Izdanje:
Više od 50 posto deklariranih katolika u Hrvatskoj protivi se zabrani pobačaja, 53 posto smatra da je razvod braka prihvatljiv. Oko 70 posto se izjasnilo da je bolje biti sam nego u lošem braku, više od 65 posto smatra da je u redu živjeti zajedno prije vjenčanja. Jedino gdje se stavovi službene Crkve i deklariranih katolika podudaraju je zabrana homoseksualnih brakova. Naime 79,5 posto deklariranih katolika izjasnilo se protiv homoseksualnih brakova, iako istodobno 51 posto smatra da homoseksualci mogu živjeti kako žele. Rezultati su to istraživanja provedenog 2010. godine, koje je na nedavnoj konferencije Hrvatskog sociološkog društva predstavio prof. Duško Sekulić, sociolog s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Istraživanje je dio projekta o socijalnoj stratifikaciji i vrijednosnim orijentacijama u hrvatskom društvu. Projekt se provodi od 1985., financira ga Ministarstvo znanosti i radi se na Institutu za društvena istraživanja. Dr. Sekulić jedan je od pokretača projekta. Istraživanja se rade metodom ankete na reprezentativnom uzorku Hrvatske od 1000 do 3000 ispitanika. Zadnje je istraživanje bilo 2010. na uzorku od 1000 ispitanika.
Moralni autoritet
– Radi se o istraživanjima koja provodimo još od sredine 80- tih godina. Crkva je značajni društveni faktor i javlja se u raspravama o različitim zakonskim prijedlozima, socijalnim politikama. Jedan od argumenata koji uvijek u tim raspravama koristi je taj da govori u ime većine ljudi koji se izjašnjavaju kao katolici. I to je točno. Crkva kada nastupa, radi to s velikim moralnim autoritetom jer govori u ime većine. Ono što sam pokazao u istraživanju je to da Crkva na neki način “krivotvori” svoju poziciju jer ljudi koji se izjašnjavaju kao katolici i u čije ime ona govori zapravo ne misle kao Crkva – kaže dr. Sekulić i naglašava kako je istraživanje pokazalo da većina katolika u Hrvatskoj ne zastupa stavove koje zastupa Crkva. “Crkva ne govori u ime onih u čije ime tvrdi da govori, ona zastupa hijerarhiju i govori u njeno ime. Na to ima potpuno pravo, ali ne može reći da nastupa u ime svih onih koji se nazivaju katolicima. Kada se Crkva protivi pobačaju većina katolika se s time na slaže, kada se protivi razvodu braka većina katolika to ne odobrava, kada se protivi zajedničkom životu parova prije braka većina katolika se s tim ne slaže. Jedino područje gdje možemo reći da Crkva govori u ime katolika je područje homoseksualnih brakova. Velika većina katolika 80 posto smatra da ne treba dozvoliti homoseksualne brakove”. – Međutim to ne znači da su katolici homofobni jer je istraživanje pokazalo da više od 50 posto smatra kako homoseksualci i lezbijke mogu živjeti svoj život kako žele. Istraživanja iz 1996., 2004. i 2010., pokazuje da blago raste tolerancija prema homoseksualcima i smanjuje se homofobija – ističe dr. Sekulić. Teolozi i sociolozi s kojima smo razgovarali o rezultatima istraživanja dr. Sekulića različito ih tumače. Neki ih negiraju, a neki smatraju da oni pokazuju kako katolici u Hrvatskoj kao i katolici u nekim europskim zemljama imaju različite stavove od stavova Crkve. Teolog i svećenik dr. Adalbert Rebić, smatra da je istraživanje “dvojbeno” jer su rezultati uvijek “relativni i nikad apsolutni”, te da Crkvu ne možemo poimati kao neku ustanovu u najmanju ruku sličnu nekom sportskom savezu. - Crkva nije usporediva s ljudskim, zemaljskim, vremenitim društvima. U čije ime govori Crkva? Crkva govori u ime Božje, propovijeda sadržaje vjere koji su objavljeni, koji dakle imaju svoje utemeljenje u Bogu. Crkva ne propovijeda vjersku istinu i dogmu koju bi izmislila i onda dogovorila s ljudima - kaže dr. Rebić. Jaz između stavova katolika i stavova Crkve, koje je istraživanje pokazalo, tumači činjenicom da postoje i katolici koji nisu sposobni u svemu slijediti vjerski nauk i moralne propise Crkve koji su nam od Boga objavljeni.
Grešnici u crkvi
– Svjesni smo da u Crkvi ima mnogo grešnih ljudi, i među kardinalima (dolazi na vidjelo ovih dana u Vatikanu!) i biskupima i svećenicima i običnim vjernicima. No, to ne znači da grijesima slabih ljudi moramo popuštati i katolicizam preoblikovati – ističe Rebić. Sociolog religije i prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu dr. Ivica Maštruko ima suprotno mišljenje. Prema Maštruku, Crkva ne govori u ime vjernika, govori u ime hijerarhije koja pokušava vjernicima nametnuti svoje tumačenje dogmi. “Stavovi Crkve su uvijek stavovi hijerarhije. Crkva, kao i sve ostale institucije u društvu, želi zadržati svoju poziciju moći i vlasti. Istraživanje profesora Sekulića potvrđuje da vjernici u Hrvatskoj samo slijede trend vjernika u zapadnim zemljama. I u Italiji se razlikuju stavovi vjernika od stavova Crkve”. Jedan od razloga razilaženja između vjernika i crkvene službe naučavanja može, dakako, biti i “lijenost” vjernika, indiferentnost i nerazvijene vjerničke svijesti onih koji se deklariraju vjernicima po tradiciji i – u Hrvatskoj vrlo često – po naciji, mišljenja je austrijska teologinja Anna Maria Grünfelder. Njena teza ima potvrdu i u podacima da je broj onih koji se u Hrvatskoj izražavaju kao katolici značajno porastao. 1989. godine 69,6 posto izjasnilo se kao katolici, a 2010. 90,7 posto. Kako je onda moguće da nacija koja se deklarira kao katolička za predsjednika države izabrala osobu koja nije vjernik? – Možemo reći da se radi o površnoj religioznost, konformističkoj religioznosti. Josipović je dobio izbore iako je deklarirani agnostik, Bandić kojeg je Crkva podržavala nije dobio izbore. U čije ime Crkva govori kada podržava Bandića, a ljudi glasuju za Josipovića? Ona govori u ime hijerarhije, a ne u ime katolika. To što ljudi kažu da su religiozni je površno i konformistički na isti način kao što su se u socijalizmu izjašnjavali da su ateisti. Nismo otkrili svoju pravu dušu i postali katolici, nego smo konformistički katolici kao što smo bili konformistički ateisti– objašnjava dr. Sekulić. Konformistički konzervatizam mogao bi biti objašnjenje zašto se gotovo 80 posto deklariranih katolika izjasnilo protiv homoseksualnih brakova kojima se protivi i Crkva. – Vjernici tu ne slijede upute hijerarhije Crkve, nego se radi o tome da smo kao društvo konzervativni. Tek će budući naraštaji biti tolerantniji. Javna rasprava o homoseksualnosti je novijeg datuma. To je fenomen o kojem se raspravlja tek nekoliko desetljeća. Treba se promijeniti cijela društvena klima da bi se ti stavovi promijenili – tvrdi dr. Maštruko. Iako smatra da je homoseksualizam pogubna pojava za suvremeno društvo i protivi se homoseksualnim brakovima, profesor Rebić naglašava da pravi katolici moraju prihvaćati homoseksualce kao svoje bližnje. – Pravi katolik nikad ne smije poistovjetiti homoseksualca s kriminalcem. On zna za Kristovu zapovijed ljubavi: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ni u jednome čovjeku ne smijemo gledati kriminalca zato što je on drukčiji od nas, zato što je grešnik, zato što čini nešto što je za nas neuobičajeno - kaže dr. i – u Hrvatskoj vrlo često – po naciji, mišljenja je austrijska teologinja Anna Maria Grünfelder.
Njena teza ima potvrdu i u podacima da je broj onih koji se u Hrvatskoj izražavaju kao katolici značajno porastao. 1989. godine 69,6 posto izjasnilo se kao katolici, a 2010. 90,7 posto. Kako je onda moguće da nacija koja se deklarira kao katolička za predsjednika države izabrala osobu koja nije vjernik? – Možemo reći da se radi o površnoj religioznost, konformističkoj religioznosti. Josipović je dobio izbore iako je deklarirani agnostik, Bandić kojeg je Crkva podržavala nije dobio izbore. U čije ime Crkva govori kada podržava Bandića, a ljudi glasuju za Josipovića? Ona govori u ime hijerarhije, a ne u ime katolika. To što ljudi kažu da su religiozni je površno i konformistički na isti način kao što su se u socijalizmu izjašnjavali da su ateisti. Nismo otkrili svoju pravu dušu i postali katolici, nego smo konformistički katolici kao što smo bili konformistički ateisti– objašnjava dr. Sekulić. Konformistički konzervatizam mogao bi biti objašnjenje zašto se gotovo 80 posto deklariranih katolika izjasnilo protiv homoseksualnih brakova kojima se protivi i Crkva. – Vjernici tu ne slijede upute hijerarhije Crkve, nego se radi o tome da smo kao društvo konzervativni. Tek će budući naraštaji biti tolerantniji. Javna rasprava o homoseksualnosti je novijeg datuma. To je fenomen o kojem se raspravlja tek nekoliko desetljeća. Treba se promijeniti cijela društvena klima da bi se ti stavovi promijenili – tvrdi dr. Maštruko. Iako smatra da je homoseksualizam pogubna pojava za suvremeno društvo i protivi se homoseksualnim brakovima, profesor Rebić naglašava da pravi katolici moraju prihvaćati homoseksualce kao svoje bližnje. – Pravi katolik nikad ne smije poistovjetiti homoseksualca s kriminalcem. On zna za Kristovu zapovijed ljubavi: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ni u jednome čovjeku ne smijemo gledati kriminalca zato što je on drukčiji od nas, zato što je grešnik, zato što čini nešto što je za nas neuobičajeno - kaže dr.i – u Hrvatskoj vrlo često – po naciji, mišljenja je austrijska teologinja Anna Maria Grünfelder. Njena teza ima potvrdu i u podacima da je broj onih koji se u Hrvatskoj izražavaju kao katolici značajno porastao. 1989. godine 69,6 posto izjasnilo se kao katolici, a 2010. 90,7 posto. Kako je onda moguće da nacija koja se deklarira kao katolička za predsjednika države izabrala osobu koja nije vjernik? – Možemo reći da se radi o površnoj religioznost, konformističkoj religioznosti. Josipović je dobio izbore iako je deklarirani agnostik, Bandić kojeg je Crkva podržavala nije dobio izbore. U čije ime Crkva govori kada podržava Bandića, a ljudi glasuju za Josipovića? Ona govori u ime hijerarhije, a ne u ime katolika. To što ljudi kažu da su religiozni je površno i konformistički na isti način kao što su se u socijalizmu izjašnjavali da su ateisti. Nismo otkrili svoju pravu dušu i postali katolici, nego smo konformistički katolici kao što smo bili konformistički ateisti– objašnjava dr. Sekulić. Konformistički konzervatizam mogao bi biti objašnjenje zašto se gotovo 80 posto deklariranih katolika izjasnilo protiv homoseksualnih brakova kojima se protivi i Crkva. – Vjernici tu ne slijede upute hijerarhije Crkve, nego se radi o tome da smo kao društvo konzervativni. Tek će budući naraštaji biti tolerantniji. Javna rasprava o homoseksualnosti je novijeg datuma.
To je fenomen o kojem se raspravlja tek nekoliko desetljeća. Treba se promijeniti cijela društvena klima da bi se ti stavovi promijenili – tvrdi dr. Maštruko. Iako smatra da je homoseksualizam pogubna pojava za suvremeno društvo i protivi se homoseksualnim brakovima, profesor Rebić naglašava da pravi katolici moraju prihvaćati homoseksualce kao svoje bližnje. – Pravi katolik nikad ne smije poistovjetiti homoseksualca s kriminalcem. On zna za Kristovu zapovijed ljubavi: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ni u jednome čovjeku ne smijemo gledati kriminalca zato što je on drukčiji od nas, zato što je grešnik, zato što čini nešto što je za nas neuobičajeno - kaže dr.Rebić. Saborski zastupnik don Ivan Grubišić naglašava kako je homoseksualnost u javnom diskursu i u medijima još uvijek tabu tema, te stoga vjernici i crkvena institucija razmišljaju približno isto. Teologinja Anna Maria Grünfelder smatra kako deklarirani katolici koji zagovaraju zabranu homoseksualnih brakova, mogu imati za to više razloga. Smatraju da homoseksualni parovi ne mogu sklopiti valjan brak, jer je brak i prema biblijskom shvaćanju (kakvo je odredilo i sekularno pravo) doživotna sveobuhvatna zajednica žene i muškarca. Ili smatraju da homoseksualci ne mogu zasnovati brak, jer ne mogu udovoljiti jednom od ciljeva i svrha braka (jednom, a ne jedinom), rađanju djece. S ovim stavom biti će u suglasju s crkvenim naučavanjem, navodi Grünfelder. Istraživanje stavova deklariranih katolika dalo je i zanimljive rezultate kada je u pitanju financiranje Crkve.
Krizna vremena
Povećao se broj onih koji smatraju da se Crkva treba financirati iz milodara. Godine 2004. 47 posto ispitanih smatralo je da se Crkva treba financirati iz milodara, a 2010. godine čak 60 posto. Također smanjuje se broj onih koji misle da se Crkva treba financirati iz proračuna. 2004. bilo ih je 36 posto, a danas je 23 posto katolika. Zanimljivi su i podaci o plaćanju crkvenog poreza. Na pitanje bi li plaćali crkveni porez čak 59,2 posto deklariranih katolika ne želi plaćati crkveni porez. Deklarirani katolici smatraju da crkvene hijerarhija ne snosi puni teret ekonomske krize onako kako bi trebala snositi i jednostavno se povećava nezadovoljstvo i smanjuje se volja za plaćanjem poreza Crkvi, mišljenja je dr. Sekulić. Ivan Grubišić vjeruje kako vjernici katolici misle da Crkva previše dobiva iz proračuna pa da nije potrebno davati i druge doprinose. – Tko želi plaćati porez! Niti ja niti bilo tko ne voli poreze. No, oni su ipak nužno zlo. Da Crkvu prepustimo onima koji misle da Crkva treba živjeti od milodara, ajme! Ni ja nisam sretna zbog porezne obveze, i ne tješi me od već pomisao da će moj novčani doprinos biti korišten u jednu od mnogobrojnih aktivnosti kojima se Katolička crkva danas bavi: Volite li više “Karitas” ili doprinos za održavanje crkvenih zdanja, doprinos čuvanju i zaštiti spomenika kulture…. Svećenici se moraju uzdržavati, njihovi suradnici i suradnice također. To, da neki tjeraju po mišljenju javnosti neopravdano “visoki” stil, nemila je popratna pojava – upozorava Anna Maria Grünfelder. Naglašava kako je (su) financiranje Crkve iz proračuna opravdano. “Crkva kao institucija ima što dati društvo – vrijednosti i motivaciju za etiku, kakvu država, društvo, pa ni civilno društvo samo iz sebe ne može iznjedriti. Karitativna djelatnost nije jedini pozitivni doprinos društvu”. Osim što dobiva iz proračuna Crkva bi uskoro mogla i više davati u proračun. Naime, ministar financija Slavko Linić najavio je mogućnost oporezivanje onih djelatnosti Crkve koje nisu u funkciji vjere i religije, nego donose dobit. Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske ne oslobađaju Crkvu od poreza naprosto, nego samo Crkvu kao neprofitnu organizaciju, pojašnjava dr. Rebić.
Porez državi – oduvijek
– Profitne organizacije u Crkvi kao takve podliježu općim odredbama hrvatskog poreznoga sustava. I ništa tu novoga Linić ne poduzima. Svi koji u Crkvi razvijaju neku profitnu djelatnost već otprije, od vremena komunizma, državi plaćaju porez. Navest ću vam primjer: “Kršćanska sadašnjost d.o.o.”, veliko poduzeće za izdavačku djelatnost, vlasništvo je Zagrebačke nadbiskupije. Bio sam deset godina direktor tog poduzeća pa dobro znam što govorim. “Kršćanska sadašnjost” plaća porez državi otkad postoji: plaćala je porez i u doba komunizma i plaća porez hrvatskoj državi. Ako neka profitna organizacija koja djeluje u Crkvi ne plaća porez državi, to je problem države. Dakako, i odgovornih u Crkvi, problem njihove etike i poštenja! Tu su stvari jasne. Ali da ima korupcije, ima je. Nju treba odstraniti i iz države i iz Crkve. Odgovorni u Crkvi trebali bi javno polagati račune kako troše novac – ističe profesor Rebić. Dok tog polaganja računa nema onda će i većina deklariranih katolika biti protiv plaćanja poreza Crkvi i protiv financiranje Crkve iz proračuna, kao što je pokazalo i istraživanje sociologa Duška Sekulića.