Skoči na glavni sadržaj

Top Gear - bedasti, arogantni i izvan kontrole - sada i kod nas

Televizija

Izdanje:

Allo allo, Mućke, Crna guja - svaka čast. ovi su dečki ipak najbolje što je ikada došlo iz Union Jacka. BBC-jev Top Gear prije svega je show, a tek onda emisija o automobilima, tvrde to i sami voditelji
top_gear_-_bedasti_arogantni_i_izvan_kontrole_-_uskoro_i_kod_nas-top_gear_notting_hill_3958-140.jpg

Sve je to stvar pristupa. Dobijete najmanji svjetski automobil, stanoviti Peel P-50 i trebate ga pokazati na televiziji. Kako ćete to učiniti? Možete napraviti kratku grafiku s njegovim osobnim podacima, napraviti par “švenkova” za vrijeme prolaska kroz zavoj, nekoliko statičnih kadrova, par rečenica u off-u i to je nekako to. Ili možete biti Jeremy Clarkson, staviti auto u garažu i s njim krenuti na posao, pokušavajući to učiniti pretvarajući se, koliko je god moguće, da se radi o automobilu normalnih dimenzija. I onda, nakon što ste se nekako dovezli, umjesto da ga parkirate ispred BBC-a, vi ga lijepo uzmete i odvučete do lifta i pospremite ga u redakciju. A onda vam ga uzmu kolege i voze ga po katu. Vi to sve lijepo snimite i napravite od toga prilog za najpopularniju svjetsku televizijsku emisiju. Tako to radi Top Gear. Gledajući brojne neviđeno zabavne epizode serijala kojeg svakog tjedna prati 350 milijuna gledatelja u 170 zemalja ne možete se ne zapitati - pa kako to uspijevaju, devet godina u istom sastavu, bez bitnijih promjena i uvijek s istim rezultatom, a to je vrhunska zabava. Upitate li bilo kojeg hrvatskog automobilskog fanatika koja mu je emisija najomiljenija, dobit ćete uvijek jedan te isti odgovor. Pogledate li na YouTube unose pod “top gear” naći ćete isječke koji su pogledani i po devet milijuna puta pa onda niti ne čudi da je karizmatični voditelj Jeremy Clarkson plaćen godišnje dva milijuna funti. Previše? Možda. Gospodin je ipak osebujan. U prilogu o Miniju koristi se hinjenim nacističkim pozdravima, navigaciju namješta za put u Poljsku. Malezijsku Peroduu Kelisu proglašava najlošijim autom na svijetu koji izrađuju ljudi koji žive u džungli a umjesto cipela nose lišće. Uprava za sigurnost na cestama prigovara mu zbog neprestanog isticanja Walesa kao savršene testne staze, a pri posjetu Hyundaijevom štandu na Birmingham Motor Showu optužio je osoblje da je za ručak pojelo psa a da je njihov dizajner upravo završio s jednim španijelom. Ostatak trojca, Richard Hammond i James May kažu da nikada zapravo nisu analizirali zašto emisija ide toliko dugo i toliko dobro, čini se iz straha od previše analize pa tako gubitka na spontanosti. Dečki iz Top Geara svoju kemiju nalaze u sukobu mišljenja. Obično u obzir uzimaju tri automobila gdje bi svatko pronašao sasvim različit razlog zašto bi vozio nešto od ponuđenog. Trik je jednostavan - tokom emisije svaki će od njih sjesti u drugi automobil a zaključak će o istom autu biti svaki puta drugačiji. Trik je, očito, i u jednostavnosti. Uvijek će istaći da naprosto nisu glumci, nego su na televiziji onakvi kakvi su u zbilji pa tako i različito gledaju na iste stvari. I to savršeno funkcionira, iako povremeno dođe do sukoba osobnosti, kaže Richard Hammond. Richarda inače zovu Hamster (hrčak, dijelom zbog prezimena a više zbog niskog rasta). Također je na glasu kao osoba koja koristi izbjeljivač za zube. Bezuspješno tvrdi da to nije točno. Ovdje nije riječ o nikakvoj kemiji, drugačijoj od one kakvu ćemo naći kod ekipe u lokalnoj birtiji. Samo su kompići kojima nikada u cilju nije bilo napraviti najbolju emisiju na svijetu, bez razmišljanja o tome da će je raditi i onda kada budu sredovječna gospoda. Mnogi nisu znali da je originalni Top Gear zapravo skinut s programa zbog loše gledanosti. – Da, tako je – potvrđuje James May. – Serija je bila uspješna dugo vremena ali magazinski se format brzo potroši, a ni producenti nisu zapravo bili sigurni što to zapravo treba biti i kako trebaju izgledati prezenteri. Sada je to potpuno drugačiji show. Prije je to bio auto magazin na televiziji a sada je to slapstick komedija na temu automobila – pokušava do kraja otkriti tajnu uspjeha megapopularne emisije May kojega zovu Kapetan Spori zbog toga što voli slabije automobile a često se izgubi dok se u njima vozi okolo. Zanimljivo.

Potpuno osebujni likovi

Nije ovo show samo za muškarce, ekipa će uvijek isticati, gledaju ga više kao neku obiteljsku zabavu, često vole reći biseksualnu a zapravo misleći uniseksualnu emisiju. Zato nam je drago da ga gledaju i žene, s time da ima gledateljica koje automobili jako zanimaju ali i muških gledatelja koje auti ne zanimaju uopće, kaže May. Čini se da je tajna uspjeha Top Geara nešto vrlo komplicirano jer nam stalno izmiče i ja to ne mogu objasniti. Najbliža je definicija da je ovdje riječ o perverzijama tri lika koji cijeli svijet gledaju samo kroz automobile i činjenice da između njih postoji nekakva kreativna varnica. Vjerojatno je to ono što show održava na stazi sve ove godine. Dodali bismo da je imati uspješnu televizijsku emisiju s čak tri voditelja iznimno teško. Ali i za to dečki nude objašnjenje. – Radi se o kombinaciji uzajamnog prezira i sažaljenja, mislim – veli James. Mislim da je Jeremy beznadan, on isto misli i za mene, mislim da je Richard tankih živaca, on za mene misli da sam stari papan i tako to ide i ide. U stvari, to je prihvaćanje tuđih manjkavosti. Kao neko igralište. Pronađem neku sitnicu koja Hammonda strašno nervira i onda mu naprosto utrljavam sol na ranu. To je jedna fantastična zabava! Kod emisija u kojima je suradnja s nekom industrijom, dakle oglašivačima, neminovna uvijek je pitanje kako će ona reagirati na ovako osebujne likove. – Dio tog odnosa je što dolazimo s BBC-a koji je poznat po visokom standardu i kredibilitetu. To je za nas sjajno jer nam daje puno slobode – kaže Richard. – Jako pazimo, ne samo nas trojica, već cijela ekipa koja radi show da slučajno ne padnemo pod utjecaj bilo kojeg proizvođača. Ja privatno vozim Porsche, ali ipak mislim da je Panamera očajan automobil, ali to smijem reći jer svoj sam Porsche sam i kupio. Nas trojica puno smo uložili u to da zadržimo neovisnost, što nam kao novinarima zaista puno znači, pod uvjetom da se to što radimo može nazvati novinarstvom. Top Gearu se prema riječima njegovih voditelja rijetko događa da im proizvođač ne da automobil da ga ne bi popljuvali. Ako se to i dogodi onda je to zato jer i sami znaju da vozilo - ne valja. Znam to – govori Richard Hammond, jer je i sam neko vrijeme radio u PR službi jednog proizvođača. – Vidite da auto koji vam dođe ne valja. Ipak, više od toga oni cijene činjenicu da je bolje da se auto vidi pa makar i u lošem kontekstu, nego da ga se uopće ne vidi. Uvijek se netko s nečim neće složiti, ne slažu se svi ni s Jeremyjem niti s Jamesom. Vrlo rijetko će se proizvođači naći uvrijeđenima, ali ipak se tu i tamo dogodi. Svi žele svoje automobile staviti u emisiju, ali mislim da sada već dobro znaju da nema teorije da nam daju sugestije ili nam govore u kojem smjeru treba ići kritika njihovog automobila. To bi bilo bedasto iz dva razloga: pod a) imamo svoja razmišljanja i ideje, i b) ionako je ovo BBC pa niti ne možemo raditi sponzorirane priloge ili nešto slično – još je precizniji May. Zaista, aute dobivamo na povjerenje uz prihvaćanje da ćemo o tim automobilima mi iznijeti neko svoje mišljenje. Tu nema mjesta ljutnji jer i oni i njihovi šefovi znaju da u vezi toga ne mogu učiniti baš ništa. Zato im vjerojatno i toleriraju da rade priloge s radnim naslovima “Kako uništiti Toyotu” jer Toyota tvrdi da je njihov pick-up neuništiv ili “Kako uništiti Porsche”. Isto tako vjerojatno nikome ne bi palo na pamet da Renault Espace stavi ispred jureće lokomotive da bi na kraju priloga izjavio - ako želite biti sigurni uvijek nosite ovo noseći dvije kacige na glavi i fluorescentnu odoru. Clarkson naravno. Dio je tajne uspjeha i to što su dečki shvatili da su u mnoštvu auto magazina i emisija tek jedan od faktora za odluku o kupnji. Njihov je cilj zabava prije savjeta pa ipak pomalo zanemaruju prigovore da u emisiji nemaju baš “prosječnih” automobila.

A tko je The Stig?

Takav pristup ostavlja prostora za autentičnu zabavu. Najluđa stvar koju su ikada napravili prema Jamesu Mayu je stavljanje Richarda Hammonda u mlazni automobil. Koliko je to ludo bilo govori činjenica da se Hammond tom prilikom razbio i završio u bolnici. Brzina kojom je vozio u trenutku nesreće je 463 km/h a priča se da je to zapravo bio pokušaj da se sruši brzinski rekord koji je unaprijed zabranio producent emisije Andy Wilman. I za kraj - mitski Top Gearov testni vozač uvijek ispod trkaćeg odijela skriveni The Stig. Nitko ne zna tko je to. Sumnjalo se da su to tri osobe, pa da je to Hammond jer ih nikada nitko nije vidio u istom kadru. No, uvijek je megazanimljivo vidjeti ga na testnoj stazi i koristiti kao živuću referencu za prolazak kroz zavoj. Dok je Top Geara bit će i Stiga.