Izdanje:
Benzin u lovu na magičnu granicu od 15 kuna, sve ostale cijene divljaju da nama, kako su nam poručili, do kraja godine ne bi bilo bolje. Logično, a tako nam i treba. Od logičnog objašnjenja zavrtjelo mi se u glavi i tad sjetih se Nikole Tesle. Čovjek kojeg Srbi svojataju zbog nacije, Hrvati zbog lokacije, Amerikanci zbog atrakcije dobio je još jednu domovinu zbog čijeg se roda opet može ponositi. Nedavno su se oglasili i Rumunji s otkrićem kako je Tesla njihov sunarodnjak, iz plemena istarskih Rumunja, a budući mu prezime ne završava na -ić, to je krunski dokaz Teslina neslavenska podrijetla.
Dobro, mislim si, zašto Tesla i ne bi mogao biti Rumunj kad to samo po sebi ionako nije važno. Možemo li se ponositi Teslom jedino ako je ispravne nacije, ako je jedan od naših, ako nam pripada po načelima bezuvjetne predaje? Bitke što se rasplamsavaju nad imenom svakog genija koji se pojavi na ovom brdovitom poluotoku divan je odraz naše kolektivne neznatnosti. Sate i tone potrošit ćemo na međusobna otimanja i preotimanja različitih imena i prezimena, s kojima identificirati se znači vuči na uspjeh, jer to je malenima korisno da se ubace u vlastitu iluziju izmišljenih veličina. No, “čovjek je taj koji stvara istinu velikom, a ne stvara istina čovjeka velikim”, tako i sve laži jesu plod naših unutrašnjih moralnih minijatura zbog kojih se, od muke, i grizemo za vlastite guzice. Kako god da okrenemo od svojih se gabarita ne može pobjeći. Bilo da je Tesla naš ili njihov, bilo da je Ruđer katolik ili pravoslavac, bilo da je apsurd veći ili manji. Prebirati ljudima teorijski po krvnim zrncima znači korak bliže praktičnom puštanju krvi.
Neki će reći i to da je dobro od vremena do vremena provjetriti situaciju, samo se meni čini da su vrata i prozori ovdje stalno otvoreni i da taj permanentni propuh koji vlada otpuhuje proplamsaje razuma što se jave od vremena do vremena. Mislite li da je doista najvažnija stvar što je Tesla bio porijeklom? Mislite li da je doista najvažnija stvar što je Ruđer Bošković bio nacionalno i vjerski? Možda je to stvarno bitno Borisu Tadiću, za kojeg onda ja, onako u prolazu, mogu misliti da je Tadić Hrvat - pravoslavac pa time polažem donekle pravo na autorstvo njegovog predsjednikovanja u susjednoj i na momente prijateljskoj nam državi. Sad zamislite koliko je energije potrošeno svih ovih godina na Teslinu krvnu sliku i kada bismo samo djelić iste bili potrošili na realno vrednovanje njegova djela i sustavno istraživanje nasljeđa, možda bismo i mi, poput njegove znamenite rečenice, tom energijom mogli prepoloviti Zemlju.
Uvjeren sam da Tesla ne bi imao ništa protiv da ga se koristi za pronalaženje načina kako da se unaprijede naši životi, kako da se bezgraničnost energetskog potencijala učini najjednostavnije dostupnom svakom od nas, ali to bi značilo da se treba ozbiljno sjesti, istražiti arhive, papire, nacrte, pročitati, razgovarati, mjeriti, jednostavno rečeno raditi. Ovako je puno lakše; nacionalni generatori troše istosmjernu struju koja će zasvijetliti tek potpunim mrakom, a cijene izmjenične struje, benzina i plina neprekidno rastu. A kad se netko usudi primijetiti da taj galop cijena toliko divlja da nas sve vozi u provaliju, e onda se jave premudri i lansiraju Teslin “srpski rod i hrvatsku domovinu” kao mamac na koji se zakeljimo. I umjesto da pitamo “Je li Tesla stvarno nudio rješenja za besplatnu energiju?”, mi se tupavo brinemo je li on naš ili njihov.
Originalni članak objavljen je u tisku