Izdanje:
Hrvatska je jedna od država koje je kriza najviše pogodila i ne treba očekivati brzi oporavak idućih godina, zaključak je analize Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije objavljene prije nekoliko dana. U poglavlju naslovljenom “Hrvatska - čekanje preokreta”, koje je napisala analitičarka Hermine Vidovic, stoji da je Vladina projekcija gospodarskog rasta od 0,8 posto preoptimistična, te da umjesto rasta zapravo treba očekivati pad od 1,5 posto. Negativnu stopu rasta Bečki institut u 2012. godini, osim Hrvatskoj, predviđa još samo za Češku, Mađarsku, Sloveniju, te Bosnu i Hercegovinu.
DVOSTRUKO BOLJI OD NAS
Da bude još gore, iduće dvije godine neće biti ništa bolje s obzirom da - uz iznimku Slovenije - austrijski ekonomisti najcrnji scenarij vide upravo u Hrvatskoj koja bi u 2013. godini u optimističnoj varijanti trebala rasti jedan posto (u Sloveniji 0,5 posto), te u 2014. godini dva posto (u Sloveniji 1,5 posto). Sve ostale države srednje i istočne Europe rast će po puno većim stopama, a neke među njima poput Estonije, Litve, Slovačke i Turske čak i dvostruko više od Hrvatske. Vlada je o takvim projekcijama do sada šutjela ili ih je demantirala. Tek posljednjih tjedana ministri su stidljivo počeli pripremati građane na ono što ih čeka idućih godina. Tako državni dužnosnici, jedan po jedan, polako odustaju od zacrtanog rasta od 0,8 posto, ali još uvijek tvrde da će kakvog-takvog plusa ipak biti jer bi se u trećem i četvrtom tromjesečju konačno trebali vidjeti efekti polugodišnjeg rada. Pitanje je, međutim, hoće li to biti dovoljno. Prema Bečkom institutu, čije su analize iznimno bitan izvor podataka za inozemne, posebno austrijske investitore koji su među najvažnijima za Hrvatsku, pozitivni trendovi mogu se očekivati tek u 2014. godini budući da ekonomski analitičari za rast od jedan posto kažu da je zapravo tek održavanje na postojećoj razini. Ovakve prognoze sasvim sigurno neće privući strane ulagače koji će radije novac investirati u stabilnije i konkurentnije države u kojima mogu računati na sigurniji priljev profita nego što je to slučaj u kronično nekonkurentnoj Hrvatskoj. Zato ne treba čuditi što posljednji službeni podaci govore da je više novca iz Hrvatske izvučeno nego što je uloženo. Prognoza Europske banke za obnovu i razvoj nešto je optimističnija od Bečkog instituta i kaže da ćemo pasti “samo” 0,6 posto. Da hrvatsko gospodarstvo ponovno tone u recesiju potvrđuje i Hrvatska narodna banka koja čak i uz pretpostavku blagog oporavka u drugoj polovini godine u 2012. predviđa pad BDP-a od čak 1,6 posto kao i nastavak pada zaposlenosti. - Projekcije Bečkog instituta ne iznenađuju pogotovo jer su manje- više u skladu s projekcijama Splitske banke iz prošle godine. Gledajući isključivo srednjoročnu dinamiku pada, odnosno rasta BDP-a potrebno je naglasiti kako tijekom ove godine očekujemo tek nešto snažniju kontrakciju gospodarske aktivnosti, dok su naše procjene za 2013. godinu identične, a za 2014. godinu blago optimističnije.
Također, ove procjene potvrđuju očekivanja ekonomista kako će cijela ova regija jako teško zabilježiti one stope rasta iz predkriznih vremena - objašnjava Zdeslav Šantić, analitičar SGSplitske banke. Šantić objašnjava da se nakon detaljnije analize studije može zaključiti da je domaće gospodarstvo jedno od najteže pogođenih ekonomija u regiji globalnom financijskom krizom. U prilog tome govori i činjenica da ne treba očekivati da bi se u srednjoročnom razdoblju mogli vratiti na razini gospodarske aktivnosti iz pretkrizne 2008. godine, kao i činjenica da se razina aktivnosti u prvom ovogodišnjeg tromjesečju približila onim razinama iz početka 2005. godine, što je još poraznija činjenica za Hrvatsku. Naime, BDP je u prvom tromjesečju 2005. godine iznosio 60,8 milijardi kuna, dok je prvi kvartal ove godine tek nešto viši i doseže 62,3 milijardi kuna. Za usporedbu, “najbogatije” 2008. godine BDP je u prvom tromjesečju dosegao visinu od 71,5 milijarde kuna. U analizi neprofitnog Bečkog instituta stoji da su, gledajući BDP po glavi stanovnika u odnosu na 1991. godinu, Hrvatsku pretekli redom Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska i Slovačka koja je u protekle 22 godine skočila s 5800 eura na 19.200 eura, dok se Hrvatska s nekadašnjih 7000 eura uspjela “popeti” tek na 14.600 eura. Eurostat je pak izračunao da u usporedbi s drugim europskim državama Hrvatska najgore stroji ako se pogleda rast, odnosno pad BDP od 2008. godine. Najbolja je Poljska čiji je BDP skočio 16 posto, dok su najgore Slovenija i Hrvatska s padom od 7,5 posto. Hrvatsku još od 2009. godine kriza teško pogađa na svim poljima. Manjak novca ili točnije rečeno stranih ulaganja, jer je domaće štednje vrlo malo, posljednjih godina doveo je do dramatičnog rasta nezaposlenosti. U analizi se navodi da Hrvatska ima najmanju stopu zaposlenosti u odnosu na 27 država članica Europske unije čiji ćemo dio postati sredinom iduće godine.
GORE JE SAMO U LATVIJI
U prvom tromjesečju 2012., piše Hermine Vidovic, broj zaposlenih pao je za jedan posto. Najviše u građevini 3,9 posto. Registrirana nezaposlenost u travnju ove godine iznosila je 19,1 posto. Vidovic posebno ističe činjenicu da je među mladima čak 35 posto bez posla po čemu su među državama EU gore samo Španjolska i Grčka. Vidovic upozorava na mjeru ministra rada Miranda Mrsića i Vlade koja s 1600 kuna mjesečno plaća rad mladima. Međutim, da bi došlo do stvarne promjene trenda potrebno je puno više. Analitičari Instituta kažu da bi ulazak u EU mogao pomoći povećanju zaposlenosti budući da se nakon 1. srpnja 2013. godine, kada Hrvatska pristupa Uniji, računa na veći dolazak stranih investitora, a time i povećanje zaposlenosti. Prema podacima o anketnoj nezaposlenosti ove godine Hrvatska opet stoji loše u usporedbi s novim članicama Europske unije. U našoj državi, naime, ta stopa iznosi 14,5 posto. Gore je samo u Latviji. U Rumunjskoj, primjerice, na kraju 2011. godine stopa je iznosila neznatnih 7,5 posto, dakle, dvostruko niže u odnosu na Hrvatsku, a tu su negdje Češka i Slovenija. U idućoj godini analitičari predviđaju da će stopa ostati na razini od 14,5 posto, dok se u 2014. očekuje pad na 13,5 posto što nas, međutim, neće pomaknuti s pretposljednje pozicije na listi država članica EU. Uz to valja naglasiti da je više od trećine poslova zapravo privremenog karaktera.- Očekivanja Bečkog instituta o sporom oporavku na domaćem tržištu rada u skladu su s očekivanjima Splitske banke, pogotovo po pitanju visine prosječne anketne stope nezaposlenosti u ovoj i idućim godinama. Rezultat je to sporog i dugotrajnog oporavka gospodarstva, ali i strukturnih slabosti domaćeg tržišta rada. Te slabosti se prije svega odnose na neusklađenu ponudu i potražnju na tržištu rada, niskom stupnju fleksibilnosti te niskoj mobilnosti radne snage - tvrdi Šantić.
“SLOBODNI PAD”
Naglašava da više od visoke nezaposlenosti treba zabrinjavati činjenica da Hrvatska ima najmanju stopu zaposlenosti među EU zemljama, a nepovoljni demografski trendovi predstavljaju najznačajniji rizik za zdravlje domaćih javnih financija, ali i ukupne perspektive domaćeg gospodarstva. Ipak, Šantić vidi i određene pozitivne korake poput smanjenja doprinosa i državnih subvencija koje bi trebale potaknuti zapošljavanje ali i ravnomjerniji regionalni gospodarski razvoj. No, dodaje analitičar Splitske banke, za približavanje prosječnoj stopi zaposlenosti u Europskoj uniji, trebat će još napraviti brojne značajne reforme, uključujući one i u sustavu obrazovanja kako bi došlo do promjene negativnih predznaka. Rezultat trogodišnjeg “slobodnog pada”, izračunali su u Bečkom institutu, su pad građevinskih radova od 12 posto, 6,5 posto niža industrijska proizvodnja samo u ovoj godini, pad prerađivačke industrije od 20 do 30 posto, 17 posto niže aktivnosti u brodogradnji što je dovelo i do četiri posto manje produktivnosti u 2012. godini u odnosu na one koji su postigtnuti lani. Da nas čeka teška godina potvrđuju i drugi analitičari. S jedne strane država je udarila po džepovima građana i tako postala još skuplja - premda je i prije bila daleko od jeftine - što je dodatno smanjilo potrošnju, dok s druge strane nema niti se očekuje skoro gospodarski rast, kako je to primijetio analitičar Vladimir Gligorov koji također radi na Bečkom institutu. - Ocjena Vladinih mjera ide u pravcu da se ne očekuje neki brzi oporavak. Sve što se radi je u velikoj mjeri pritisak na potrošnju, bilo da je riječ o smanjenju zarada ili rastu PDV-a i poreza općenito. To su mjere koje djeluju recesijski - izjavio je Gligorov. Bečki institut pozabavio se i politikom Hrvatske narodne banke. S dozom čuđenja ustvrdili su da su u siječnju ove godine obvezne pričuve banaka povećane s 14 na 15 posto da bi samo za tri mjeseca bile smanjene na 13.5 posto što se tumači nastojanjem da se oslobodi novac za investicijske projekte. Također kažu da se udjel loših kredita s 11,2 posto na kraju 2010. godine povećao na 12,2 posto na isteku 2011. godine uz upozorenje da bi do kraja godine, ako ne dođe do ekonomskog oporavka - a podaci govore da neće - udjel nenaplativih kredita može skočiti na alarmantnih 17 posto.
GRIJESI IZ PROŠLOSTI
Negativan gospodarski rast može se odraziti i na deficit koji je trebao pasti s pet posto na 3,8 posto, ali i taj scenarij u Bečkom institutu ocijenili su kao preoptimističan i nerealan. Hermine Vidovic kaže da se blagi oporavak može očekivati u 2013. godini i zbog ulaska u EU, ali naglašava da bi taj proces mogla usporiti kriza u Italiji kao najvažnijem vanjskotrgovinskom partneru Hrvatske, kao i u susjednoj Sloveniji. Dio studije posvećen je i problemima koje je Hrvatska imala ili još uvijek ima sa željezarama u Sisku i Splitu kao i stanju u domaćim brodogradilištima. Konstatira se da je od pet škverova samo jedan u plusu, pulski Uljanik, da se brodogradilište u Kraljevici zatvara, da je dogovorena prodaja Brodosplita DIV-u, da se čeka što će biti s riječkim 3. majem i Brodotrogirom koji nisu našli kupca, ali i da je sve to skupa Hrvatsku ove godine koštalo 245 milijuna eura koje idu u javni dug. - Razloge zbog kojih se domaće gospodarstvo sporo oporavlja prije svega treba tražiti u izrazito niskoj konkurentnosti te nagomilanim strukturnim slabostima. Naime, do krize se gospodarski rast temeljio na visokoj domaćoj potrošnji, uz niske stope štednje privatnog i javnog sektora, što je bilo financirano snažnim priljevom stranog kapitala. S ograničenijim, a time i znatno skupljim, inozemnim kapitalom došlo je do pada domaće potražnje te ukupnog gospodarstva. U uvjetima kada je dinamika rasta javnog duga neodrživa te kada je inozemna razina zaduženosti na visokim razinama ne postoji jednostavan i brz put izlaska iz krize. Stoga, možemo reći da ćemo narednih godina plaćati neke vlastite grijehe iz prošlosti - tvrdi Šantić.