Otkako je Amerika na svijet bacila Donalda Trumpa, proširila se ideja mafijaške podjele svijeta

Posljednjih tjedana na više strana spominje se novi svjetski poredak s više velikih sila, multipolarni poredak. Dakle, nakon što smo imali podjelu na dvije važne sile u Hladnom ratu, a nakon propasti Sovjetskog saveza samo jednu, Sjedinjene Države, sad se govori o više polova: SAD, Ruska Federacija, Kina, a i druge velike zemlje. 

U previranjima nakon što je Amerika na svijet bacila Donalda Trumpa, europski premijeri redaju se na dvoru crvenog cara Šija u Pekingu. Među njima je bio i španjolski socijalistički premijer Pedro Sanchez, koji je u Kini govorio o multipolarnom svijetu, crtajući ga kroz ružičaste naočale, iako je u stvarnosti do sada svijet s više velikih sila pokazao svoje najružnije lice. Čini se da se pod novim, multipolarnim poretkom, podrazumijeva poredak u kojem velike sile dijele svijet između sebe, a onda svaka u svom dvorištu radi što hoće. Slika je to koja previše podsjeća na mafijašku podjelu teritorija i manjim zemljama ne nudi blistavu budućnost. Multipolarni svijet na djelu imamo kad ruski vođe objašnjavaju razloge napada na Ukrajinu, a mnogi ih i na zapadu razumiju u njihovoj ogorčenosti što bi Ukrajina htjela živjeti u nekom drugom savezu i što se SAD petlja po ruskom susjedstvu. 

Donald Trump počeo je drugi mandat kao da provodi multipolarnu ideju, divljajući intenzivno i ciljano po cijeloj zapadnoj hemisferi, od Grenlanda, preko Kanade do Kube i Venecuele, kao da je s Rusima pitanje podjele svijeta već riješio, pa to samo mora pokazati podaničkim zemljama.

I kod nas se mogu čuti ocjene kako bi možda takav multipolarni dogovor mogao dovesti do mira u svijetu. Svakako, samo da prvo vidimo slažu li se velike i srednje sile s područjem utjecaja koje bi dobile ili bi se oko toga valjalo prvo malo pobiti sa susjedima. Bi li se pobunile zemlje kojima je namijenjena podanička uloga? Šteta koju bi širenje takvih ideja, takvog shvaćanja svijeta, mogla donijeti danas se i ne može procijeniti. Ideja da svaka sila mora dobiti svoj dio kolača mogla bi dovesti do cijelog niza novih ratova, čak i nakon što su i poklonici ruske čizme mogli uvidjeti da, eto, i ruska vojska može biti zaustavljena, kao i bilo koja druga, američka pa zacijelo i kineska. 

„Napredak se događa istovremeno u različitim regijama u različitim kulturama i političkim sustavima, u Kini, u Africi i u Latinskoj Americi. Nije bilo potrebe za ičijom dozvolom“, rekao je Sanchez u Pekingu. 

Dobro, dozvola nije bila potrebna, ali cijeli se taj razvoj odvio na temeljima zapadnih industrijskih i znanstvenih dostignuća, poniklih u svijetu uglavnom oslobođenom stega.   

„Multipolarni svijet nije pretpostavka niti ideal, nego nova stvarnost. Mi je ne možemo promijeniti, možemo je samo negirati ili prigrliti“, rekao je španjolski premijer.

Španjolska ima veliki trgovinski deficit s Kinom, pa je razumljivo da se Sanchez malo udvarao Kini, te spomenuo i da bi Kina mogla jače otvoriti svoje tržište kako bi se ispravile neravnoteže. 

Hoće li ideje multipolarne podjele teritorija, kojima je ruski ideolog Aleksandar Dugin zadužio Vladimira Putina, a sad se šire svijetom, osokoliti Kinu da udari na Tajvan? Ako svaka velika sila radi što hoće, zašto ne bi i Kina? K tome, na izričit Šijev zahtjev da odustane od naoružavanja Tajvana Trump bi mogao popustiti i onda se Kini otvaraju vrata da željeznom šakom prigrli davno odbjeglu sestru. A onda bi i Trump mogao nastaviti prema Kubi, Grenlandu, Kanadi… 

Sanchez je svoje predavanje na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu počeo pričom o kartama u 16. stoljeću. Europske karte koje je u Kinu donio jezuitski misionar Matteo Ricci imale su Europu u centru, a Kinu na rubu. Kineski kartografi pitali su ga kako to da je Kina na rubu, pa je karta ispravljena, u centar je došao Pacifički ocean. Sanchez  je, pričajući tu priču o krivoj europskoj perspektivi, čini se preskočio kineski pogled na svijet, Kina je sebi središnje carstvo, centar svemira i već stoljećima samo guta oko sebe, slično kao i Rusija. Možda bi Kina, osim Tajvana, mogla poželjeti i Sibir, u trenutku kad je Putin sam sebe jako oslabio bezumnim ratom? Bezbrojne su mogućnosti koje se otvaraju ako se proširi ideja svijeta s puno velikih, srednjih, pa možda i malih zapovjednika koji u svom dvorištu rade što žele. Takav svijet prihvaćaju navodni realisti koji misle da Ukrajinu treba prepustiti njezinoj sudbini, te da Rusija ima pravo na Ukrajinu, milom ili silom. 

Međutim, španjolski lider ima drugu ideju, viziju uređenog multipolarnog svijeta, u kojem ne vlada pravilo jačega, nego multilateralnih dogovora. Jačanje multilateralnih instrumenata prvi je uvjet, s pravilima i prekograničnom suradnjom, te mirnim rješavanjem sporova. Sanchez poziva na obnovu multilateralne arhitekture, s većim ovlastima Opće skupštine Ujedinjenih naroda i proširenim Vijećem sigurnosti. U njegovom viđenju, Ujedinjeni narodi bi imali više demokratski način odlučivanja, u kojem bi sve regije imale pravo glasa. I, za početak, red je da glavni tajnik UN-a prvi put bude žena, inzistira Sanchez, na predavanju u zemlji u kojoj predsjednik Ši na sastanak s Trumpom nije pozvao nijednu jedinu ženu, ali nije ni Trump poveo nijednu Amerikanku u najvišoj delegaciji, pa je bilo kao da se pekinški sastanak održao u Vatikanu. Među kandidatima za novog glavnog tajnika UN-a uistinu su dvije žene.