Izdanje:
Naracija romana Pavla Pavličića “Brda se miču”, kojeg je izdao Mozaik knjiga, odvija se u središtu Zagrebu, uz fenomen koji je proteklih desetljeća zagorčavao život stanovnicima zapadnog dijela grada. Dio Rokova perivoja otklizao je u ilička dvorišta, a ispod naslaga zemlje ukazuje se sarkofag iz rimskoga doba, a u njemu tijelo žene. Na svoje dolazi njemački arheolog Klaus Jürgen Wegener koji je prije incidenta u svojim istraživanjima i knjigama iznosio tezu da je kršćanska mučenica sveta Ursula živjela u četvrtom stoljeću na području današnjeg Zagreba, tada u Iliriku i Andautoniji. Prije klizišta imao je tezu da joj se grob nalazi negdje ispod Griča, ali i nova zagrebačka lokacija omogućuje mu znanstveni trijumf i pažnju medija. U igri je i pavličićevski lik policajca intelektualca. To je ovdje Niko Herceg, čovjek koji je prije dvadesetak godina otišao u rat ne dovršivši studij povijesti. Jasno, strast prema povijesti bit će dobra potpora i u ovom slučaju, koji izaziva i medijski interes uz stalnu markicu Ekskluzivno na svim ekranima i stranicama. Niko postaje zadužen za cijeli slučaj, a usput se zaljubljuje u Veru Lugarić, savjetnicu za Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Posebno bitan lik je gradski šef Ureda za krizna stanja Zdenko Špoljar. Jasno, njegovi kojekakvi prijedlozi Hercegu kompliciraju djelovanje i odluke. Iako je sam sarkofag dovoljan temelj jake priče i začudne naracije, to nije sve. Uz zabranjenu zonu obilježenu trakama od Britanca do Medulićeve započinju nova čudna zbivanja. U ljudima se javlja jak vjerski zanos, ljubav prema bližnjima, darežljivost, a narkomani se ostavljaju igle i uboda. Iz tog dijela oko Ilice i obližnjih područja nestalo je zla, ali ne i drugih nevolja - sarkofag je teško ukloniti (iako će se i to srediti pa će biti blizu Bana na Trgu!), javlja se problem organizacije života, a građani se oštro dijele na pristaše i protivnike svetice, prijeti izvanredno stanje u gradu i državi. Sraz dobra i zla pokazuje i neke nepoželjnosti prejake dobrote. I u ovom je romanu Pavličič vrstan narator, a i izvrstan poznavatelj Zagreba. Vještina razigravanja misteriozna događaja kakvu je iskazao u “Rupi na nebu” i “Koraljnim vratima” na djelu je i u ovom romanu. Pisac kojeg su svrstavali u borgesovce ali i proglašavali hrvatskim Simenonom (otad mu je, osim po motivima, sve bliži i po kvantiteti) i ovdje je majstor fantastike i krimića. Pavličić je i ovoga puta snažan politički autor. Kao u “Trgu slobode”, romanu kojeg se znade zaobići u pregledu njegovih djela inspiriranim rodnim gradom, iako je u njemu, pet godina ranije!, simbolički predskazao bitku za Vukovar. U kontekstu misterioznih zbivanja romana “Brda se miču” krije se i britka satira na brojne mane suvremenog hrvatskog društva, od panike i olake fanatizacije, ishitrenosti političara, do površnog medijskog senzacionalizma. Brojni fanovi, te recentni i potencijalni pavličićolozi dobili su jednu od ponajboljih knjiga Pavličićeve prozne produkcije. A tom je brdu visina sve teže izbrojiva...