Izdanje:
Radimira Čačića iz Vlade mogu potjerati samo rezultati, objasnio je premijer Zoran Milanović zašto je nakon “afere mailovi” stao iza svoga prvog potpredsjednika. I tu je u pravu. Čačić zaista nije na toj funkciji da bi bio simpatičan nego da bi izvukao državu iz krize, pronašao investitore za projekte koji se godinama ne miču s mrtve točke, kreirao nove i tako omogućio gospodarski rast, a time i bolji standard građana. Istina je, međutim, da unatoč velikom povjerenju birača početkom godine, Čačić nije uspio napraviti ništa. Odnosno, gotovo ništa, ako izuzmemo potpisivanje ugovora s Francuzima za gradnju terminala na zagrebačkom aerodromu (uz napomenu da je natječaj objavljen još za vrijeme HDZ-ove vlade) i da je njegova tvrtka Velebit prodala državi zemljište na Rabu, čime je omogućen završetak gradnje pristaništa na tom otoku. Premalo za šest mjeseci. Isto to primijetio je i ministar financija Slavko Linić koji je otvoreno rekao da Hrvatskoj nedostaje investicija i da predviđeni rast od 0,8 posto neće biti ostvaren. - Očito je da i nama treba vremena. Rezultati su nam zasad loši, ali moramo te trendove preokrenuti u drugom polugodištu - objasnio je Linić, izrazivši nadu da će se konačno pokrenuti investicijski ciklus. Njegove riječi potvrdio je poslije i Milanović kada je kazao da od velikih ambicioznih planova u Hrvatskoj neće odustati. - Što bude bit će, ali se lako nećemo predati - pomalo gubitnički komentirao je premijer ono što nas čeka u idućem razdoblju. Sada je svima jasno da toliko očekivanih investicija nema i da ih tako skoro neće ni biti, ma koliko Čačić bio optimističan. Može li on uopće napraviti taj posao, budući da se upravo čelnik HNS-a u dosadašnjem razdoblju Vlade pokazao kao najslabija karika. Doduše, jednim dijelom razlog za to je činjenica da je sam sebi zadao “nemoguće” rokove, pa je oporavak gospodarstva najavljivao već za rujan ove godine. Kada je i njemu postalo jasno da od toga neće biti ništa, prolongirao je odlazak do ožujka 2013. godine kada bi, tvrdi on, trendovi trebali biti promijenjeni. Kako bi uspio u tome svim potencijalnim investitorima koji nešto znače u ovoj državi upućen je e-mail - koji je baš kao i onaj od Josipa Jambrača prošli tjedan opet stigao do Foruma - s detaljnim popisom 38 energetskih i infrastrukturnih projekata te hotelijerskih tvrtki koje čekaju prodaju. Zanimanje je, međutim, gotovo nikakvo. - Oko Čačića se stvorila nekakva fama o nezamjenjivosti. Proizvodi se dojam da je on glavna osoba u Vladi, iako znamo da je to Milanović. PR-ovi su od Čačića napumpali velikog gospodarskog stručnjaka, iako je zapravo stručan samo za građevinu. Takvih poput njega ima na stotine - tvrdi Vladimir Ferdelji, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika CROMA.
Konzultant Damir Novotny kaže da ne vidi nijedan ozbiljniji projekt koji Vlada i Čačić mogu pokrenuti prije početka iduće godine. - I tako ne vjerujem u ideju da javni sektor uopće može potaknuti rast, u što se uzda ova Vlada sjećajući se 2002. godine, ali to više ne prolazi kako je prolazilo tada - objašnjava Novotny. Na početku godine planovi su bili ambiciozni. Samo javne tvrtke trebale su 2012. investirati pola milijarde eura više nego lani. Ali, umjesto ulagačkog zamaha, pokazalo se da ako se ostvari samo trećina predviđenog u Vladi moraju biti zadovoljni. Najbolji primjer su energetski projekti Plomin C i HE Ombla koji su napravljeni još prije tridesetak godina i u ladici su čekali bolja vremena upravo zbog problema s realizacijom. Međutim, kako prošla, pa tako i ova Vlada, nema ništa bolje od njih, Plomin i Ombla postali su simbol njihove neuspješnosti. Zeleni pritišću upozoravajući na štetu za okoliš do koje bi došlo gradnjom elektrana. Plomin C vrijedan je 800 milijuna eura i čeka investitora. Njemački RWE, koji je uložio u Plomin 2, navodno je odustao. Sada je u igri talijanski Enel. Čačić je u svibnju obećao da će do ljeta biti objavljen međunarodni natječaj. Ljeto je došlo, ali od natječaja ni traga ni glasa. Kao problem pojavio se i energent. Predviđeno je da to bude ugljen, ali ne onaj najjeftiniji koji najviše zagađuje, nego znatno kvalitetnija, ali time i skuplja inačica. Naime, cijena kvalitetnog ugljena veže se uz naftu, baš kao i cijena plina. Zato su zaštitari okoliša odmah reagirali kada se prvi potpredsjednik založio za ugljen, ali onaj jeftini čija se cijena u zadnje vrijeme tek neznatno povećala. S HE Ombla još je teža situacija. Ovaj zahtjevan projekt težak 150 milijuna eura financirala bi Europska banka za obnovu i razvoj, ali kako vrijeme prolazi sve više izgleda da će se vratiti tamo otkud je i došao. - Energetski problemi žele se riješiti na potpuno krivi način. Uporno se ide na gradnju klasičnih elektrana dok se cijela Europa okreće drugom smjeru, alternativnim izvora energije. Sada su se sjetili trideset godina starih projekata koji su ostavljeni upravo zbog problema koje mogu uzrokovati. Neki potezi ove Vlade, poput ovoga, izuzetno su loši i guraju nas u krivom smjeru - kaže Ferdelji. U HEP-u, kao nositelju većine projekata, ipak se trude barem nastaviti tamo gdje su stali, pa će u obnovu mreže za prijenos i distribuciju ove godine uložiti oko 400 milijuna eura.
BANKE NE ŽELE “FASADERE”
Slično je prošao i program tzv. fasadizacije Hrvatske, odnosno obnove fasada na javnim objektima kako bi se poboljšala njihova energetska učinkovitost. I u taj projekt krenulo se s viškom ambicija da bi se već nakon nekoliko mjeseci utvrdilo da će ova godina, barem što se tiče velikog broja natječaja, biti promašena što u neformalnim razgovorima priznaju glavni akteri. Do sada ih je objavljeno tek dvadesetak natječaja koji gotovo u pravilu dolaze iz Osijeka i Varaždina, gradova iz kojih stižu HNS-ove uzdanice - ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak i Čačić. Najprije je bilo predviđeno deset milijardi kuna za obnovu 11 tisuća zgrada u četiri godine s 235 tisuća novozaposlenih. Plan je u međuvremenu prilagođen mogućnostima tako da se do kraja godine može očekivati nekoliko stotina milijuna kuna uloženih u obnovu fasada, što je dvostruko manje od Čačićevog plana. Program gradnje vrtića, bolnica i škola po sistemu javno-privatnog partnerstva stoji još gore. Banke su sve manje spremne financirati takve pokušaje buđenja građevinskog sektora na račun ionako iscijeđene lokalne samouprave. Osim toga, građevinske kompanije muku muče s likvidnošću i naplatom dosadašnjih radova, tako da ne mogu platiti projektante koji su nužni za građevinske zahvate. Ne očekuje se više od trideset projekata čiju izvedbu usporava teška gospodarska situacija, ali i iskustvo jedinica lokalne samouprave iz Varaždinske županije gdje je Čačić kao župan pokrenuo sličan projekt obnove koji sada teško kreditno opterećuje općine i gradove. Što se tiče infrastrukture, nema ni naznaka skorog početka projektiranja i gradnje nizinske brze pruge od granice s Mađarskom preko Zagreba do Rijeke. Hrvatske željeznice obnavljaju pruge u usporenom ritmu, muku mučeći s preživljavanjem prije restrukturiranja. Hrvatske autoceste investiraju isto ili čak i manje nego prethodnih godina. Još se nešto gradi na jugu prema Dubrovniku poput dionica prema Pločama te spojne ceste od tunela kroz Biokovo do autoceste. Također je najavljen nastavak gradnje Slavonice prema BiH. Sve zajedno ukupne vrijednosti oko dvjesto milijuna eura što je manje od predviđenog programa Hrvatskih cesta koje obnavljaju mrežu lokalnih prometnica prema prije utvrđenom rasporedu, kao i HŽ.
Možda najbolje stoje Hrvatske vode koje će uložiti oko tristo milijuna eura, što je više u odnosu na prethodne godine, a radi se na obnovi sustava vodoopskrbe, obrani od poplava i pročišćavanju otpadnih voda. Prema projektima iz pregleda javnih ulaganja od 2012. do 2015. godine vidljivo je da se radi o okvirnim planovima. Osim u Hrvatskim vodama, HAC-u i Hrvatskim cestama koje se bave rekonstrukcijom lokalnih cesta što se i tako plaća iz akcija na gorivo, nema ničega drugog - tvrdi Novotny i nastavlja da ne treba očekivati novi zamah gradnje autocesta, niti velika ulaganja HŽ-a, dok se od velikih energetskih projekata prije treba očekivati gradnja Plomina 3 nego HE Ombla.
ODBIO I ROGLIĆ
Ništa bolje ne stojimo s privatizacijom preostalih državnih kompanija poput Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke i Petrokemije koje država nije uspjela prodati. Obilazio je Čačić Rusiju, Tursku i druge države, susretao se tamo s raznim potencijalnim investitorima, ali se dalje od obećanja nije pomaknuo. Tek je njegova kratka rečenica iz Moskve kako ima zanimanja za kutinsku tvornicu umjetnih gnojiva, izazvala sreću dioničarima Petrokemije koji su mogli dobro zaraditi. Međutim, mjesecima nakon toga ništa se nije dogodilo. Spominjao se tom prilikom i kupac za riječko brodogradilište 3. maj, ali ni od toga nije bilo ništa, kao niti od gradnje produktovoda ili preusmjeravanja plinovoda Južni tok prema Hrvatskoj. Pokušao je Čačić i na domaćem tržištu, nudeći poznatom poduzetniku Branku Rogliću kupnju Badela 1862, ali je ovaj to odbio. Zato ne čudi sve veća nervoza u njegovom Ministarstvu. Pola godine nakon što su preuzeli državu i doveli svoje kadrove na bitne funkcije u javnim tvrtkama i službama pokazalo se da mnogi među njima nisu zaslužili povjerenje, iako je kadroviranje išlo s vrha uz tvrdnju da ministri mogu odgovarati za svoj sektor samo ako sami izaberu s kim će raditi. Iz takvog razmišljanja niknula je i afera s Josipom Jambračem, o kojoj je Forum pisao u prošlom broju. Predsjednika HNS-a Zagrebačke županije trebalo je zbrinuti na bilo koji način i bilo gdje. Kako nije prošao na željene pozicije u Fond za zaštitu okoliša i Centar za energetsku učinkovitost i praćenje investicija, ovaj Čačićev kadar završio je kao savjetnik u Plinacru. Nova afera mogla bi nastati oko Čačićevih imenovanja u tvrtki RIZ-Odašiljači gdje je smijenio dvojicu članova Uprave Milića Bijelića i Stjepana Planinića iza kojih su stajali rezultati i radnici. Treći član Uprave Robert Inkret ostao je na dužnosti zahvaljujući, kako tvrde sindikalci, dobrim vezama u Audiju i Čačićevom Ministarstvu. Za nove članove Uprave Čačić i HNS su izabrali Kamila Vranu i Roberta Hirca. Vrana je, kažu sindikalci u pismu Čačiću, bio v.d. ravnatelj Državnih robnih zaliha, pa generalni konzul u Turskoj, pa načelnik Odjela za bilateralnu suradnju u Ministarstvu vanjskih poslova pa privremeni ravnatelj u Agenciji za javno-privatno partnerstvo gdje je izbila afera jer je imao plaću od 30 tisuća kuna. Hirc je pak javnosti poznat kao suvlasnik helikopterske tvrtke Heli, odnosno Hiko djelatnosti koja je povezana s osuđenim generalom Vladimirom Zagorcem. Hiko je, naime, želio oformiti privatnu helikoptersku službu za spašavanje za koju su kupili karambolirani helikopter i predstavili ga kao novi. Ništa to ne smeta Čačiću. Navikao je bez osvrtanja ići svojim putem, bez obzira hoće li završiti u provaliji. Zato ne čudi što mu nitko više ne vjeruje i što je prema anketama o nepopularnosti uspio prestići čak i bivšeg premijera Ivu Sanadera koji je donedavno bio u Remetincu. Isto to dogodilo se i stranci koju predstavlja. Rejting HNS-a kreće se negdje između regionalnog IDS-a i penzionerskog HSU-a. Čačić brzo troši i sebe i ljude oko sebe. Za razliku od Linića koji je obuzdao karakter zbog čega mu ljudi vjeruju i imaju dojam da realno sagledava situaciju, Čačić je u neprijateljstvu sa svima, pa i sa svojim do jučer najbližim suradnicima. Uz to, još uvijek ništa nije napravio. Rokove koje je sam sebi zadao, počeo je probijati, a obećanja su ostala ludom radovanja. Zato se hvata za svaku ideju poput one Borislava Škegre da brodogradilišta preuzmu fondovi za gospodarsku suradnju, iako FGS-ovi zapravo ne spadaju u njegov resor. Slično je sada napravio s tiskarom Vjesnik koju namjerava ustupiti za kunu budućim investitorima koji su, tvrde upućeni, i kreirali takvu Vjesnikovu sudbinu. Svako tko dođe je poželjan, ako ima što ponuditi, ma što to zapravo bilo.
CONING U BLOKADI
Upravo zbog toga nedavno se jaka delegacija iz Vlade uputila kod prvog potpredsjednika u Ministarstvo da im objasni što zapravo radi i zašto povlači određene poteze jer je počelo dolaziti do razmimoilaženja. - Problem je u tome što ti ljudi ne znaju raditi. Žele stvoriti utisak da im pada popularnost jer šire bolne rezove, a zapravo im popularnost pada jer ne rade ništa! - oštar je Ferdelji. Ivan Miloloža, v.d. predsjednika HUP-a, nije tako oštar kao Ferdelji, ali također upozorava da nedostaju reforme i olakšavanje privatnih investicija. - Čačić se suočio s morem problema. Teško je za šest mjeseci promijeniti navike kakve postoje u ovakvoj državi - kaže Miloloža. Neke navike ipak su se zadržale. Čačić je tako svojih 2500 tisuće četvornih metara zemljišta na pristaništu Stinica na Rabu prodao državi. Premda je država zapravo izvlastila tvrtku Velebit plativši joj oko 150 tisuća eura, pravi dobitak ovoj Čačićevoj tvrtki kojom upravlja odvjetnički ured, preostalih je 62.000 m² koje Velebit ima na toj lokaciji uz pristanište. U trenutku kada su Coningovi računi bili blokirani duže od mjesec dana, ovaj novac lijepo će sjesti varaždinskim tvrtkama.