Izdanje:
U Kuparima se najbolje vidi kako država gospodari svojom imovinom. Dio kompleksa koji je pod ingerencijom Državne agencije za upravljanje imovinom (AUDIO) potpuno je zapušten i derutan. Polurazrušeni i napušteni hoteli izgledaju avetinjski. Kao da se nalaze negdje na liniji razgraničenja između pristaša posrnulog Gadafija i libijskih pobunjenika, a ne u blizini Dubrovnika, svjetski poznate turističke Meke. Dio kompleksa koji je pod upravom Hrvatske vojske je u znatno boljem stanju jer su u kakvoj takvoj funkciji hotel Galeb i vila Borovka, poznatija kao Titova vila. Zbog toga što nije razriješila odnose sa AUDIO-m, Hrvatska vojska je stala na pola puta u obnovi svog dijela kompleksa. Stoga kompleks ostvaruje minimalne prihode od vojnog turizma.mNo, čak i takvo polovično rješenje je još uvijek jako dobro s obzirom na to kako država brine o većini svoje imovine. Iako je država prije nekoliko dana proslavila svoj 20. rođendan, još uvijek nema točan popis svog bogatstva.
Red za čekanje
Već dvadeset godina traje kontinuirani popis, a nitko ne zna kada će biti gotov. Pravi Sizifov posao. Kada će se popuniti registar imovine nije nam mogla reći ni glasnogovornica AUDIO-a Mihaela Felker. - Registar je u izradi - šturo je odgovorila. Kada smo o tom problemu htjeli razgovarati s ravnateljem agencije Tomislavom Bobanom, glasnogovornica nas je upozorila da ćemo morati čekati dugo da nas primi. Upozorila nas je da neke kolege novinari čekaju već više od mjesec dana. Čak su nas neki činovnici u samom AUDIO-u upozorili da moramo biti uporni jer je vodeće ljude jako teško dobiti. Nitko ne zna koliko približno vrijedi državna imovina. Umjesto konkretnih podataka, imamo tek procjene koje su i eri informatizacije i neslućenih tehničkih mogućnosti još uvijek oslanjaju na dobro oko i imaginaciju nekog državnog činovnika. Prije šest mjeseci Petar Čobanković je na sjednici vlade rekao da državna imovina vrijedi 30 milijardi eura.
Do te vrijednosti Čobanković je došao zbrajajući vrijednosti 15 javnih poduzeća, sve državne udjele u ostalim tvrtkama, te nekretnine u državnom vlasništvu. U tu imovinu spada i oko 180 vojarni koje je vojska dala Agenciji na upravljanje. Toj brojci treba dodati i vrijednost hrvatskih šuma i poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, ali i vrijednost voda i cesta i autocesta. Dakle, državna imovina vrijedi znatno više od 30 milijardi eura s kojima upravlja AUDIO. Procjenjuje se da su samo nekretnine vrijedne s kojima raspolaže AUDIO vrijede oko deset milijardi eura. Iako se vlada obvezala da će sva državna imovina biti upisana u registar te da će biti objavljena na internetskim strancima Agencije, to se, kako smo vidjeli, nije dogodilo. Ne samo da nema tih podataka, nego je teže dobiti bilo kakvu informaciju iz AUDIO-a nego iz naše tajne službe.
Netko bi mogao zaključiti da su se u AUDIO-u posvetili gospodarenjem imovinom pa nemaju vremena za novinare. Ali, dr. Anto Bajo sa Instituta za javne financije je u svojoj studiji pokazao da se država više brine o lanjskom snijegu nego o svojoj imovini. Kada je riječ o oplođivanju imovine, Hrvatska je na europskom začelju. S njim se slaže i dr. Mustafa Nušinović sa Ekonomskog instituta koji je radio studiju o upravljanju imovinom. Njegova je ideja da se uspostavi AUDIO. Međutim, nije zadovoljan kako je to zaživjelo. Država je samo formalno preuzela njegov koncept, ali se on u praksi gotovo ne primjenjuje.
- Država jako loše upravlja svojom imovinom. Nema uopće podataka o svojoj imovini i sve odluke donosi na brzinu - kaže dr. Nušinović koji se ne zalaže za privatizaciju, pogotovo ne stihijsku, nego za to da se s državnom imovinom bolje gospodari. To je moguće ako menadžeri koji upravljaju “obitelj skim srebrom” budu kompetentniji, a ne kao do sada, da državne tvrtke služe za uhljebljivanje stranačkih simpatizera. Iako je riječ o priličnoj konfuziji, ona ipak nije nastala sam od sebe nego je poticana od političkih elita. Kada ne postoje točni podaci, onda se lakše državna imovina može “prebaciti” podobnim poduzetnicima koji za nju ne plaćaju pravu vrijednost. U Hrvatskoj vlada gotovo opći konsenzus u znanstvenoj i stručnoj javnosti da država s imovinom ne gospodari u maniri dobrog domaćina, već se više ponaša kao pijani milijunaš. Međutim, dok pijani milijunaš troši i krčmi svoju imovinu bez ikakva reda i sustava, država vrlo često planski i sustavno prodaje ili bolje rečeno poklanja “obiteljsko blago” odabranim igračima. Dr. Nušinović smatra da privatizacija državne imovine treba biti zadnja opcija. Naglašava da treba izričito odvojiti vlasništvo od upravljanja, što je politika često miješala.
Novci u džepovima političara
Bitno je državnu imovinu staviti u funkciju. Međutim, sumnju budi podatak da se o Kuparima ( a i o nekim drugim nekretninama) nije govorilo ništa gotovo dvadesetak godina a sada, praktično pred izbore, odjednom se želi “privući bogatog investitora”. Bojimo se da bi Kupari mogli završiti kod nekog podobnog umjesto kod bogatog “investitora”. I to za vrlo male novce. Naravno da država nije idealan vlasnik, ali nije ni tako loš da bi Kupari trebali izgledati baš ovako. Poznati hrvatski poduzetnik Vladimir Ferdelji zgrožen je načinom na koji se država odnosi prema svom vlasništvu. - Država sa svojom imovinom upravlja izuzetno loše. Možemo navesti nebrojeno primjera. Resursi s kojima država upravlja su subvencionirani i rade gubitke. Ne treba ih nužno privatizirati, nego s njima treba upravljati s manirom dobrog gospodara - kaže Ferdelji.
Rješenje vidu u tome da se s državnom imovinom upravlja jednako kao i sa privatnom. Međutim, upozorava i na opasnosti od brze privatizacije ili javnoprivatnog partnerstva kakav se dogodio u slučaju Sunčanog Hvara. Podsjetimo, država je nedavno morala isplaćivati plaće iz proračuna iako je Sunčani Hvar u većinskom vlasništvu Orco grupe. Javno privatno partnerstvo vrlo često služi da se javni novci preliju u nečiji privatni džep. Jedan dio završi i u džepovima političara koji su omogućili takvu operaciju. - Naravno da se to događa ako se ide s tendencijom da se državna imovina otuđi. Vidite li vi na prvi pogled razliku između Peugeota i Renaulta? Koja je državna, a koja privatna tvrtka. Bitno je da poduzeće budu profitabilno i da ga vode profesionalci, kaže Ferdelji upozoravajući da poduzeće i u državnim rukama može biti uspješno ako se vodi kako treba.
- Ako ovi na vlasti ne znaju gospodariti javnom imovinom onda trebaju angažirati one koji to znaju. Za početak treba izabrati menadžment na javnim natječajima koji mogu biti i međunarodni - kaže Ferdelji upozoravajući na nelogičnost da mi još uvijek moramo subvencionirati vodno gospodarstvo umjesto da zarađujemo od koncesija. Međutim, nije samo država loš gospodar. Ništa boljim gospodarom nije se pokazala ni lokalna samouprava Primjerice, Hrvatska vojska je čak 123 vojarne, čija je vrijednost oko 2 milijarde eura, ustupila lokalnoj samoupravi ali mnogi od tih objekata još uvijek zjape prazni.
Upravljati kao Francuzi
Ferdelji je kritičan i prema gradu Zagrebu u kojemu ima puno napuštenih objekata. - Koja si to lokalna samouprava uprava može dopusti da kavana Medulić i Korzo već godinama leže kao mrtvi kapital koji k tome narušava gradsku vizuru - pita se.
Makroekonomist dr. Mate Babić bio je zadužen za gospodarstvo u prvoj hrvatskoj demokratskoj vladi. Nije bio dugo potpredsjednik jer se protivio divljoj privatizaciji u kojoj su mogli sudjelovati samo podobni. I tada, a i danas, stalno je upozoravao da nije bitno tko je vlasnik, nego kako se upravlja s tvrtkom ili imovinom. Kaže da su naše državne banke u “privatizaciji” prodane bankama koje su u većinskom vlasništvu nekih stranih zemalja. - Nije problem u vlasništvu nego u upravljanju. Državnom imovinom treba upravljati na način na koji upravlja Francuska. Menadžeri u javnim i privatnim poduzećima trebaju raditi po istim pravilima - kaže Babić, dodajući da se ne možemo ponašati kao razmetni sin kojemu je ćaća ostavio veliko nasljedstvo.
- Vi dobro živite dok prodajete nasljedstvo. Što ćete napraviti kada sve prodate. Ako menadžeri iz državnih poduzeća imaju loše rezultate, onda i oni moraju letjeti van. Tko je od naših državnih menadžera izgubio posao, kaže Babić. Stoga treba oprezno s državnom imovinom. Za početak je treba dobro popisati kako bi znali s čime raspolažemo. Zatim treba osmisliti projekte i tek onda ponuditi investitorima da u njih ulože svoj kapital. U međuvremenu se ne smije dogoditi da imovina potpuno propada dok se čeka bogati investitor. Jedni Kupari su nam sasvim dovoljni.