Izdanje:
Kvačica iscrpila Milanovića
Poštovana Rejting Agencijo Majko, poštovani šefe,
Posve razumijem Vaše inzistiranje na mom izvještaju o političkim i gospodarskim promjenama u Hrvatskoj nakon izbora od 4. prosinca, no nažalost moram i u ovom izvješću ponoviti da u Zagrebu vrijeme teče sporije nego u ostatku svijeta, da ovdje ne vrijedi Euklidova geometrija i da ovdje izjave političara imaju težinu lista papira, pristojnost mi ne dozvoljava reći kojeg. Ne morate me podsjećati da ste prije šest tjedana prilikom formiranja nove vlasti upozorili dužnosnike nove Vlade da ako značajnije ne srežu javnu potrošnju, Hrvatskoj prijeti urušavanje rejtinga, a time i skuplje zaduživanje. U međuvremenu, a posebice kroz posljednja tri tjedna, nažalost nisam vas imao o čemu izvijestiti jer je cijela zemlja otišla na kolektivni godišnji odmor.
Podsjećam da Hrvati tradicionalno ne rade za Božićne blagdane, Novu godinu i Tri kralja, a posebno štuju sedmodnevni blagdan Svete Skije od sedam ski passa.
Mi i dalje s pojačanim interesom iščekujemo proračun za 2012., ali razumjet ćete da ga je nemoguće donijeti dok su vlast, oporba, sindikati, radnici i 300.000 nezaposlenih na skijanju ili imaju probavne probleme uzrokovane blagdanskim prejedanjem. Informacije koje smo teškom mukom prikupili u ova tri neradna tjedna su pomalo kontradiktorne, ali ćemo ih pokušati predstaviti. Ponajprije treba reći da u hrvatskoj Vladi niti jednu izjavu ne treba uzeti ozbiljno, jer sve što ministri izjave, premijer prije ili kasnije demantira. Ponekad, ministri preduhitre premijera pa demantiraju sami sebe.
Ministar financija Slavko Linić tako parnim danima najavljuje gospodarski rast od pola posto, a neparnim je sklon priznati da zemlju čeka depresija, odnosno pad od jedan posto. Nadalje, prva tri dana u tjednu, najavljuje se uvođenje novih poreza na imovinu i većeg PDV-a, da bi pred vikend sve najave splasnule kada se u Banskim dvorima pojave istraživanja reakcija javnosti. Svi najavljuju smanjenje golemog proračunskog manjka, no čini se da u to više ne vjeruje ni Mislav Bago dok to objašnjava pred touch screenom. Vlada bi trebala smanjiti javnu potrošnju i povećati poreze da bi smanjila proračunski deficit, ali čini se da su strahu od jednog zastupnika iz Buzeta, člana vladajuće koalicije koji želi „iskopati oči“ onome tko poveća PDV. Članovi Vlade redom se boje i pojave koju oni nazivaju „kosturi iz ormara“. Nije posve jasno tko je prvi smislio tu frazu, ali je kristalno jasno da se svaki ministar poziva na neimenovane „kosture iz ormara“ zbog kojih ne može provesti ni „u“ od ušteda u svom resoru.
Osim zastupnika iz Buzeta i „kostura iz ormara“ Vlada se, čini se, boji i djelatnika „jezične bojne“ koja im danima prijeti opasnom kvačicom nad slovom „s“, jer je jedina odluka koju su donijeli u Banskim dvorima u prvih mjesec dana upravo izmjena riječi šport u sport. Čini se da im borba s kvačicom oduzima toliko vremena da ne stižu pružiti ozbiljan otpor sindikatima raznih državnih službi, koji iz dana u dan grade barikade od bankposta oko svojih radnih stolova braneći pravo na vječni život u državnom socijalizmu kao zakonom zaštićenu kulturnu baštinu. Ukratko, posve je nejasno misli li itko od ministara učiniti nešto za konsolidaciju državnog proračuna.
Jedina pozitivna strana koja bi se mogla odnositi na hrvatski rejting jest očekivanje da će Hrvatska u ljeto 2013. postati 28. članica EU. To signalizira poboljšane institucionalne kapacitete i vjerojatno pojačanu fiskalnu potporu, s obzirom na očekivani priljev sredstava iz europskih kohezijskih i strukturalnih fondova, ali u javnosti jača otpor glasovanju ZA na skorom referendumu. Građani su užasnuti promo spotovima političara koji ih pozivaju na referendum, a svi znaju da zapravo priželjkuju golemu plaću u Bruxellesu. Možda svi u Vladi samo čekaju da prođe referendum pa će potom povećati poreze i za sve okriviti EU. Ali to je već misaona petlja pred kojom su uzaludne sve moje visoke škole.
Imajući sve navedeno u vidu, dozvolite mi da podnesem neopozivu ostavku na mjesto izvjestitelja ******&****** iz Hrvatske.
Spreman sam otići gdje me odredite, bilo u Albaniju, Zimbabve ili Timbuktu, ako tamo uopće imamo misiju. Sve, sve, samo u Zagreb više ne.