Izdanje:
Nogometaši Karlovca izveli su prvu industrijsku akciju u povijesti Prve hrvatske nogometne lige. Prema Disciplinskom pravilniku za to će klub biti kažnjen oduzimanjem tri boda, a u ponovljenom slučaju bit će izbačen u najniži rang natjecanja u našem nogometu. Dakle, Karlovac bi u sezoni 2012./2013. mogao na put u Vojnić, gdje bi morao jednom igrati protiv Vojnića, drugi put protiv Petrove Gore u okviru Druge Županijske lige. Propisi su egzaktni i sada bi ih se Udruga prve HNL pridržavala, a što je sve progledala posljednjih dvadeset godina. Od famozne političke odluke da dva vojna kluba Mladost 127. i Hrvatski dragovoljac kroz arbitriranje tadašnjeg predsjednika HOO-a Antuna Vrdoljaka igraju majstoricu, da bi kasnije oba kluba dekretom završila u PHNL-u, pa do svih drugih malverzacija i namještanja pravilnika kako je to najbolje odgovaralo ljudima iz državnog vrha, te sportskim moćnicima.
Još jedan hadezeov promašaj
U ljeto 2006. godine pobjedom protiv Vrapča Karlovčani su opstali u Trećoj HNL, a taj dvoboj s klupe vodio je Igor Pamić. Ali nije Div iz Žminja tu pao s padobranom, postojao je plan. Tadašnji ministar obrane Branko Vukelić, hadezeov kadar krenuo je u projekt NK Karlovac - prvoligaš. ‘Prvi vojnik’ RH je po starom, dobro oprobanom receptu, koji je svojedobno patentirao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman s nesretnom Croatijom, naredio je da karlovačke tvrtke, uglavnom državne, svoj novac ulože u nogomet. Klub su vodili uglavnom politički podobni kadrovi, primjer je istaknuti član HDZ-a i djelatnik MUP-a Boris Kozjan i njemu slični. Karlovčani su se uspjeli zagrijati za nogomet, ali vrlo brzo su shvatili ta je to još jedna klasična priča na hrvatski način. Kada se “japa umorio” i “ugasio politički marketing” što je rezultiralo prestankom dotoka novca iz javnih tvrtki, a novac na tko zna kakve načine isisan iz kluba, dobili smo NK Karlovac u sezoni 2011./2012. Višemjesečno kašnjenje plaća rezultiralo je premijernim štrajkom u državi. Naravno, štrajk, u što sam se i sam ne tako davno uvjerio, u pravilu nije rješenje, ali nogometašima Karlovca skidam kapu na hrabrosti i čestitosti. Istom stazom čini se hodat će sljedećih dana i nogometaši Šibenika, Varaždina koje je zadesila identična sudbina sa supatnicima iz grada s četiri rijeke. Tko je krivac za trenutno stanje u našem HNL-u? HNS, Udruga prvoligaša i država! Za početak u Prvoj HNL nastupa gotovo pedeset posto klubova koji koji nemaju nikakve uvjete da dobiju licenciju za natjecanje. Kako je moguće da HNS dozvoli da se izdaju licencije NK Šibeniku ili NK Varaždinu, koji su do izdavanja te licencije negdje u svibnju svojim nogometašima već bili dužni šest i više plaća. Nigdje, u imalo sređenim nogometnim ligama klub ne može početi natjecanje, a da prije toga nije ponudio bankovnu garanciju da se uopće može početi natjecati. Zanimljivo, a po tome je HNL jedinstveno natjecanje, a to se baš sada događa Karlovcu, Šibeniku, Varaždinu, sutra će nekom drugom, nogometaši plaćaju da bi igrali. Naime, profesionalni nogometaš je samostalni obrtnik koji je dužan državi svakog nekog u mjesecu platiti 2500 kuna na ime doprinosa. Kako da to plate, ako im poslodavac ne uplaćuje taj novac. Dakle, on ne ispunjava svoje elementarne obveze, dakle krši Zakon o radu. Interesantno, niti jedna nogometna utakmica ne može početi ukoliko nisu uplaćene takse za suce, delegate i kontrolore koji taj posao obavljaju honorarno. Trinaest godina na čelu tog istog HNS-a, nisu mu niti prethodnici bili bolji, sjedi Vlatko Marković koji papagajski ponavlja: – Nemam ja ništa s natjecanjem u Prvoj HNL, za to je odgovorno Udruženje Prve HNL, dakle zovite u Ilicu 31. a ne mene u Rusanovu 13! Živi tako Marković zajedno sa svojim kamaradom Srebrićem od plasmana do plasmana na veliko natjecanje, udobno uljuljkani u fotelje broje milijunčeke, brzo zaboravivši da bez klubova i rada u omladinskim školama može doći do sloma, do toga da niti reprezentacija neće biti u budućnosti konkurentna do donosi prihod savezu. Itekako se direktno upliće u HNL kada po odluci Izvršnog odbora HNS-a po nalogu svog tutora odluči da NK Gorica, premda se plasirala, ne može nastupiti u Prvoj HNL jer igrati moraju drugi poput NK Lokomotive, druge momčadi Dinama koja je po tablici ispala iz elitnog natjecanja. Itekako se Marković upliće u HNL, jer je predsjedavajući skupštine HNS-a koja odlučuje kakav će Prva HNL imati format u određenoj sezoni. Sjećam se, Marković je bio izričito protiv Lige 16, no zbog interesa da mu delegati koji su tada bili itekako zainteresirani za povećanje lige, jer su zbog svojih interesa progurali male sredine, a takva jedna je NK Karlovac, dopustio je da se promijeni sustav natjecanja. I to se eto ponavlja već godinama, a Marković na taj način “kupuje glasove” i dalje vodi HNS. Dinamo koji igra Ligu prvaka vodi bogati tajkun.
Nogometu treba - poštenje
To je klub koji je dobar dio novca dobio iz gradskog proračuna u koji svoje doprinose uplaćuju napaćeni hrvatski porezni obveznici, a gazda ga vodi ponašajući se kao da je vlasnik. To je klub koji će za par stotina tisuća eura kupiti, primjerice, Dinu Špehara sina nekoć odličnog Roberta. Taj novac će platiti zaposlenicima NK Osijeka i igračima nekoliko plaća, a klub koji je nekoć proizveo Šukera, Vlaovića, Cvitanovića, Vidu... ostat će bez svog najvrijednijeg dragulja. I gledat će taj isti Dinamo samo svoj profit, osiromašit će klubove u HNL-u, da bi se domogao samo Lige prvaka i Europske lige. Pritom će i sav HNS-ov aparat upregnuti u svoj interes. Karlovačka priča i današnji HNS su samo stanje hrvatskog društva. Nema neke razlike između NK Karlovca i nekoć znamenite karlovačke Jugoturbine koja je zapošljavala trideset tisuća radnika, a danas ne postoji. Dva desetljeća je hrvatska vlast, politika, a u nogometu su to predsjednici, dužnosnici sustavno pljačkali narod, u nogometu su eto tek sad stjecajem okolnosti stigli do neposrednih proizvođača – nogometaša, dok su za to vrijeme sebi priskrbili blagostanje. Ta ista država nije u stanju donijeti kvalitetan Zakon o sportu koji bi uredio odnose u nogometu i model po kojem bi klubovi mogli gospodariti. Da li su to dionička društva ili privatni klubovi treba vidjeti. Dakle, dok nećemo imati kvalitetne kadrove na rukovodećim mjestima u državi, sportu i sportskim kolektivima, dok se neće znati pravila ponašanja stanje će biti nepromijenjeno.