Izdanje:
Osamdeset kuna mjesečno hrvatski građani ultimativno plaćaju pretplatu HRT-u. A sportski gurmani za taj novac na dalekovidnici ne mogu gledati: Hrvatsku nogometnu ligu, Barcelonu i Real, Milan i Inter, Formulu 1, dva Grand slam turnira. Dijele Ligu prvaka s Novom TV. Sportklub i Arena sport, kablovski komercijalni programu nas definitivno uvlače u novo doba. Plati da bi mogao gledati... Percepcija sportskih ovisnika jest da na domaćoj sceni vlada kaos. Ima fanatika, a bolje rečeno, ljudi koji imaj platežnu moć i za 400 kuna (80 kuna pretplata HRT-u i oko 280 kuna paket MAXtv-a) zapravo mogu gledati sve što se od sporta kod nas nudi. Ali, taj postotak ljudi je gotovo zanemariv.
HRT, kao nacionalna televizija još uvijek je vladar sporta u čarobnoj kutiji jer u ovoj i sljedećoj godini nudi: Olimpijske igre u Londonu, Euro u nogometu u Ukrajini i Poljskoj, Ligu prvaka i Europsku Pišu Igor Flak, Mario Kuss fotografija Robert Anić/Pixell * ligu u nogometu, kompletan rukomet - Euro u Srbiji, Ligu prvaka i SEHA ligu, košarkaški NLB. Velike javne televizije u Europi, a tu podrazumijevam i nas, nekad su imale monopol. Naime, sva su velika natjecanja - OI, EP i SP u svim sportovima što su garantirali ugovori pojedinih sportskih organizacija i javnih TV kuća bili pod okriljem velikih televizijskih asocijacija kao što je Eurovizija. A Olimpijske igre u Londonu sljedeće godine posljednje su koje su sklopili MOO i Eurovizija. Dakle, to se prenosilo po defoultu za male iznose. ZOI u Sočiju 2014. su na tržištu, najspretnija agencija će ih prodati.
Znači vrtoglavim cijenama TV prava, u problem su došle nacionalne TV kuće. Pionir takvog načina poslovanja bila je Uefa koja je s agencijom Team marketing zapravo zaradila enormne milijune eura kroz projekt Lige prvaka, kasnije i Europske lige. Božo Sušec, legendarni TV komentator, koji je na HRT-u proveo radni vijek, otkriva da je od 2002. godine vodio velike bitke s čelnim ljudima HRT-a. Već tada je bilo kristalno jasno da se mora tržišno ponašati, pa je tako znao pokriti troškove, primjerice nogometnih Eura ili SP-a.
HRT nije tacionalan
- Već tada se na velikim natjecanjima za vrijeme prijenosa nije smio prodavati prostor za oglašavanje. Pa smo za vrijeme trajanja tih velikih događaja radili studijske emisije, koje su trajale i po nekoliko sati. Sadržaje takvih emisija su bili razgovori s gostima u studiju, mnogobrojne nagradne igre sponzora koji su se na taj način oglašavali. Nismo imali nikakav problem da pokrijemo takav projekt koji je HRT koštao oko 4-5 milijuna eura. Štoviše, još smo i zaradili - pojašnjava Sušec.
HRT je prije desetak godina izgubilo utrke Svjetskog skijaškog kupa, potom prijenose gotovo svih utakmica nogometnih prvenstava Španjolske i Italije. Od ovog ljeta HNL više ne stanuje na Prisavlju, nema niti godinama popularne Formule 1. - Mislim da je to jedan snažan udarac. Meni je HNL nacionalna vrijednost, kao primjerice mnoge HRT-ove emisije. Izdvojit ću Pola ure kulture ili Plodovi zemlje. Tu nije najbitnije financijski zaraditi - tvrdi Neven Cvijanović, voditelj hrvatske podružnice Sport kluba. Udruga Prve nogometne lige i tvrtka Digitel su u studenom 2010. godine sklopili ugovor o otkupu prava na utakmice Prve HNL. Hrvatski telekom je platio 11 milijuna kuna, HRT je nudio 6,1 milijun kuna.
Glavni pregovarač iz tvrtke Digitel bio je Ivica Blažičko, dugogodišnji TV komentator i urednik sportske redakcije na HRT-u. - Uvažavam Udrugu Prve HNL, dio kolača koji će oni dobiti, ali HRT nije mogao platiti za HNL 11 milijuna kuna, kad plaćamo 6,1 milijun kuna za Ligu prvaka. Konkretno, gledanost Lige prvaka je 15 posto, HNL jedva 5 posto, a da ne spominjemo kako se na marketinškom planu u vrijeme Lige prvaka zaradi, a na HNL-u gubi - obrazložio je odlazak HNL-a s Prisavlja urednik sportskog programa Bruno Kovačević. Blažičko, koji je više od 20 godina u ovom biznisu nema dvojbu: - Došlo je vrijeme kada će javne TV kuće gubiti tržišnu utakmicu sa specijaliziranim TV kanalima, a nogomet je već više od desetljeća u Europi najzanimljiviji televizijski proizvod.
Hrvatski telekom je ponudio više novca i tu je sve jasno - pojašnjava Ivica Blažičko. Što je mogao učiniti HRT? - Na HRT-u se, prema mom mišljenju, neracionalno gospodarilo. Naime, u ligi sa 16 klubova odigra se 240 utakmica. HRT je nudio 30 prijenosa, a to je 12,5 posto potencijala lige. Jedan veliki Hajduk je lani samo 10 puta izravno prenošen, triput na Poljudu i sedam puta u gostima. Dakle, i nogometni klubovi žele zaraditi, žele biti što više prisutni u izravnim prijenosima jer tako lakše mogu prodati reklamu, a dobit od ukupne mase bit će veća. Blažičko pak misli da HRT može sasvim pristojno popratiti HNL. - Najveće bogatstvo javne TV je arhiva. BBC pa ARD i ZDF već godinama nemaju pravo na prijenose utakmica nogometnog prvenstva Engleske i Njemačke, ali Englezi imaju najbolju emisiju “Match of the day”, gdje prikazuju highlightse te u studiju imaju renomirane nogometaše, trenere i komentatore.
Na taj način bi HRT mogao kompenzirati gledateljima nedostatak izravnog prijenosa. Božo Sušec pak otkriva da bi se Dinamo i Hajduk ipak mogli vratiti na HRT. - Kada Hrvatska uđe u EU tada će Odbor za elektroničke medije moći odlučiti da je neki sportski događaj od nacionalnog interesa. To će moći prenositi samo televizija koja pokriva cijeli prostor i nalazi se u zraku. A to su kod nas danas HRT, Nova TV ili RTL.
Arena i Sportklub u ekspanziji
Uz HRT na našem prostoru dominiraju Sportklub kojeg se može gledati na MAXtv-u, Iskonu i B-netu (prenosi prvenstvo Engleske, Škotske, Portugala, većinu teniskih turnira...), , koji je u vlasništvu Mađara i Arena sport koja je samo na MAXtv-u (prenosi prvenstva Španjolske i Italije, HNL, NFL, rukometno prvenstvo Njemačke, Španjolske) koju je nedavno kupio Srpski telekom. Jedan od čuvara hrvatskog sporta na malim ekranima trebala bi biti Sportska televizija HOO-a. - Naša je odrednica da ne budemo prvenstveno televizija sportskih prijenosa, već televizija gdje će u prvom planu biti emisije koje će se na razne načine baviti sportom kroz priče, reportaže, goste u studiju i slično.
Bilo bi idealno da imamo jedan prijenos dnevno. Onaj tko nas je gledao u ovih šest mjeseci mogao je vidjeti dosta gimnastike, atletike i plivanja kojima pridajemo dosta pozornosti jer se radi o bazičnim sportovima. Iako nismo imali pravo prijenosa poslali smo novinara i snimatelja na susret Davisova kupa naših tenisača u Južnoj Africi i od tamo svakog dana imali polusatne reportaže. Ukupno imamo 12 novinara i komentatora, nemamo svoju opremu ili reportažna kola, praktički sve troškove koje imamo kompenziramo marketinškim minutama, objašnjava Jura Ozmec. Velika utakmica tek slijedi, a gledatelji moraju biti svjesni da će u budućnosti sve više plaćati za vrhunske sportske TV prijenose.