Izdanje:
Otkrio silu koja Boga ne moli
Dragi Kneže, vijećnici, senatori,
baveći se astronomijom već sam izložio svoju teoriju o aberaciji svjetlosti pod naslovom “Opera pertinentia ad opticam et astronomiam”, što neće nitko shvatiti još najmanje stotinjak godina dok se ne rodi neki mladić zvan Albert Einstein koji će prihvatiti da je brzina svjetlosti konstantna i razumjeti me kada govorim da je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Kako je sve relativno, tako u skladu sa starom Gundulićevom “tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje” moram vas upozoriti da doista vrijedi i ona “kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje”. Ne mislim pritom na kolo sreće kojim se svakih mjesec dana rotiraju mudre glave u Kneževu dvoru već na ono svjetsko kolo, kotač svjetske povijesti. Tuga i tma prijete našoj Dubrovačkoj Republici brže no što mislite. Uzalud je naša Dubrovačka Republika među prvim državama priznala SAD još 1783. godine. Uzalud je naša vješta diplomacija izbjegavala konflikte, uzalud surađujemo s Rusijom istodobno održavajući izvrsne odnose s Turskom. Uzalud vam trud trubaduri, reklo bi se ovdje u Europi, u Milanu, odakle vam pišem.
Dragi kneže, dragi vijećnici, senatori,
Europa ne gleda sa simpatijama na Dubrovnik, na našu diplomaciju, na našu vjekovnu i slavnu slobodu. Europa ne gleda sa simpatijama na naše priznanje SAD-a, dodvoravanje Rusiji i Turskoj i prijeti nam silom koju sam upravo detektirao kao viribus europealis! Ta snažna i do sada nepoznata sila prijeti da će pokoriti naš Grad, dovesti nam golfere na Srđ, a luku okružiti brodovljem većim od naših zidina. Znam kneže, reći ćete da ludujem, ali podsjećam da su mi to rekli i kada sam 1758. napisao djelo “Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium”, dokazujući da je sve materija i kretanje. Moj model atoma shvatit će tek Bohr, a zakon sila Faraday, ali za Grad bi bilo bolje da što prije netko shvati opasnost od novootkrivene “europske sile”.
Moji izračuni pokazuju da će Grad, ne suprotstavi li se na vrijeme viribusu europealisu, uskoro biti pregažen. I to ne od mrskih Mlečana već ponajprije od Francuza. Zakonitost ove sile je neumoljiva pa će, ne pronađete li odgovor, potom biti u nemilosti Beča, Beograda, Rima, Berlina, opet Beograda i napokon Zagreba i Bruxellesa.
Znam, zvuči nevjerojatno, dragi moj kneže i dragi moji gospari, ali tako je.
Još je i gore, jer viribus europealis Boga ne moli i daleke 2012. godine ne samo da naši vrli poklisari neće predavati vjerodajnice u Washingtonu, Petrogradu i Carigradu, već će naši vrli potomci teškom mukom pronalaziti saveznike za otpor toj i takvoj Europi. Istina, moji izračuni pokazuju da će Dubrovačka Republika i 2012. pružiti referendumski otpor nečistoj europskoj sili, ali nam tada ni snažno savezništvo s gradovima prijateljima neće pomoći. Uzalud ćete slati poklisare s darovima u slobodarski Zagvozd, Zadvarje, Prgomet, Nerežišća i Lećevicu. Uzalud nam sve, dragi kneže, vijećnici, senatori ako vi do kraja ovog 18. stoljeća ne shvatite svu opasnost sile koju sam upravo otkrio, europske sile. Ako to shvati tek knez Andro iz roda Vlahušića tada, Dubrovačke Republike više biti neće. A umjesto u Ameriku, Rusiju i Tursku pogledavat ćemo u Bibinje, Čavoglave i Ferdinandovac. U nadi da ćete shvatiti razliku između Washingtona i Zagvozda na vrijeme
Vaš odani
Rugjer Bošković
U Milanu, 24.01.1787.