Predsjednik Kulturnog vijeća Šibenika Dario Mikulandra, inače istaknuti gradski čelnik Hrasta, bio je zgrožen ovim prizorom Foto: Sibenik.in
Sve je u početku bilo onako kako to obično biva na otvorenju kulturno važnog i za djecu genijalnog Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku gdje se na ljetnoj pozornici između velebne katedrale Sv. Jakova i Vijećnice okupila gomila sačinjena od nekoliko važnih i većeg broja bizarnih lokalnih političara, nešto kulturnih djelatnika, zatim klerikalaca predvođenih biskupom Antom Ivasom i nešto vodećih ljudi iz Ministarstva kulture. Istina, bilo je među njima i ponešto djece. Ne biste vjerovali, čak i "posuđenih", jer bi se bez njih čovjek na predstavi "Pepeljuge" lako mogao možda osjetiti suvišno i glupavo.
Na tribini se sa svojom skockanom suprugom i dvoje djece smjestio i u Šibeniku ugledni Dario Mikulandra, predsjednik Kulturnog vijeća Šibenika, savjetodavne gradske organizacije te jedan od glavnih ljudi stranke Hrast u gradu. Zauzeo je solidne pozicije u gledalištu, što će reći da nekog vraga vrijedi u gradu, jer uvijek podjela karata za ovakve događaje miligramski nepogrešivo važe društvene pozicije i moć lokalnih aktera.
Tad, pred sam početak predstave o onoj napaćenoj djevojci, Dario Mikulandra sjedio je zadovoljan zbog sebe i svoje djece, ne slutivši užas koji će zadesiti njegovo ćudoređe i ugroziti razvoj njegova potomstva.
Sve je bilo u redu dok na scenu nije stupila ona zločesta Pepeljugina maćeha. Mikulandri se jedna obrva podigla, a pogled izoštrio. Maćeha mu je djelovala malo nezgrapno, koščastog i grubog lica te dugih stopala. Osvrnuo se oko sebe ne bi li prepoznao potvrdu svojih crnih slutnji, ali djeca su se svugdje bezbrižno smijala, a odrasli pred HTV-ovim kamerama jednako pozirali kao i prije.
Pogled je bacio i na biskupa, no bila je kasna ura, pa je biskup u stolcu već pomalo i dremuckao.
Ponovo je Mikulandra fokusirao zlu maćehu i detaljnom investigacijom zaključio izbačene jagodice, adamovu jabučicu u grlu, nedvojbene dlake na licu i gustiš dlaka na potkoljenicama.
Kako li se samo osjećao u tom trenutku konačne spoznaje?!
Sekundu je zastao, a onda je hitno i odlučno reagirao, jer nije tu bila riječ samo o njemu, morao je zaštititi svoju djecu. Uzeo ih je za ruke i poveo u marinsko izvlačenje prema izlazu. Djeca su plakala i molila ga da ostanu, da bar vide Pepeljugu u onoj lijepoj haljini za ples. Mikulandra se nije dao slomiti, uspio ih je izvesti i zaštititi. Odahnuo je, akcija je uspjela, ćudoređe Mikulandrovih bilo je spašeno zahvaljujući njegovoj munjevitoj i hrabroj reakciji. Ostala mu je samo briga za prljavo društvo kojem je sve to bilo smiješno.