Izdanje:
Ako niste znali, ne samo da Djed Mraz (ne, ne znamo tko ili što je Djed Božićnjak) postoji, nego se zove Miljenko, ima sinove Bornu i Arthura, i vozi se svemirskim brodom koji neodoljivo podsjeća na USS Enterprise. Za njega radi oveća armija vilenjaka koja svake Božićne noći isporuči po jedan poklon svakom djetetu na svijetu. Njihova zahtjevna akcija ne izvodi se pomoću nekakvih rogatih lopatara nego s high tech gadgetima negdje na pola puta između serijala o Jamesu Bondu i televizijske serije “24”. No, i Mraz, Djed Mraz može napraviti pogrešku, i zaboraviti na jednu djevojčicu u tamo nekom Cornwallu, kojeg na svu sreću autori naše sinkronizacije “Arthur Božića” nisu preveli kao Kukuruzovac. Ali tu na scenu stupa naslovni lik filma, Mrazov mlađi i nespretniji potomak koji će i bez Q-a i Chloe O’Brian, a uz pomoć Pradjede Mraza spasiti stvar! “Arthur Božić” prvi je produkt alijanse koju čine genijalci iz Bristolskog Aardman Animationa, uz nagrađivani studio Pixar sigurno najimaginativnijeg animacijskog studija zapadnog svijeta, i multikorporacije Sony. Aardmanovcima to nije prvo prodavanje duše đavlu - nakon što su se proslavili s kratkom trilogijom o glinenom ljubitelju sira Wallaceu i njegovom psu Gromitu, koja je dobila i dva Oscara, dogovorili su deal sa Spielbergovim Dreamworksom. On im je donio još jednog Oscara za “Wallace i Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri”, ali i promašaj s “Flushed Away”. Početak njihove kolaboracije sa Sonyjem ne pokazuje pozitivnu promjenu u odnosu na onu prošlu. Kao i u slučaju “Flushed Away” ne samo da su kompjutori zamijenili glinu nego je nestao i cinični britanski humor, možda još i važniji trade mark otočkih animatora. Ono što je ostalo je nepretenciozna, relativno zanimljiva, a svakako bezbolna zabava za cijelu obitelj. U užasu zvanom današnji Hollywood možda ni to nije malo.