Izdanje:
HDZ i Jadranka Kosor ne mogu izgubiti ove izbore. Što god osvoje, bit će to za njih dobitak. Na to pripremaju članstvo, simpatizere i javnost. Ivo Sanader, Damir Polančec i preostali bivši i sadašnji hadezeovci koje je obuhvatila borba s korupcijom, te time, kao i propustom i djelom izazvane gospodarske posljedice, već su više nego dovoljan teret. Ali, tu predizbornimi nevoljama HDZ-a nije kraj. I da nema objektivnih razloga vladajući su predodređeni za kritiku. Već uoči izborne kampanje predsjednica HDZ-a žalila se kako ih svi tuku sa svih strana. Sada je dobila potporu “oko 640 hrvatskih intelektualaca iz zemlje i inozemstva”, kako prenosi Hina, pri čemu se birače upozorava na predizbornu “perfidnu igru medija”. Intelektualni apel potpisali su akademici Josip Pečarić, Andrija Kaštelan, Dubravko Jelčić, Ivan Aralica, Žarko Domljan, Zvonimir Šeparović, Davor Pavuna, izborni kandidat Miroslav Tuđman... Okomili su se i na “društvenog pravobranitelja”, jer neke pojedince i skupine nikad nije zaštitio od medijskih nasrtaja, te upozoravaju i na “spregu s medijima” državnog odvjetnika koji “selektivno pušta predmete u optjecaj”. Istoga dana u Donjem Knegincu i Tomislav Karamarko govorio je o “selektivnoj” borbi protiv korupcije te o tomu da je “dio pravosuđa protiv nas, kao i mediji”. Kao ministar ne misli tako, već samo da policija i DORH ponekad imaju različite pristupe istim stvarima. No, zbog očekivanih postizbornih bitaka i najava razdora u HDZ-u, značajno je da o mogućim razlozima izbornog poraza ima isti pristup kao i sadašnja šefica stranke. I najbogatiji hadezeovac u Vladi, a i šire, Domagoj Milošević zaključio je kako je hajka u medijima kriva što za ovu izbornu kampanju nema donatora jer se svi boje. Dakle, strategija je da su uz Sanadera i pojedine lopove iz HDZ-a, Bajić i crveni mediji okrive za eventualni HDZ-ov poraz. S druge strane, Kukuriku koalicija, koliko god njezini čelnici neuvjerljivo poticali borbu “jer još nije svemu kraj”, ipak samo čekaju da prođe vrijeme do očekivanog ishoda izbora. Oporbeni političari svakodnevno istupaju kao budući predsjednici, potpredsjednici i ministri u Vladi. Čak i Onaj Koji Je Spreman Preuzeti Vlast izgleda kao da stvarno jest. Pravosudni procesi odradili su dio oporbene kampanje tako da je i Željko Jovanović ostao bez teksta. Kad je oporba i dala povoda za kritiku, toga se većina medija ne bi uhvatila, vodeći se principom ravnoteže krivnje i težine grijeha. A, u usporedbi s HDZ-ovim grijehom, svaki koji proizvedu oporbenjaci čini se beznačajnim*. Upravo to kao argument koristi i Radimir Čačić, pokušavajući minorizirati političke i moralne posljedice nepodnošenja ostavke HNS-ova gradonačelnika koji je pijan vozio službeni auto. Čačić se čudi medijskoj pažnji za Gorana Habuša. Jer, drži kako je zbog HDZ-ovih grijeha sve drugo zanemarivo. Tu se krije klica sumnje u iskreni povratak povjerenja u politiku. Premijerka stoga s pravom primjećuje kako se mediji ne bave recimo time što bi Milanka Opačić, jedna od vodećih snaga Kukuriku koalicije i moguće buduće Vlade, zapravo po prvi put u životu mogla početi raditi. Pritom očito misli da se obveze, odgovornosti i radno vrijeme saborskih zastupnika ne mogu nazvati radom u smislu Zakona o radu. Zar se ne bi moglo problematizirati to što Kukuriku koalicija vođenje ministarstva daje u ruke osobi koja će tek od 44. godine otkrivati što je pravi rad? Iako, ni tu vladajući ne mogu proći bez kritike jer iako su svjesni nerada u Saboru i ekonomskih teškoća, uporno brane dužnosničke privilegije. Ili, primjerice kad Radimir Čačić* u Globusu kaže kako će HNS-ov Ivan Vrdoljak biti čelni čovjek “u ministarstvu za koje se dogovorimo s partnerima”. Zar je normalno da u “vladi znanja” imamo multipraktik ministra!? Čačiću je fiksacija i potrošiti milijun, dva eura na strane konzultante kako bi pročešljali državne financije i briga ga, kaže, tko što misli o tomu. Možda bi za Kukuriku koaliciju bilo benignije, a za sve nas jeftinije da su umjesto tog velikog utega angažirali stranog stručnjaka za Čačićevo mjesto u Vladi. Uz uvjet da se tom stručnjaku ne sudi u Mađarskoj i da shvaća težinu problema opijanja dužnosnika u službenom vozilu. Dakle, HDZ-ovci predvođeni bivšom novinarkom, iako su i sami očajničkim pa i mazohističkim potezima izazivali reakcije, s pravom grintaju na medije. Ali, to pretvaranje države koju su vodili i stranke, iz počinitelja u političku žrtvu, omogućilo im je tu kakvu takvu i jedino moguću (post) izbornu strategiju.