„Najvažnije mi je uvijek bilo da ne moram pisati prljavštine, odrađivati poslove. Ne moram ja napisati sve što mislim, neću se ucrvati, nije moja misao tako dragocjena, ali ne bih mogao pisati ono što ne mislim, živjeti u ketmanu, kako tu vrstu mimikrije, posuđujući je iz islama, naziva Milosz“