Izdanje:
Točno to je ponudio Winston Churchill u svom glasovitom govoru 13. svibnja 1940. u prvom obraćanju parlamentu nakon imenovanja za ratnog premijera Velike Britanije. Iako nismo suočeni s ratom već s dubokom krizom, novi premijer Zoran Milanović poput Churchilla neće imati standardnih 100 dana poštede. Morat će vući poteze od prvog dana. Isto tako neće imati puno vremena za slavlje ili veliki protokol nakon, vjerujem, brzih imenovanja jer će nova koalicija imati dovoljno ruka da sve što želi brzo provede kroz Sabor. Morat će svi skupa u novoj vladi zavrnuti rukave i krenuti odmah raditi. A izazova je i previše. Financijska kriza se ponovo nadvila nad Europom, dok iz Hrvatske zapravo nikad nije niti otišla.Prvi posao je predstavljanje nove vlade – od izborne noći javnost će pažljivo osluškivati svaku izjavu i potez novih kandidata za ministre. Tražit će najave prvih poteza i od nedjelje se svi, na čelu sa Zoranom Milanovićem, moraju postaviti državnički i odgovorno prema javnosti. Radit će se o velikoj promjeni u odnosu na dosadašnji način komuniciranja koji se svodio na prilično kontrolirane jave nastupe u pripremljenim uvjetima. Mediji u principu ne vole takav pristup i vjerujem da će već u izbornoj noći pokušati iskoristiti slavlje da dođu do ekskluzivnih izjava o sljedećim koracima. Najveća promjena kreće dan kasnije – mediji će jednostavno opsjedati i premijerskog kandidata i buduće ministre i bit će im teško izbjegavati odgovore na brojna pitanja jer će im to biti posao sljedeće četiri godine. Dakle, za sve to ih se mora pripremiti prije nedjelje, kako bi medijsku navalu dočekali spremni. Ne zaboravite, HDZ je uvijek bio dobra oporba i efikasno je kažnjavao svaki propust vladajućih, iako vjerujem da će nakon nedjelje ipak prvenstveno biti zaokupljeni sljedećim unutarstranačkim koracima. Usto, mediji vas hvale do dana izbora. Nakon toga možete očekivati samo kritike. S druge strane, koalicijske vlade su još velika novost za Hrvatsku. Sanaderova, pa i ova kasnija - Kosoričina, to jesu bile po sastavu, ali ne i po načinu funkcioniranja. Jednostavno, oba predsjednika vlade suvereno su vladala kao da koalicije nema, nakon što su tiho, bez javnosti, zadovoljili apetite koalicijskih partnera. Pred Zoranom Milanovićem je veliki izazov discipliniranja, prije svega koalicijskih partnera, a potom i ministara. Morat će nastupati jedinstveno i koordinirano i tako prema javnosti ostavljati dojam složne vlade spremne na sve izazove. To je puno lakše reći nego provesti s ovoliko jakih ljudi koliko ih očekujemo u vladi. I jakim stranačkim šefovima, od kojih neće svi sjedati u vladi. Drugi ključan posao bit će donošenje budžeta za 2012. I već ćemo u tom dokumentu morati osjetiti promjene jer, ako se želimo pomaknuti i odlijepiti od dna krize, moraju početi strukturalne promjene. Nažalost, o njima uopće nismo imali prilike slušati prije i za vrijeme kampanje, pa će sada glavni izazov biti iskomunicirati promjene i rezove koji nas čekaju. Činjenica je da Hrvatska godišnje potroši oko 14 milijardi kuna više nego što zaradi i to se mora zaustaviti, inače ćemo završiti kao Grčka i ostale problematične zemlje EU, tzv. PIGS. Tako velike uštede nisu moguće preko noći i odjednom bez zadiranja u neka stečena prava. Ukidanje povlaštenih mirovina u tom je slučaju tek jedna lijepa gesta bez puno financijskog efekta. Vjerujem stoga da će se ponoviti ono što je 2004. napravio Sanader kada je preuzeo državne financije, samo u nešto manjem obujmu jer za to jednostavno nema vremena. Tada smo mjesecima slušali o pet, šest milijardi ostavljena duga u nekim ministarstvima, neplaćenim obavezama i sve se svodilo na beskonačno ponavljanje toga kako je bivša vlast ostavila financije u katastrofalnom stanju. Iako je to danas tako očito svima, pa je pitanje hoće li trebati to uopće toliko ponavljati. Naravno da je nakon toga svaki pomak izgledao puno bolji, iako u stvarnosti nije bilo tako. Ali koga briga, bitan je dojam. Treći i možda po pitanju dojma najvažniji potez, jer će to biti prva mjera nove vlade, bit će kako se postaviti prema svim onim ljudima koji su kroz godine HDZ-ova vladanja postavljeni na vodeće pozicije u administraciji a nisu opravdali očekivanja. Ako želimo promjene, javnost bi željela čuti da se svi mandati stave na raspolaganje, kako bi novi ministri i čelni ljudi javnih poduzeća mogli izabrati kvalitetne ljude s kojima će raditi. Krizna su vremena, teško je pronaći novi posao i tu će zasigurno biti puno otpora i pozivanja na revanšizam. Iako zapravo nema osnove za nešto takvo. Glavni izazov pred Zoranom Milanovićem bit će hoće li opet dozvoliti da jedini kriterij bude podobnost, a ne i sposobnost. Jer, u tom slučaju nema promjena o kojim pričamo, nego se ponavlja stara, već viđena priča. I na kraju vrlo prigodno još malo Churchilla jer je Milanović već nešto u tom smjeru izjavio te bi bilo dobro da i nastavi: „Pred nama je puno, puno dugih mjeseci bitaka i patnje. Pitate što nam je cilj? Mogu vam odgovoriti samo u jednoj riječi: pobjeda, pobjeda pod svaku cijenu, pobjeda usprkos svom teroru, pobjeda, ma koliko dug i težak put bio, jer bez pobjede nema opstanka... Osjećam da ćemo uspjeti uz podršku ljudi. U ovom trenutku osjećam da mi je dužnost pozvati sve na pomoć i stoga kažem: Dođite, idemo zajedno naprijed združenim snagama.“