Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Slavko Linić već je dvaput otišao da bi se vratio Foto: forum.tm
Prije nekoliko mjeseci novinarskim krugovima prostrujala je vijest iz "visokih izvora": Slavko Linić odlazi! Budući da se i prije nešto positno pričalo o sve češćim nesporazumima između premijera i glavnog financijaša, Linićev odlazak – barem ovako na prvu - ne bi trebao biti još jedan u nizu sličnih tračeva koji se redovito poput valova šire novinarskim krugovima, a od kojih se devet od deset pokažu kao prilično tupavo spinanje realizirano u glavama različitih "kreatora javnog mijenja" na čije trabunjanje uvijek netko nasjedne. Namjerno ili slučajno, svejedno.
Scenarij sa svim tim neslužbenim izvorima vrlo je sličan, posebno kad dolazi od kolega, jer, pobogu, ako je istinit, zašto ne bismo sami napisali tako sočnu priču.
Očito se među njih ubraja i ova najnovija prema kojoj Linić opet odlazi, pa je tako zajedno sa zahtjevom za odstupanje svoga prijatelja i bivšeg pomoćnika Branka Šegona navodno ponudio i vlastitu ostavku. Pa se odmah nakon toga primio posla na izradi novog rebalansa proračuna!? Zašto bi netko odlučio otići, pa počeo raditi na najvažnijem državnom dokumentu.
Premda je najpopularniji ministar među građanima, nije tajna da kod premijera Zorana Milanovića sve lošije kotira. I prije afere s HBOR-ovim kreditom Linićeva zvijezda počela je slabije sjati. U javnost su počele curiti informacije da pogoduje svojim prijateljima, uglavnom onima s riječkog područja. Krenulo je s onim već zaboravljenim pokušajem spašavanja Diokija Roberta Ježića, kojeg ni Linićeva reakcija nije uspjela održati na životu. Pa uloga u dobivanju posla za Jozu Kalema, koji je Petrolovu naftu u društvu ministra uspijevao prodati državnim tvrtkama da bi se kasnije zajedno našli na zimskom ljetovanju na Arapskom poluotoku. Onda ga je zaskočio Šegonov kredit u HBOR-u za koji Linić i danas misli da nije sporan, baš kao što ne može biti sporna ni većina onoga što on napravi. Potom se obrušio na dio šefova Porezne uprave tražeći njihovu smjenu, ali ni to mu nije prošlo. Štoviše, zamalo da je ostao bez svojih kadrova u Fini, baš kao što će ostati bez Antona Kovačeva na čelu HBOR-a kojem ni slijepa poslušnost svakoj vlasti više nije dovoljna da bi nakon dvadeset godina ostao na čelu te financijske institucije.
Liniću, dakle, dani nisu odbrojani, ali ga je zato Milanović vratio tamo gdje premijer misli da mu je mjesto, baš kao što radi sa svima koji glavu podignu iznad vode…