Izdanje:
Nikada nisam pomislio da ću se s profesionalnim nogometašem sastati u Klovićevim Dvorima. Za vrijeme razgovora, nekoliko puta mu je zvonio mobitel.
– Ta ti je slika precijenjena, nemoj kupovati. Da, za ovu vrijedi izdvojiti taj novac. Daj se strpi, moram vidjeti pa ću ti otprilike reći koliko sada vrijedi na tržištu – pričao je zaneseno prijateljima Davor Vugrinec, profesionalni nogometaš posrnulog Varteksa i strastveni kolekcionar umjetničkih djela, slika i skulptura.
f: Izgledate na trenutke kao ovisnik, takvu se strast može sresti kod kockara?
Ha, ha. Netko tko se ne bavi kolekcionarstvom to doista ne može shvatiti, Nikad nisam kockao strastveno da bih to mogao usporediti, ali vidio sam, kod nekih ljudi koji se ovim bave, obuzetost do krajnjih granica.
f: Pričamo o strasti, a nije li kolekcionarstvo za mnoge zapravo unosan biznis?
Ne spadam u skupinu tih ljudi. Slike kupujem, samo sam nekoliko prodao i to su djela s mojih početaka, kada nisam dobro razumio što zapravo treba kupovati. No, na početku se to ne zna. Kasnije kada uđeš u te vode i naučiš sve tada samo skupljaš.
f: Koliko stoje vaši najvrijedniji ‘primjerci’? Nikada vam niti jedan kolekcionar neće reći koliko je novca izdvojio za neko djelo. No, prave slike se mjere u desecima tisuća eura.
f: Poznato je da su mnogi političari, tajkuni i ljudi koji imaju novac strastveni kolekcionari. I biši premijer Ivo Sanader ima klasnu zbirku? Istina, Sander i Vidošević su baš zaljubljenici, ali ima dosta poznatih osoba koje u svom posjedu imaju raritetnu zbirku slika. Ne volim ovo govoriti, ali koliko znam Sanader i Vidošević nemaju tako kvalitetnu kolekciju kao što imam ja. Zapravo u to sam siguran.
f: Je li sve čisto u kupovanju i prodavanju slika, da li se plaća porez, kako se to radi? Ja sam slike isključivo kupovao od obitelji slikara. Dakle, stupio bih u kontakt, dogovorio cijenu i kupio sliku. Tu doista be vidim ništa sporno. To što je Sanader kolekcionar ne znači da je ovo nelegalno.
f: Dakle ne zanima vas zarada. Što vas onda privlači sakupljanju slika? To je kao kada nešto istražuješ, otkrivaš. Naravno, volim umjetnost, ali tu me privlači natjecanje s drugim kolekcionarima. Opredijelio sam se da skupljam isključivo remek-djela tako da u kolekciji uglavnom imam po jedno ili dva kapitalna djela najboljih, najcjenjenijih i najskupljih hrvatskih umjetnika. To je moja filozofija. Kad saznam za neko remek-djelo, strpljiv sam i čekam idealnu priliku uvjeren da ću ga uspjeti kupiti. Neke slike čekam i više od deset godina, no siguran sam da ću ih dočekati i kupiti, usprkos tome što je na njih bacilo oko još pet, šest kolekcionara. Najskloniji sam hrvatskim modernistima, no zadnjih godina zbirku pomalo širim i na suvremenije autore, kao što su Miroslav Šutej i drugi.
f: Možete li nam predstaviti svoju glavnu zbirku? U kolekciji sam obuhvatio razdoblje od gotovo sto godina - od 1890. do 1980. Tu su najveći hrvatski slikari: Miroslav Kraljević, Celestin Medović, Milivoj Uzelac, Clement Mencije Crnčić, Ljubo Babić, Emanuel Vidović, Miljenko Stančić, Ignjat Job, Aleksandar Srnec, Dušan Džamonja i drugih. Osim njih sakupio sam i mnoge radove Ive Režeka. Naravno, u budućnosti želim imati svoj muzej. Već sam kupio staru kuću u centru Varaždina, ali zapelo je zbog nekih političkih pitanja.
f: Umjetnost još uvijek nije jedina preokupacija. Kao nogometaš imate još uvijek svojih ciljeva? Još uživam u nogometu, nije mi teško trenirati. Ne želim nikoga lagati, želim stići rekord Igora Cvitanovića koji je postigao 126 pogotka u Prvoj HNL. Stojim na 123, nadam se da ću u proljetnom dijelu to uspjeti. Jer teško je vjerovati da ćemo uspjeti opstati u Prvoj HNL, a biološki sat ozbiljno upozorava da sam na samom kraju karijere.
f: Ove sezone niste postigi pogodak a protekla je polovica prvenstva? Taj rekord je stvorio dodatno opterećenje, nažalost o tome previše razmišljam. Uza sve igram u jednoj mladoj momčadi kojoj nedostaje prvoligaškog iskustva. Na sve se to nadovezuje i dramatična situacija u klubu.
f: Nogometaši Varaždina godinu dana nisu primili plaću, što se to dogodilo s nekoć uzornim prvoligaškim klubom? Nije se dobro gospodarilo. Još dok je Anđelko Herjavec bio živ imali smo priliku utvrditi temelje kluba da se tada kupila Varaždinska banka. No, to nije učinjeno. Kako je dolazila kriza, a Varteks kao tvrtka gubila moć, klub je neminovno morao doći u probleme. Primjeri su i ljudi koji su bili u klubu. Kada su radili u državnim tvrtkama tada su davali novac klubu, kad je nekolicina otišla u privatne poduzetnike više novca za nogomet nije bilo.
f: Zbog čega igrate nogomet? Imate novaca, ne slažete se s politikom u klubu, hrvatskom nogometu? Volim igrati nogomet, nije mi teško niti dva puta na dan trenirati. Došao sam kako bih eventualno pomogao, bio primjer mladima. Ali sada bih bio licemjeran kada bih rekao da nogometaši moraju igrati, a godinu dana nisu primili plaću. Istina, oni koji žele uspjeti u nogometu ne bi smjeli štrajkati, ali sve je ovdje dovedeno do apsurda.
f: Tko je po vama glavni krivac za današnje stanje HNL-a? Svi ljudi koji rukovode savezom, klubovima, Stalno se spominje država kao krivac. Ne, krivi su ljudi koji nisu sposobni raditi u nogometu, jer u nogomet su uglavnom ulazili ljudi iz politike. Nemamo jasan zakon o sportu, nemammo privatne klubove i zbog toga smo na dnu.
f: Po mnogima je jedan od glavnih krivaca za stanje Zdravko Mamić, jer se bez njega već dugo ne može donijeti niti jedna odluka u nogometu? Nisam ja pozvan da govorim o Mamiću, niti sam ja ovdje da bistrim mutnu vodu. Dovoljno je pratiti njegov opus svih ovih godina i pametnom je to dosta.
f: Da li razmišljate da ostanete u nogometu? Kategorički mogu tvrditi da neću nakon nogometne karijere ostati raditi u nogometu. Trenerski poziv me ne privlači, za vođenje kluba nemam talenta, a niti volje kada sve ovo vidim.