Skoči na glavni sadržaj

Svako jutro jedno jaje... Može, jer danas postoje ‘pametna’ jaja

Hrana

Izdanje:

Ništa nije uspjelo zasjeniti čaroliju te čudesne, gotovo savršene namirnice koja predstavlja polazište života. U kulinarstvu ima toliko široku primjenu da se bilo koja druga namirnica teško može mjeriti s jajetom

U vrijeme oko Uskrsa tradicionalno raste potražnja za jajima, a čini se da će za mnoge Europljane ove godine bojanje jaja biti skuplje nego inače. Naime, jaja su pred Uskrs poskupjela širom Europe zbog novih propisa Europske unije koji su se počeli primjenjivati od početka ove godine. Prema novim propisima, kokoši nesilice ne smiju se držati u uskim kavezima, moraju imati barem 750 četvornih centimetara prostora za kretanje i ugodniji život. To je neupitno dobra vijest za koke, ali je konzumentima njihovih jaja zadala glavobolje. Iako su proizvođači imali više od deset godina za prilagodbu novim propisima, mnogi se nisu prilagodili na vrijeme, što je rezultiralo značajnim porastom cijena u ožujku.

Tako je cijena jaja u Litvi porasla za 20%, u Bugarskoj za 40%, a u Francuskoj za čak 75%. Europsko udruženje proizvođača jaja navodi da je proizvodnja jaja u EU od stupanja na snagu novog zakona smanjena za 10 do 15 posto, a mogu se čuti i izjave o “alarmantnoj nestašici jaja”, posebice za preradu u konditorskoj industriji. Nadalje, jaja iz kaveznog (baterijskog) uzgoja u zemljama EU gotovo isključivo se koriste za preradu u jaja u prahu i druge proizvode, dok se za konzumaciju uzimaju jaja iz podnog, slobodnog i ekološkog uzgoja. Jaja raznih životinjskih vrsta čine sastavni dio prehrane ljudi još od samih početaka boravka čovjeka na Zemlji. Stari Rimljani jeli su jaja fazana, Kinezi su obožavali golublja jaja, a nojeva jaja jeli su drevni Feničani. Ipak, u današnje doba najraširenija je upotreba kokošjih jaja. Jaja su oduvijek bila simbol plodnosti te su tako nerijetko bila predmet i vjerskog obožavanja.

I danas su jaja važan dio običaja različitih zemalja i kultura. Razlozi zbog kojih se jaje povezalo sa Uskrsom, su čini se i biološki i kulturološki. Naime, zimi kokoši nose vrlo malo jaja, zbog prirodnog procesa nešenja. Oko Uskrsa, kada već započne proljeće, kokoši ponovo počinju nositi više jaja. Nadalje, kako su se jaja nekada smatrala luksuzom, tijekom Velikog posta (korizme) bila su zabranjena, te su kršćani trebali čekati Uskrs kako bi ih mogli jesti. Običaj bojanja jaja seže u daleku povijest i bio je popularan u mnogim starim civilizacijama, uključujući Egipat, Kinu, Grčku i Perziju.

Originalni članak objavljen je u tisku