Saša Vejnović
<p>Uvjeren da svaki pravi novinar mora biti pošten prema sebi, iskren prema čitateljima, odan činjenicama, nepokolebljiv u otkrivanju istine. Društvo treba prave novinare, u to nema sumnje. Treba se nadati da će doći vrijeme kad će ih ponovno trebati i vlasnici medija</p>
Ravnić: I ja bih neke tamo strpao negdje, znate. Ali to nije naš problem Foto: Ilustracija: ipress.hr
Skupština Istarske županije će u četvrtak donijeti odluku da se dnevni list Glas Istre odlikuje Grbom Istarske županije, a odličje će im dodijeliti sam istarski župan Valter Flego na svečanosti povodom božićnih blagdana. Tih dana bi Uprava Glasa Istre trebala objaviti kojih će 35 zaposlenika uputiti u, kako to poslodavci posljednjih godina običavaju reći, nove životne izazove. Svi ostali takve poteze nazivaju pravim imenom - otkazima.
Upravo je zbog toga najava Istarske županije da dodijeli svoje najveće odlikovanje novinama na čiju se upravu već godinama žale njezini zaposlenici, sablaznila same novinare toga lista, ali i neke županijske vijećnike. Ništa sporno, međutim, u tome ne vide istarski antifašisti, koji su i zatražili od Županije da se ovim odličjem nagradi Glas Istre.
- Taj je list osnovan 1943. godine, u vihoru najtežeg rata kod nas u Istri i izuzetno je zaslužan za širenje našeg pokreta. Meni je to bitno. Oni su s nama ratovali, pronosili su našu politiku i jako su puno učinili za razvoj Istre nakon rata. Glas Istre i danas prenosi naša stajališta i razmišljanja, a nije kao drugi listovi koji pljuju po nama. Oni su kritični, ali korektno sve prenose. Zato smo ih predložili za Grb Istarske županije, rekao nam je Tomislav Ravnić, predsjednik Saveza antifašista Istarske županije, iako priznaje da zna za probleme koje radnici imaju s Upravom. No to, kaže, nije njegov problem.
- To što se oni svađaju unutar kolektiva, to se nas savršeno ne tiče. Neki od njih su neodgovorni ljudi, a onaj koji ih je pokrao neka i odgovara. I ja bih neke tamo strpao negdje, znate, priznaje nam Ravnić, ali ne želi reći na koga točno misli. Objašnjava kako oni ne traže da se Glas Istre nagradi za ono što su te novine danas, već za ono što predstavljaju kao institucija.
- Ta institucija, koja ove godine slavi 70. obljetnicu osnivanja, ima izuzetno važnu ulogu za našu nacionalnu i socijalnu slobodu, kaže Ravnić, priznajući da ne zna ništa o najavi otkaza.
Za otkaze, međutim, zna Mirjana Galo, vijećnica u Skupštini Istarske županije, koja ne štedi riječi kad govori o Ravnićevu potezu.
- Zgrožena sam. Najviše me pogodilo jer je taj prijedlog stigao od boraca antifašista. Pa oni su izdali svoje kolege koji su se borili za ideale, pogotovo za radnike, kaže Galo, dodajući da današnji Glas Istre nema veze s antifašizmom, osim što je osnovan 1943. godine.
Odluka o odlikovanju Glasa Istre šokirala je i same zaposlenike čiji su sindikalni predstavnici u ponedjeljak uputili očitovanje upravi na najavu 35 otkaza.
- Grb Istarske županije dobiva tvrtka koja je prije 23 dana objavila da će 35 zaposlenika, od njih 111, dobiti otkaze. I lani su podijelili četiri otkaza, no sud je troje kolega vratio na posao, a četvrti čeka pravomoćnost takve odluke. Riječ je o tvrtki koja je za glavnog urednika postavila čovjeka koji nije dobio potporu redakcije. Nevjerojatno je da se takva firma predlaže za ovo odlikovanje upravo sada, jer ovo je najsramnije razdoblje u povijesti Glasa Istre, kaže Paulo Gregorević, glavni sindikalni povjerenik u tim novinama.
Naime, sve se glasnije šuška da će Glas Istre prestati izlaziti kao samostalan dnevni list i da će postati podlistak Novog lista, čiji je vlasnik također Albert Faggian. Takav razvoj događaja imao bi barem jednu apsurdnu notu - podlistak primorskogoranskog Novog lista dičio bi se najvišim odličjem susjedne županije.
Tko će se naći na popisu za otkaze, još se pouzdano ne zna, ali se zna tko neće. Dvadesetak radnika koje je odabrala Uprava ne konkurira za otkaze, a Gregorević kaže da je riječ uglavnom o ljudima koji su ranije sabotirali sindikalne akcije. Među onima koji konkuriraju za otkaze nalaze se i sindikalni povjerenici i čelnici podružnice Hrvatskog novinarskog društva. Zanimljivo je da neke kolege s kojima smo razgovarali od otkaza ne strahuju već ga, naprotiv, priželjkuju.
- Vjerujte, nemam zaista nikakav posao u rezervi. Stvarno ne znam što ću raditi ako dobijem otkaz. Ali nije mi važno, ne mogu više podnijeti ovu torturu, kaže nam jedna novinarka tog istarskog lista.
Zaposlenici su svjesni teške gospodarske situacije i bili su spremni na još jedno u nizu smanjenja plaća (pojedini novinari kažu nam da im se plaća posljednjih godina umanjila za 40 posto). Za to ih se izjasnilo više od 90 posto, ali uprava na njihov prijedlog još nije odgovorila.