I ove će se godine slaviti "Božić u Ciboni". Koncert je to koji već dulje od dva desetljeća novcem poreznih obveznika "na svoj trošak" organizira Košarkaški klub Cibona i od toga, kako kažu, neće odustati sve dok ijedna skela bude na zagrebačkoj katedrali. Budući da će na prvostolnici – takvo je iskustvo – biti skela dok je i tornjeva, koncert će se organizirati isto tako: skoro pa zauvijek.
Godinama "Božić u Ciboni" prolazi negdje pokraj masmedija koji ga se tek prigodničarski sjete nekakvom beskrvnom panegiričkom objavom vidljivom samo sudionicima i njihovoj rodbini. I tako u rijetkim pauzama između obruča dvorane nekad slavnog dvostrukog prvaka Europe zaigraju svećenička lica pa Cibona dobije neko drukčije ozračje.
Ono će, međutim, ove godine biti "drukčije". Režira ga Krešimir Dolenčić, koji se već nekoliko puta okušao u istom poslu, ali je ovaj put punim srcem predložio/prihvatio ideju da među glavnim gostima na proslavi toga kršćanskog blagdana bude – pazite ovo – najmanje četveročlana muzikalna obitelj koja će svojim video-uratkom prije toga dokazati da je vrijedna nastupa u Draženovoj dvorani.
Ne treba puno mudrovati zašto su se Kaptol&Dolenčić dosjetili "najmanje četiri člana" u trenutku kada se Hrvatskoj, u petoj godini recesiji bez ikakve naznake izlaska iz krize, pitanje definiranja bračne zajednice nameće kao ključno.
"Božić u Ciboni" im dođe kao trica.
Dolenčiću na tekućem računu, a Kaptolu na širenju utjecaja.
Najmanje dvoje djece, po mogućnosti stariji sin i mlađa kćer, i amen!
Ako se tako kler postavlja prema svome stadu u kojem ima i onih što su željeli imati dvoje djece, pa nisu mogli, ili prema onima što uopće ne mogu imati djece, pa će ih sada dodatno kazniti nepjevanjem u Ciboni – što onda očekivati od njihova odnosa prema istospolnim zajednicama.
Katran i perje.
Prozivanja u propovijedi s oltara, prijetnje jedinicom iz vjeronauka pa i izbacivanje iz zajednice onih koji i pomisle drugačije logična su posljedica nakaradnog rezoniranja u kojem svijet nalikuje nacističkoj razglednici ozarene plavokose obitelji na čelu s ocem zadovoljno zagledanim u planine čiji su vrhovi okupani snijegom, majkom koja sretno, ali ipak zabrinuto jednim okom pogledava u objektiv, a drugim na nestašnu malu koja se ne da uvjeriti da kikica koju joj je netom složila nije za sisanje nego za pokazivanje i sina kojeg samo obećane očeve batine zadržavaju na ovakvom kretenskom mjestu.
Slika toliko savršena da je dijabolička. Arkadijska fotografija režirana među onima koji su je zamislili tek kao uvodnu špicu, jer taj je plan puno ozbiljniji. Oni žele da njihov film igra ostatak naših života.
I zato su opasni. Zato im ne treba dopustiti da realiziraju svoj foršpan, jer će tako započeti film iz kojeg ćemo se teško izvući.
Njegov je scenarij artikulirao ultrakonzervativni pokret skriven iza raznih imena, ali u principu je to onaj "U ime obitelji". Svoj je ulični pohod ta mala, ali vješto organizirana skupina počela lani kampanjom protiv 4. modula zdravstvenog odgoja u školama u kojoj se posebno istaknuo Ladislav Ilčić, predsjednik stranke Hrast i prvi čovjek udruge Grozd čiji je program zdravstvenog odgoja izbačen iz škole, zajedno s novcem koji je za to ubrao.
Potom su se neko vrijeme zadržali na osporavanju medicinski potpomognute oplodnje, pa je lani građanska inicijativa "I ja sam embrij" saborskim zastupnicima predstavila liječenje neplodnosti "alternativnom i neinvazivnom metodom" Fertility Care utemeljenoj na NAPro tehnologiji koja obećava izliječenje tako da vas na seminarima poduči dotad nepoznatom "pouzdanom prepoznavanju plodnih i neplodnih dana u ciklusu". Sve je, naravno, utemeljeno na učenju da život počinje od začeća i sve se, naravno, plaća.
Predstavnik inicijative "I ja sam bio embrij" bio je Krešimir Miletić, viđen u još nekim udrugama, inicijativama, pa i strankama. Isti onaj koji se u svom pravovjernom zaletu usput okrznuo o školsku lektiru želeći zabraniti dječji roman "Bum Tomica" kao pornografsko štivo.
Treći član eksponenata ideala čiste prirode i društva je predvodnica inicijative "U ime obitelji“ Željka Markić. Bivša novinarka, liječnica, vlasnica nekoliko tvrtki što se bave kliničkim ispitivanjima lijekova, osnivačica "Marijinih obroka“ i majka četvero djece.
U najmanju ruku podvojena osobnost.
Ni doktorica, ni novinarka.
Ni političarka, ni aktivistica.
Ni ideologinja, ni švora.
Ima je svuda, a nema je nigdje.
U to se uklapa i njezina izjava za Hinu iz svibnja 2013.: "Vi stalno imate fokus da se nekome nešto želi zabraniti; nije poanta u zabrani. Istina jest da je brak zajednica žene i muškarca. Zajednica ili veza dvoje ljudi istoga spola, vi ju možete nazvati kako želite."
Ali, ono što je vrijedilo u svibnju, ne vrijedi u listopadu: "Građanska inicijativa 'U ime obitelji' oštro se protivi predloženom zakonu. Prijedlog zakon o životnom partnerstvu suprotan je sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma."
Iako joj se može pripisati nekonzistentnost, ne može joj se poreći propulzivnost i želja za političkom pozornicom. O tome bi više mogli reći utemeljitelji Hrasta, stranke koju je pomela čim su se ovi usudili postaviti pitanje petljanja s donacijama iz iseljeništva, a zbog čega su još uvijek na sudu. Novac, uostalom, Željki Markić zadnjih godina nije problem jer usred žestoke krize njena farmaceutska tvrtka iz godine u godinu postiže sve bolje rezultate.
A da ultrakonzervativni pokret nije obična građanska inicijativa, kako se predstavlja, može se iščitati i iz njihove najnovije objave u kojoj optužuju i Vladu, i medije, i nevladine organizacije kako rade na izigravanju volje hrvatskih birača da narodnim referendumom "stave veto na trenutačnu politiku vladajućih prema braku, djeci i obitelji".
A Hrvatska? Evo, u Vukovaru već kreće inicijativa za novi referendum kojim se želi promijeniti Ustavni zakon ne bi li se spriječilo uvođenje drugog jezika i pisma u svim općinama i gradovima u kojima manjina nije većina.
To je ta arkadija o kojoj oni sanjaju.