbe.
f: Znate li vi kao šef Odbora za medije tko su zapravo autori spornih izmjena?
Naime, kako je ministrica kulture bila šokirana da od 500 zaposlenika ministarstva “baš nitko nije specijaliziran za medije” postavlja se pitanje tko je u ministarstvu ili izvan njega sastavio ove izmjene i u čijem interesu? Ministrica Zlatar uporno odbija odgovoriti na ovo pitanje. Autori zakona su ljudi koji su rekli: “Mi želimo kontrolu svega što se događa na HRT-u. Želimo ubuduće odlučivati i o poslovanju i o uređivanju HTV-a i HR-a.” Pisca nećete nikada saznati jer bi iole ozbiljnijoj osobi bilo neugodno priznati autorstvo ovog sramotnog prijedloga koji će HRT pretvoriti u ozakonjenu sluškinju. Bit će to Kukuriku televizija. Ako se prihvati ovo rješenje, tada će Dnevnik započinjati riječima: “Dobra večer, poštovani prvi potpredsjedniče Vlade! Evo što su Vam pripremili vaši PR-ovci!” Izmjene Zakona o HRT-u napravljene su u interesu klanova i političara.
f: HDZ sad isto diže veliku graju oko ovih izmjena. Govore da je to čisti politički pritisak. Je li vam to gadljivo kad se zna kako je i HDZ dok je bio na vlasti vedrio i oblačio po HRT-u?
Pa, s HRT-om se kao sa samoposluživanjem nije služio nitko kao HDZ. Na HRT-u je Maček bio važniji od glavnog urednika. A danas su A. Mamić i Ferenčak utjecajniji od svih novinara.
f: Znaju li vladajući već sad koga će instalirati za glavnog ravnatelja HRT-a? Hoće li to biti čovjek od povjerenja Milanovića ili Čačića?
Glavnog će ravnatelja izabrati Čačić, jer Milanović ni za što nema interesa. Pa, premijer je izjavio da informativni program nije javni sadržaj! Možete li vi to zamisliti?! Premijer ne zna što je javni interes! Milanović se mora miješati u probleme HRT-a toliko da osigura funkcioniranje javne televizije i radija. Potom mora učiniti sve da politika makne šape s HRT-a. A što premijer čini? Obmanjuje javnost i omogućuje da političari i njihove sluge zagrle HRT do gušenja.
f: Laburisti su napravili svoj prijedlog izmjena Zakona o HRT-u. Što je u njemu ključno i zašto se o tom prijedlogu nije raspravljalo?
Vlast se boji demokracije. Plaši se dobrih, demokratskih rješenja koja omogućavaju slobodu medija. Prema prijedlogu laburista Sabor bira NO i Vijeće. NO, na temelju natječaja, bira glavnog ravnatelja, koji vodi poslovanje kuće. Vijeće, sastavljeno od 11 uglednika (stručnjaka za medije, predstavnika javnosti, znanstvenih i umjetničkih institucija) natječajem izabire glavne urednike uz obvezujuće mišljenje (50 % plus jedan glas) jedinice Program (kreativno osoblje). Sve je čisto, jasno. No, vlast nema povjerenja u 400 ljudi, ali ima u jednog čovjeka, glavnog ravnatelja. Zna Čačić da je s 400 ljudi teže manipulirati nego s jednom osobom.
f: Znaju li naši političari uopće što znači - javna radio-televizija?
Ne! Ako ne zna premijer, ne zna ga ni većina koja premijera, ili osobu koja je iznad premijera, a to je prvi potpredsjednik, slijepo slijedi. Političari na vlasti, i bivši i sadašnji, misle da je javno ono što služi njima. No, grogirani HDZ je u prošlom Saboru ipak uspio sa SDP-om postići koncenzus za sadašnji zakon. SDP i HNS su se na (ne)djelu pokazali bahatijim čak i od HDZ-a.
f: Nije li HRT zapravo cijelo vrijeme “partijska ili stranačka televizija”?
Djelomično ste u pravu. Posljednjih nekoliko godina, od kako je Sanader postavio upravu i uredništvo, HRT-om su zavladali klanovi. Bilo je važno zadovoljiti taštinu prvo Sanadera, a potom J. Kosor. Sada treba zadovoljiti taštinu Čačića ili Milanovića, a potom raditi za svoj interes i svoj džep.
f: Mnogi su tvrdili da se na HTV-u plaćaju emisije, novinari, da se lažiraju financijska izvješća... Bi li trebalo nekoga od ravnatelja, urednika, novinara i drugih koji su se ogriješili o zakone i struku konačno posjesti na optuženičku klupu? Bi li trebalo dobro pročešljati razdoblje ravnatelja i Galića i Sutlića?
Ništa se danas ne radi a da se to isto nije radilo u vrijeme Galića, te posebno Sutlića. Danas se to radi surovije. Pa, uostalom, mnogi novinari s HRT-a govore otvoreno o korupciji na HRT-u. Svjedočili su o tome i u Saboru, ali ih Sabor nije zaštitio već ih je prepustio šikani moćnika. Maju Sever, Elizabetu Gojan, Roberta Zubera, Sanju Mikleušević Pavić maltretiraju već godinama jer govore istinu, ali im ne pada na pamet istražiti okolnosti pod kojima je Siniša Kovačić angažirao “stručnjakinju” za telekomunikacije koja je na javnoj televiziji opravdavala otkaze na HT-u. Ni riječ prijekora nije zaradio urednik koji otkriva sadržaj sutrašnjeg Dnevnika Čačićevoj PR agentici. Ili je možda gospođa Mamić otkrivala Kovačiću sadržaj Dnevnika?! Zašto na ekranima i dalje nema Denisa Latina, zašto je uklonjen Zoran Šprajc?!
f: A je li vama normalno da je, unatoč svim optužbama na njen račun, Hloverka Novak-Srzić i dalje na ekranu, kao i Kovačić?
Nije normalno. H. N. Srzić, nakon što je otišla s HRT-a na Novu TV, tako da je pogazila ugovor i ostala dužna svojoj kući novac, nikada više nije smjela biti primljena na HTV. Ali nju su vratili jer se obećala Sanaderu. Zar od nje nema boljih? I sto puta boljih i poštenijih. Ali nisu voljni obećavati se poput Hloverke. Još uvijek su novinari, a ne sluge. Kovačić je trebao biti suspendiran. Ali, bit će kod Kovačića suspendirana moja malenkost. Bit ću još zacrnjeniji na njihovim crnim listama. Uz urednike osvetnike autori crnih lista odsad će biti i političari. Novi Mačeki. No, postoje i bijele liste. U izbornoj kampanji HSLSovo gospodarstvo svakog tjedna predstavljao je stranački ekonomski strateg Budimir. Nakon što je HSLS nakon izbora doživio jedinu moguću sudbinu, Budimir se i dalje pojavljuje na HTV-u. Sad je nezavisni ekonomski analitičar. A on je, zapravo, član uprave Francka. Što je razlog obmanama? Interes upravljačkog, zakulisnog klana na HRT-u i u politici. f: Kako žestoko kritizirate HRT, ima li i protuudaraca? Uzvraćaju li i oni s HRT-a i kako? Neki mi je dan novinarka rekla da je od urednika dobila jezikovu juhu jer me se vidjelo u kadru. U izvještajima sam samo kada me ne mogu preskočiti. I tada mi ostavljaju nevažne rečenice, a one važne izostavljaju.
f: Budući da na HRT-u već godinama kao novinar radi i vaš sin Matija vidite li u svojoj i njegovoj poziciji neki sukob interesa?
Matija godinama radi na HRT-u na kojem ja nisam nikada radio, osim kao suradnik 90-ih. Dakle, nema sukoba interesa. Osim što se i njemu svete i što ga mobingiraju. A to je nisko. Kada bih sklopio pakt s uništavateljima HRT-a, Matija bi imao i bolju plaću i ne bi već više puta dobio, nezasluženo i osvetnički, opomenu pred otkaz. I to od ljudi koji meni prijete. To je čisti reket. Tu ima posla i za policiju.
f: U aferi Fimi-medija čulo se kako se prema Sanaderovoj naredbi novcem iz crnih fondova plaćalo Osječku TV, Z1... Kako ste bili glavni urednik Z1, znate li jesu li Sanader i Bandić zaista podijelili vlasništvo na tom televizijom? I bi li i vaš saborski Odbor i Vijeće za elektroničke medije trebali preispitati prava na koncesije tih i mnogih drugih lokalnih televizija?
Sa Z1 sam morao otići jer su tako htjeli Sanader i Bandić. Mojem je izbacivanju na cestu kumovao i Ratko Maček, koji je učinio mnoga zla novinarima koji ga nisu slušali. Da, nisam mogao biti više glavni urednik Z1 jer nisam bio Sanaderov i Bandićev panegiričar. Nisu mi dopustili čak ni emisije u vlastitoj produkciji jer, rekli su mi njihovi adlatusi, smetam dvojici najjačih političara u izvršnoj vlasti. Znam da Bandić i Sanader nisu bili formalni vlasnici Z1. To za utjecaj i nije nužno. Pa nije Sanader bio vlasnik ni HTV-a, a ni Vjesnika, a nije bilo emisije ni teksta iz kojih nije iskakao kao spasitelj Hrvatske. U pravu ste. Trebalo bi ispitati prava na koncesije mnogih televizija koje su pod patronatom političara. Ali, ne samo lokalnih već i nacionalnih. To je zadaća Vijeća za elektroničke medije. No, i s njima je vlast napravila nagodbu umjesto da i tamo počisti nakupljeno smeće.
f: Zašto ste pristupili baš laburistima? Jeste li kombinirali ovako: “U velikim strankama nemam se šanse u kratkom roku nametnuti te doći u Sabor, a laburisti imaju samo Lesara, pa tu mogu brzo iskočiti i postati zastupnik?”
Zvali su me u druge stranke. Odbijao sam, jer se nisu uklapale u moj svjetonazor. Nisam prišao laburistima, već sam ih s Lesarom stvarao. Na početku smo bili samo nas dvojica. Dugo smo razgovarali o potrebi nove stranke i kada smo ocijenili da Hrvatskoj treba radnička stranka, prihvatili smo se i te kako teškog i neizvjesnog posla, svjesni da nakon 90. nije opstala niti jedna novostvorena nacionalna stranka. Laburistima je to uspjelo. Sada smo čvrsto treća stranka.
f: Jadranka Kosor kaže da iako je bila Sanaderova zamjenica nije znala što on radi. Znate li vi što Lesar radi?
Naravno da znam što radi Lesar. Kao što Lesar zna što ja radim. Znala je i J. Kosor što radi Sanader. Znala je da se njezina predsjednička kampanja financira iz crnog fonda jer su o tome pisali mediji. Bila bi mi dužnost pitati Lesara otkud nam novac kada bismo počeli trošiti više nego što imamo. Kao potpredsjednik stranke moram znati što se događa u stranci. No, laburisti nemaju problem s prekomjernim trošenjem, već sa šparnošću. Iz Lesara treba ižmikati svaku kunu. Ne daj Bože da itko i pomisli bez debelog opravdanja iznijeti kunu ili unijeti kunu bez da se zna čija je. Kada bi sve stranke poslovale kao laburisti politika bi bila visoko moralna profesija. Uz to, Lesar nas ganja kao vrag grešnu dušu. Svakoga dana čitamo zakone, učimo, pripremamo se za rasprave, sudjelujemo u radu odbora.
f: I zato od izbora laburistima stalno raste popularnost. Ali, koliko je za to zaslužna i činjenica da se HDZ već mjesecima bavio samo unutarstranačkim obračunima?
Popularnost laburistima raste jer jedini otvaramo životne teme. Slušamo građane. Pitamo ih što ih muči, te njihove probleme namećemo u Saboru. Nas ne zanima što rade druge stranke već nas jedino zanimaju oni koje predstavljamo. No i sada kada su se, tobože, sabrali, HDZ-ovci sviraju stare pjesme, one iz 2. svjetskog rata. Još su na ustašama i partizanima, a mi želimo rješavati probleme. Želimo biti na pomoći građanima. Želimo obraniti nacionalne interese. Jednako nam je stalo do hrvatskoga jezika kao i do cesta i ostatka infrastrukture u hrvatskom, državnom vlasništvu.
f: To što se premijer privatno druži s poduzetnikom Tedeschijem i budućim guvernerom Vujčićem vama je prihvatljivo ili...?
Nitko ne traži od premijera da taji svoje prijatelje. Ili da se ne druži s njima. No, mora i za njih, kada je premijer, polagati račune. I Sanader je tajio Veronu iza koje se, sada znamo, krije muljanje. I Milanović je, izgleda, nakanio zatajiti Vujčića. Trojica prijatelja su rješavala, predmnijevam, neke državne poslove i nisu razgovarali samo o glazbi, nogometu, ženama i vremenu. Milanović bi morao shvatiti da kao premijer ne može imati tajni pred onima koji su ga birali i pred onima u čije ime vlada. Tedeschijeva se vila može, već sutra, pokazati novom Veronom s nova tri tenora.
f: Zašto ne žalite za odlaskom Rohatinskog?
Rohatinski je nogama i rukama branio deviznu klauzulu. Sve je vrijeme apsolutne vlasti u HNB-u pogodovao krupnom kapitalu, svojim prijateljima s kojima je u daleko poslovnijim vezama nego što priznaje. Pogodovao je bankama. U Hrvatskoj se više isplati štedjeti nego ulagati. Destimulirao je privredu i na taj je način uništavao. Pogodovao je uvoznicima. Rohatinski se pretvorio i u čuvara čvrstog tečaja kune, što ozbiljno šteti gospodarstvu. Postao je nedodirljiv. A nedodirljivi su jedino sveci. Mogla se dogoditi ili beatifikacija Rohatinskog ili smjena. Milanović se odlučio za smjenu. Ne zato što shvaća da je Rohatinski radio štetu Hrvatskoj, već zato što misli da će na Vujčića moći utjecati. To za Hrvatsku može biti još pogubnije.
f: U ovim vremenima za očekivati je da će solidarnost ugrožene većine biti ogromna, da će sindikati biti snažni i utjecajni... Ali, ništa od toga. U čemu je problem?
U svima nama. Prije svega u solidariziranju s mukama drugih. Prosvjedujemo tek kada nevolja pokuca na naša vrata. Radnici se moraju organizirati. Bez sindikata će postati roblje. Sindikati nisu samo vodstvo, već i svi njihovi članovi. Moramo biti suosjećajni na nevolje koje se događaju radnicima Kamenskog, Diokija, Željezare Sisak..., jer sutra će netko od nas biti u sličnoj ili još težoj poziciji. Da, zvono zvoni na uzbunu.