Skoči na glavni sadržaj

"Pomogao bi svatko normalan"

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

pomogao-bi-svatko-normalan-3546-3838.jpg

Puno dobrih priča događa se ovih dana u Tovarniku. Prijavilo se jako puno volontera, mještani Tovarnika neprestano dolaze nudeći pomoć, dolaze ljudi iz Vukovara, Vinkovaca. Dovoze hranu, vodu, kaže novinar Željko Garmaz
Foto: HRT/Davor Lončarić

Jedan od ljudi zbog kojih je cijela Hrvatska jučer imala razlog biti ponosna sigurno je novinar dnevnog lista 24 sata Željko Garmaz. Taj rođeni Pločanin, koji kao slavonski zet već godinama živi u Osijeku, nije učinio ništa posebno. Kaže da je napravio samo ono što bi učinio svatko normalan da se našao na njegovu mjestu. A on se našao u izbjegličkoj koloni što je od Šida, u Srbiji, krenula prema Hrvatskoj.

"Od kolega iz beogradskog Blica dobio sam informaciju da iz Preševa kreće kolona od 20 autobusa prema granici s Hrvatskom. Samo su im promijenili tablicu na autobusu i umjesto prema Mađarskoj, krenuli su u Hrvatsku. Već u četiri ujutro bio sam u Šidu, na autobusnom kolodvoru. Iskrcali su izbjeglice i ostavili ih na cesti, što je već postala špranca u odnosu prema njima. Prihvatili su ih djelatnici lokalnog Crvenog križa i u koloni, njih sedamdesetak, odveli do graničnog prijelaza, pa uputili prema Hrvatskoj. Dakle, nesretnici su opet bili ostavljeni. Bio sam u koloni s njima od Šida. Pri kraju je bila jedna obitelj. Majka je nosila torbe, a petogodišnji dječak na rukama je držao svoga brata, bebu od šest mjeseci. Prepao ga je neki pas lutalica koji je iskočio pred njega. Da mu pomognem, uzeo sam dijete, zove se Adam, i nosio ga do ilegalnog ulaska. Dalje su nastavili sami“, kaže Garmaz čije su fotografije s djetetom u naručju jučer obišle regiju.

"Ne znam nikoga tko to, da je bio na mom mjestu, ne bi napravio. Kad vidiš bebu, kad se nasmije, kad te pogleda tim očima, zaista ne znam čovjeka koji ne bi pomogao. Kolegica s HTV-a Zrinka Perić obula mu je čarape. Kad se utoplio, zaspao je. Kasnije smo se sreli u Tovarniku. Kad me vidio, Adam se nasmijao, cijela obitelj me srdačno pozdravila, što mi je bila najveća naknada koju sam mogao dobiti", rekao nam je Garmaz uz objašnjenje da on nikako nije iznimka te kako je nesretna sudbina izbjeglica pokazala koliko sjajnih ljudi ima u Hrvatskoj.

"Puno dobrih priča događa se ovih dana u Tovarniku. Prijavilo se jako puno volontera, mještani Tovarnika neprestano dolaze nudeći pomoć, dolaze ljudi iz Vukovara, Vinkovaca. Dovoze hranu, vodu. Hrvatska uistinu ima razloga biti ponosna. Siguran sam da će idućih dana biti bolje, ali i ovako je prilično dobro organizirano. Nema nikakvih incidenata, što je najvažnije. Bilo je tek nekoliko liječničkih intervencija. Jedna trudnica smještena je u vukovarsku bolnicu, ali i ona je izvan opasnosti. Od najveće pomoći bio je Shoukry Nizar, stomatolog iz Tovarnika, koji je zapravo Sirijac iz Alepa. Trideset godina živi i radi u Tovarniku. Sirijcima je od velike važnosti kad čuju svoj jezik, jer oni zapravo nemaju pojma gdje se nalaze“, ispričao nam je novinar.