Antifašizam ne dijeli ljude, nego ih ujedinjuje

Poštovani borci antifašističkog otpora i antifašisti, dragi prijatelji, drugarice i drugovi, gospođe i gospodo, uvaženi gosti,

okupili smo se kako bismo obilježili dan kojega danas u Hrvatskoj mnogi smatraju kontroverznim, ili mu potpuno odriču njegov karakter, ili ga čak predstavljaju kao nešto što nikada nije bio. To je realnost u kojoj živimo. Upravo zbog toga, umjesto da vam jednostavno, jasno i glasno čestitam Dan ustanka naroda Hrvatske, morao sam početi s ovim i ovakvim uvodom.

No, bilo kako bilo, svima kojima je stalo do slobode i kojima su vrijednosti antifašizma utkane u samu bit njihovih bića, koji znaju da bez antifašističke borbe u 2. svjetskom ratu, današnje Hrvatske bi bilo, svima njima čestitam Dan ustanka naroda Hrvatske.

I mogu samo ponoviti ono što sam upravo ovdje u minulim godinama govorio. Naglašavam - samo ću ponoviti, jer već i sama činjenica da ponavljam i da moram ponavljati, govori o tome kako se stanje u Hrvatskoj ne samo da nije popravilo, već se i pogoršalo.

Usprkos tome, međutim, postoji nešto što ne mijenja i što nikada se neće promijeniti. To je naša privrženost vrijednostima antifašizma koji je na ovim prostorima doživio svoje zvjezdane trenutke u vrijeme Narodno-oslobodilačke borbe.

Mi vrlo dobro znamo što slavimo, čega se i zašto sjećamo. Ono što je počelo formiranjem prvoga partizanskog odreda u šumi Brezovici kod Siska, preraslo je ovdje, u Srbu, u općenarodni ustanak, u ustanak i Srba i Hrvata.

I nije to bio nikakav četnički ustanak protiv hrvatske države, kao što uporno ponavljaju desničari i njihovi kvazi-povjesničari. Ne, to je bio ustanak protiv strane okupacije i protiv terorističkog režima koji je došao na vlast voljom i milošću stranih okupatora i koji je odmah počeo s masovnim progonima i zločinima.

Žrtve su bili u prvome redu Srbi, Židovi i Romi, ali onda i svi drugi, naravno i Hrvati. 

Srbi, Židovi i Romi bili su “krivi” naprosto zato što su bili Srbi, Židovi i Romi. Svi ostali bili su “krivi” zato što su na ovaj ili onaj način iskazivali neslaganje s ustaškom vladavinom terora. 

Jer, nikada nije dovoljno puta ponovljeno: ustaše su bili Hrvati, ali svi Hrvati NIKADA nisu bili ustaše. A neće ni biti, svim desničarskim ofanzivama usprkos!

Nije tada bilo, a ne smije ni danas biti hrvatskog antifašizma i srpskog antifašizma. Antifašizam je pojam koji objedinjuje, a ne koji dijeli. 

Antifašistička je borba bila jedna i jedinstvena, časna i pravedna, posvuda s istim ciljevima i s borcima, muškarcima i ženama koji nisu zaboravljali svoj nacionalni identitet, ali je taj identitet bio tek jedno od obilježja, nikako dominantno.

 Partizanske su jedinice nosile imena i velikana iz hrvatske povijesti, poput Matije Gupca i braće Radića, hrvatska zastava sa crvenom zvijezdom nije bila nikakva rijetkost, svećenike, i katoličke i pravoslavne, u redovima Narodno-oslobodilačke vojske da i ne spominjem.

O svemu sam tome ne jednom govorio. Ali, sada kada nam se izravno prijeti, kada nam se poručuje da “nećemo još dugo”, ja moram - a nadam se da će me čuti i oni koji nam prijete - doslovno ponoviti ono što sam izrekao prije godinu dana.

Dakle: odbacujemo reviziju povijesti u funkciji indoktriniranja mladih naraštaja kako bi postali pogodno tlo za širenje fašističkih ideja.

Odbacujemo pokušaje, ma otkuda oni dolazili, izjednačavanja fašizma i komunizma kao jednakih zala i svođenje antifašističke borbe na tlu Jugoslavije, a što znači i Hrvatske, na borbu za vlast.

Najoštrije osuđujemo praksu pretvaranja medija u glasnogovornike politike što u svojoj osnovi sadrži zametke ponovnog rađanja nacifašizma, odnosno ustaštva.

Tražimo da nastavni planovi povijesti u srednjim školama budu usklađeni sa činjenicom da je cijela demokratska Europa izgrađena na temeljima antifašizma.

Tražimo da se dokinu sve verbalne i lingvističke akrobacije kojima  je cilj relativiziranje nacifašizma i ustaštva.

Eto, to sam prošle godine rekao i to i sada povaljam.

U Brezovici je zapaljena iskra ustanka koji će svom silinom buknuti u Srbu. Taj će ustanak u svibnju godine 1945. završiti porazom onih koji su osramotili i hrvatsko ime, i hrvatski narod, onih koji nam danas prijete.

I to je cijela istina. Ne samo “naša” istina, nego neporeciva istina. Mi antifašisti ćemo tu istinu čuvati. I danas i sutra. Jer, to je naš dug prema svima koji su pali kao žrtve fašizma i kao borci protiv fašizma.

To je naš dug i prema budućim generacijama.

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

Govor predsjednika SABA-e Franje Habulina na proslavi Dana ustanka 27.7.2026. u Srbu