Izdanje:
Don Grubišića uhvatili da stopira
– Šta je men’ ovo tribalo – pita se Željko Kerum koji je češće u to doba dolazio s raznih noćarenja nego izlazio iz kuće nekim poslom. Ali obećao je sestri Nevenki da će je osobno voziti do Zagreba ako na dan konstituiranja novog saziva Sabora bude magla pa avioni ne budu letjeli.
– Jesam li ti lipo rekla da će bit magle, da je gore ipak previše magle, a ja više volim buru i sunce, a toga gori nema – ljutito će s vrata Kerumova sestra Nevenka dok ulazi u BMW koji se nakratko zaustavio pred njezinom trokatnicom.
– A ja baš ponekad volin da se spusti gusta magla – promrmlja Kerum.
– Ama volin i ja brate mili sve šta i ti voliš, kako su nas i odgojili, ali meni zagrebačka klima ne odgovara, a nu, sad moramo i juriti da stignemo na vrime u Zagreb – nastavlja Nevenka dok se meškolji u suvozačkoj sjedalici.
– Nisam ja to izmislija niti san to želija, da sjednica počinje ujutro, brate mili.
– Brate mili, ja san ti sestra.
– Dobro, znaš šta san tija reć.
– Znam, brate mili, ako si ti nešta izmislija onda je to dobro, a ako nešta ne valja, to su izmislili Jugosloveni.
– Je, ali protivu Jugosloveni i protivu magle se teško borit. Ja nisan iz struke, ali san čuja da je Zagreb na poziciji da je dosta toga pod vodom jer je Sava blizu. To su mi rekli još kad se srušija oni krš koju san kupija.
– Misliš tvornica Nada Dimić?
– Eee.
– Nego, kako si se to obuka. Pari mi bit će ti ladno gori.
– Oli nemaju klimu u tom Zagrebu, sestro?
– Imadu, ali meni zagrebačka klima ne odgovara. Biće ladno.
– Šta bi bilo ladno, osim ako nisu ugrađivali neku kinesku klimu u ti Sabor. Triba san im ja sredit neke Panasonik klime. Na izlazu iz Splita, pred svitanje, u mraku ugledaju siluetu čovjeka.
– Autostoper, bogati, na ovoj zimi.
– Pari branitelj, svitli mu krunica. Moga bi i pomoć čoviku, brate. BMW se zaustavlja, stakla nečujno kliznu u utore i vozač započinje konverzaciju.
– Dokle prika?
– Zagreb, dobri ljudi, pomozite ako Boga znate.
– Uniđi iza i sidi. Kerum nagazi na gas i pojuri prema Dalmatini.
– Malo smo noćarili, ha?
– Nisam ja od noćarenja, ja sam vam od politike i morala.
– Nije bitno ko je šta – krene Kerum u laganu konverzaciju kad u retrovizoru ugleda poznato lice.
– To mi je drago čut, jer svi smo mi Božja djeca – otpovrne mu Don Ivan Grubišić i u istom času shvati da je sjeo u automobil Željka Keruma.
– Asti Gospe, pa mi smo ubrali Don Ivana – u nevjerici će Kerum.
– Brate mili, ne reče se Asti Gospe, već Hvaljen Isus – prekori sestra mlađeg brata.
– Otkud vi na buri u šest izjutra, Don Ivane – pita ga Kerum. – Krenuo u Sabor, pa to bi čak i vi trebali znati. Rekao sam da će proljeće krenuti iz Splita s drukčijom Hrvatskom, građanskom i etičkom.
– Lipo je to don Ivane, ali zašto ste krenuli autostopom – upita ga Nevenka.
– Principi su u pitanju. Znate da sam se javno odrekao saborske plaće...
– To nisi triba – prekine ga Kerum – to ti uvik dobro dođe, evo ja ću, rećemo, od prve kupit zimske gume...
– Molim, o tome i govorim, nećemo kupovati zimske gume, želimo biti u Saboru gdje se donose zakoni i inzistirati na svojim principima. A ja sam javno rekao da se odričem saborske plaće i naknada pa i putnih troškova. I eto me.
– Pa ne moš čoviče tako vodit politiku. Autostopom.
– Ali vidite, nitko me ne želi besplatno voziti iz Splita u Zagreb. Ni Cammeo.
– Dobro sad, nije ni u mene besplatno, platiti ćete janjetinu putem pa smo kvit.
– Kakvu janjetinu, pa zar ne žurimo u Sabor?
– A je, idemo i u Sabor, sidit ću, bar malo ću sidit, pa ću vidit. Moran, danas je prvi dan, obeća san Jadranki, a i Nevenki, al’ na povratku triba marendat kod Macole.
– To je nemoguće, moj gospodine, pa do Zagreba ima tri sata. Ne možemo se vratiti prije večeri.
– Ajde bogati, pa do Zagreba su dvi ure vožnje, a kad mi pred Uskrs dođe novi Ferrari 458 Spider bit će to ura i pol. A znate kako se reče, ako nisi izija janjca u Macole, to je ka da nisi ni bija u Zagrebu.
– Ja sam vam zahvalan što ste me povezli, molim, i drago mi je što ćemo stići na vrijeme, jer znate, ja kao najstariji zastupnik predsjedam prvom sjednicom – pomirljivo će Grubišić.
Sat vremena kasnije troje saborskih zastupnika sjest će na odmorištu iza Plitvica, naručiti kavu i pit će je nekoliko sati. Svo troje zakasnit će na početak konstituirajuće sjednice Sabora, a izvjestitelji Hrvatskog radija javit će u eter da je zbog nedolaska najstarijeg zastupnika, don Ivana Grubišića, predsjedanje preuzeo drugi najstariji zastupnik, Vladimir Šeks.
– Malo pomalo kužim ja neke stvari, Bog mi je da pamet – kratko je prokomentirao Željko Kerum novinarsko pitanje zašto je u društvu sestre Nevenke i don Ivana Grubišića pio kavu tri sata na odmorištu uz autocestu.