Čudnovati slučaj Victora Spirescua

Tridesetogodišnji Rumunj Victor Spirescu postao je prava zvijezda britanskih medija. Kad je 1.siječnja sletio u zračnu luku Luton, stigavši u Veliku Britaniju zrakopolovom iz Rumunjske u potrazi za nekim poslom na građevini, dočekala ga je sva sedma sila Velike Britanije. Na njegovo potpuno iznenađenje, u jednom su se trenu sve kamere okrenule prema njemu, dok su, nestrpljivo da se s njim rukuju, iza njih pocupkivala i dvojica zastupnika britanskog parlamenta. Victor je, naime, bilo jedan jedini novi radnik koji je u Veliku Britaniju stigao prvog dana od podizanja ograničenja za strane radnike iz Rumunjske i Bugarske. Na letu iz Tirgu Muresa od 180 sjedala, 140 je bilo ispunjenih, ali putnicima koji odranije rade u Britaniji, a sada su se vraćali u London, britanskim turistima koji su se vraćali s Karpata te drugim nezanimljivim svijetom.

Da bi shvatili zašto je Victor već tjedan dana prava zvijezda - a njegova se slava proširila i na druge svjetske medije, kao i na domovinu Rumunjsku, treba podsjetiti što su britanski tabloidi radili uoči "prijetećeg" 1. siječnja. U nezapamćenoj hajci koja traje već mjesecima najavljivali su lavinu stranaca koji će se doslovno već tog prvog dana, kada sedmogodišnje ograničenje za Rumunje i Bugare prestaje važiti u nekoliko zemalja EU, struštiti na London, lagali su o prebukiranim letovima i autobusima za cijeli prvi tjedan nove godine, a atmosferu dodatno podgrijavali naslovima poput "Moramo zaustaviti invaziju migranata" i "Kako rumunjski kriminalci teroriziraju naše ulice" (Daily Express) i, ne direktno vezano za Rumunje i Bugare, ali da za temu: "4 000 stranih ubojica i silovatelja koje ne možemo izbaciti" (Daily Mail).     

"Dobro gdje su? Rumunji. Bugari. Očajnička lavina ljudi koji su trebali navrijeti preko granica minutu poslije ponoći na Novu godinu. Upalio sam Sky News jučer, spremajući se na invaziju. I to je bilo to. Victor Spirescu, radnik na građevini u društvu prijatelja Juliana Barbata, lovca na divlje svinje, obojica iz Transilvanije. Oni, naravno, mogu biti tek prethodnica. Skauti, lukavo zamaskirani u lovce na divlje svinje kako bi nas uljuljkali u lažan osjećaj sigurnosti. Potom, čim naša pažnja malo oslabi, oni će nas preplaviti, prat će naše prozore, čistiti naše kuće i pljačkati bankomate. Victor Spirescu bi se mogao pokazati kao moderni Trojanski konj. Ili Transilvanijski konj", narugao se u The Daily Telegraphu bloger i bivši laburist Dan Hodges.

Primjedbe kako je još prerano suditi on odbacuje, podsječajući da je cijela poanta upravo u atmosferi koja je stvorena, citirajući pritom naslov iz Daily Expressa: "Britanijo povlastica stižemo! Raste strah uz početak poplave migranata". U tekstu pod tim naslovom se tvrdi kako će samo u prvom tjednu stići 5 000 imigranata te pompozno svima, kao poziv za linč zvuči, najavljuje da će prvi zrakoplov sletjeti u 7,40 ujutro. Taj list koji je u studenom poveo peticiju za zadržavanje restrikcija procijenio je kako će u roku od nekoliko tjedana Veliku Britaniju preplaviti milijuni Rumunja i Bugara. Preko Daily Maila se na Staru godinu kočio naslov: "Rasprodano! Letovi i autobusi puni Rumunja i Bugara krenuli su prema Ujedinjenom Kraljevstvu".

Stvorena je histerija u kojoj bilo kakva argumentirana rasprava o problemima imigracije više nije ni bila moguća. 

S obzirom da sve te tisuće ljudi još nisu stigle, Victor je postao zvijezda. Dobio je već i posao u praonici automobila, mada još ipak sanja o građevini. Od prošle srijede kada je sletio dao je nekoliko intervjua za novine, uključujući i duplericu za The Times, a u nedjelju je sudjelovao u panelu na temu imigracije na Sky Newsu. Priznao je da mu je sve prilično čudno.

- Kad idem u dućan, svi me ljudi gledaju i pokazuju na mene kao na čovjeka s televizije - kaže, mada do sada nije imao neugodnih iskustava.

The Daily Telegraph je čak poslao svoje novinare u Rumunjsku gdje su u transilvanijskom selu fotografirali i intervjuirali Victorovu 19-godišnju zaručnicu Catalinu Curcean te razgovarali sa susjedima koji Victora opisuju kao poštenog i radišnog mladića, vještog s rukama.

The Independent je svoju novinarku poslao u Bukurešt gdje je ispraćala autobuse za zapadnu Europu. Najveća je gužva bila u onima koji su išli za Hamburg, pa potom na busevima do Pariza i Zuricha. Novinarka se prevezla cijeli 52-satni put do Londona, kamo je doputovala samo jedna jedina nova Rumunjka, Roxana Carceag, koja ima dogovoren posao kao au-pair. Drugi putnici su sišli ranije u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj koje su također 1. siječnja digle restrikcije za radnike iz Rumunjske i Bugarske. Većina njih u Njemačkoj ili drugim zemljama zapadne Europe rade već godinama, pa i desetljećima.

U ovih tjedan dana, pretpostavljamo, u London su možda stigli i neki novi Rumunji i Bugari, ali novine preko Victora već imaju svoju toplu ljudsku priču, imigraciju s ljudskim likom. To što se masovna navala nije dogodila, ne smeta britanskom premijeru Davidu Cameronu da nastavi s istom pričom. Nakon što je krajem prošle godine promijenio zakon tako da novi imigranti u prva tri mjeseca ne mogu tražiti nikakve naknade za nezaposlene, i dalje inzistira na ograničenju broja imigranata koji mogu ući u zemlju, uporno tretirajući radnike iz drugih zemalja EU kao imigrante u potrazi za povlasticama. Nastavlja i ponavljati da će to biti jedan od njegovih uvjeta za ostanak zemlje unutar EU.

Nigel Farage, vođa desničarkog Ukipa na twitteru je napisao: "David Cameron pokušava zvučati kao ja. Ali stvar je u tome da ja vjerujem u ono što govorim". Farage smatra kako usprkos svim naporima vladajuća koalicija ne čini dovoljno. On se zalaže za to da se ulazak u zemlju može omogućiti samo ljudima koji mogu biti plaćeni prema britanskom prosjeku plaća te da se uvjet za ostvarivanje naknade za nezaposlene mora produljiti na pet godina bezuspješnog traganja za poslom.

Britanija je stalna meta migranata u potrazi za boljim životom, ali oni koji uživaju povlastice češće dolaze iz nemirnih zemalja Azije i Afrike, dok strani europski radnici svojim radom na britanskom tržištu puno više donose u proračun, nego što iz njega uzimaju u vidu pomoći. Britanija je vrlo oprezna jer se "opekla" prilikom proširenja EU 2004. godine kada nije postavljala nikakva ograničenja jer je procjenjivala da će iz zemalja bivše Istočne Europe doći do 130 tisuća ljudi, a došlo ih je oko milijun, najviše Poljaka koji nisu mogli ići na rad u zemlje koje su im postavile ograničenja. Sada bi se mogao dogoditi suprotan efekt.

Laszlo Andor, europski povjerenik za zapošljavanje, socijalna pitanja i inkluziju podsjetio je kako se tri milijuna Bugara i Rumunja već snašlo i živi i radi u drugim zemljama EU, pa se teško može očekivati neki veliki priljev u zemlje koje su sada digle restrikcije.

U  Velikoj Britaniji je ton bio histeričan, ali i u Njemačkoj je pitanje dolaska Bugara i Rumunja podiglo prašinu i po svoj će se prilici naći na dnevnom redu prve sjednice vlade u novom sastavu ove srijede. Elmar Brok iz CSU-a, koalicijskog partnera Merkeličina CDU-a ustvrdio ja za Bild da "imigrante koji u Njemačku dolaze samo kako bi ostvarili povlastice treba poslati natrag od kud su došli", a kako bi se osiguralo da se ne vrate trebalo bi im se uzeti otiske prstiju. Rumunjski premijer Victor Ponta zbog takvih ga je riječi optužio da je nacistički nastrojen. I CDU je sklon pooštrenju mjera, pa se i u Njemačkoj razmatra uvođenje roka do kojeg nezaposleni stranci neće imati prava zatražiti bilo kakve naknade.

Iako čelnici EU nepokolebljivo ističu kako je sloboda kretanja radnika unutar EU jedno od glavnih postulata na kojim je sagrađena Unija, s obzirom na trendove u Europi za očekivati je da će se u razdoblju do europskih izbora retorika protiv stranaca samo zaoštravati.

Hrvatske se sve ovo itekako tiče. Dizanjem ograničenja na radnike iz Rumunjske i Bugarske, Hrvatska ostaje jedina članica EU čiji su radnici u takvoj čekaonici. Ograničenja od najprije dvije godine, koje će se vjerojatno produžiti do maksimalnih sedam, uvelo nam je čak 13 zemalja EU (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Austrija, Slovenija, Italija, Nizozemska, Belgija, Španjolska, Luksemburg, Cipar, Malta i Grčka).

Pitanje je s kakvim će tonom o Hrvatima pričati za nepunih sedam godina, neovisno o našim malim brojkama - ako do tada uopće preživi unijino načelo o slobodnom kretanju radnika. Što će biti s drugim zemljama iz zapadnobalkanske priče koje su tek na početku pregovora, ulazi već u domenu SF-a.