Turizam između velikih brojki i surove stvarnosti

Nekako smo navikli na to da se stanje na terenu ne poklapa sa službenom hrvatskom turističkom statistikom. Za sve one koji vjeruju brojkama zato ponavljamo da je ministar turizma na press-konferenciji održanoj 7. srpnja u Puli (a gdje drugdje) objavio kako je Hrvatsku u prvih šest mjeseci posjetilo 3,95 milijuna turista, što je rast od šest posto, odnosno da je u istom razdoblju ostvareno 4,7 posto više noćenja.

Vehementni ministar, koji je usto i iznajmljivač vile, a rijetko se miče iz Pule i Istre, objavio je da je i za prvih pet mjeseci ove godine prihod od turizma narastao za 15 posto, na ukupno 8,14 milijardi kuna.

OK, očito nije na ministru da ustvrdi kako je tih osam milijardi kuna smiješan iznos za državu s ovakvim potencijalom. Takve bismo iznose trebali skrivati kao zmija noge, jer imati ovakvu zemlju i prihod nešto veći od milijardu eura za pet mjeseci, nije nešto čime se treba hvaliti.

Usto, Lorencin nije zaboravio pripomenuti ni da rast prihoda od 27 posto bilježe čak i kampovi, koji, znamo to svi, uglavnom spavaju proljetni san, pa više od 90 posto prometa odrade u dva središnja mjeseca turističke godine. Slabije je, međutim, apostrofirao i da smo potkraj lipnja bili u minusu na češkom, nizozemskom (pad od 7,7 posto) i ruskom tržištu (17 posto). Ostalo je više-manje prilagodio dnevnim potrebama iako je predsezona bila sve drugo nego uspješna.

Budući da je promidžbeno sezona odrađena katastrofalno loše, a da se ministar i njegovi pobočnici bave svime osim onime za što su plaćeni, najveći danak sada plaćaju privatni iznajmljivači, a posredno i svi drugi kojima turizam donosi neki novac. Mnogi od onih s kojima smo razgovarali ne sjećaju se da su imali tako mizernu predsezonu. Štoviše, i unatoč brojkama, činjenica je da su mnoga jadranska mjesta do ovih dana djelovala sablasno pusto.

Čovjek koji je lani kupio apartman na Murteru i počeo ga iznajmljivati, ove je godine, kaže, gotovo prepolovio cijene ne bi li privukao kojega gosta. Cijelu predsezonu bio je prazan.  

Iznajmljivač iz Stare Novalje zvao je svog njemačkog agenta da bi ga pitao što se to događa sa sezonom kad mu ove godine nije poslao nijednoga gosta. Odgovoreno mu je da ni oni sami ne znaju što je posrijedi.

Može, dakle, ministar Lorencin pričati što želi, a površni mediji prenositi, stvarnost je drugačija. Nismo napravili ništa na širenju sezone. I dalje je zbijena u četrdesetak dana najžešćeg ljeta.

Osim toga, ostaviti Glavni ured Hrvatske turističke zajednice bez čelnog čovjeka tolike mjesece zločin je svoje vrste, kao i pokretanje važne promidžbene kampanje tek potkraj svibnja, mjeseca u kojem smo izgubili 80.000 turista iz Njemačke. Promocijski nismo iskoristili ni nastup u prvoj utakmici Svjetskog nogometnog prvenstva. Pustili smo, dakle, ponovo da nam se turizam dogodi po inerciji, a konkurenciji da nam preuzme goste.

Stanje u turizmu na mikro razini zapravo je preslika stanja u državi na makrorazini. Ono što Zoran Milanović radi u Vladi, Lorencin i njegovi klimavci rade turizmu, i to bez nade da će se išta promijeniti. Podsjetimo, ministar turizma šutio je kada mu je sada odbačeni i od drugova prezreni Slavko Linić lani trančirao sektor, kada je rasturao ugostitelje zbog par kuna i kada su turizmu uvaljivani novi porezi, čime smo još malo odgurnuti od konkurencije.

Nikad lošije – ponovna je mantra naših turističkih radnika. Do izražaja počinje dolaziti sav dilentatizam turističkog vodstva kojem poslovna pravila određuju strani konzultanti posvećeni vlastitu džepu, a ne turističkom probitku resora koji vode.

Nikad se u hrvatskoj turističkoj povijesti takvo što nije događalo. Turistički znalci maknuti su u stranu, konzultanti su uspjeli rasturiti sve, a vrhnje beru Turci, Španjolci, Grci... Sektor je posvađan i u grču, i to točno od onog dana kada je s ministarskog stolca smijenjen Veljko Ostojić, koji je u branši ipak slovio kao autoritet. Direktori županijskih turističkih zajednica danas ne mogu podnijeti Glavni ured HTZ-a koji sam po sebi postaje besmislen jer ga je IDS nakrcao ljudima koji nemaju blage veze s turizmom, kontinent se s pravom boji da ga ne dokrajče, IDS-ovci uglavnom na najbezobrazniji način forsiraju samo Istru... Svatko svakome podmeće, svatko se svakoga boji. Uhljebljuje se po stranačkom ključu… U svim najvažnijim komisijama i natječajima pojavljuje se samo nekoliko imena – Ivičić, Ižaković i Žgomba – valjda da bi se stvari mogle kontrolirati do zadnjeg detalja.

Dok se s jedne strane Institut za turizam financira novcem građana, s druge natječaje dobivaju strani konzultanti. Je li vrijeme da se makne vodstvo Instituta za turizam ili da se ta institucija ugasi? Oni šute. Iz prve ruke znamo da ih često pozivaju u TV-emisije, ali oni to uporno odbijaju.

A tek svinjarija s višemjesečnim reizborom čelnog čovjeka Glavnog ureda HTZ-a?! Upućeni kažu, a i mi smo o tome pisali, da je mjesto bilo pripremljeno za Ivanu Šoljan, ali je Ivica Vrkić imao bolji program i nekoliko ljudi iz Turističkog vijeća iza sebe, uglavnom njegovih Istrana.

Vrkić, koji se opet kandidirao za mjesto čelnog čovjeka, tvrdi nam da su mediji u krivu, odnosno da nema političko zaleđe i da ga ne gura SDP, kao da je to nešto s čim se čovjek koji živi u Hrvatskoj može pohvaliti. Silno naivan (a rekli bismo i zaigran) kandidat Vrkić nada se da će ga izabrati zbog sposobnosti i plana, kao da ne zna gdje živi i da za raspolaganje s 40 i kusur milijuna eura godišnje treba imati i te kakvo zaleđe. Vrkić ne pokazuje potrebu za borbom, potpuno je opušten i kaže nam da mu neće biti žao ako ga pobijedi netko iskusniji, recimo Željko Kukurin, a tako se u Hrvatskoj ne ulazi u klinč.

Što će se dalje događati s tim super-važnim natječajem? Prema našim informacijama, ponovo se aktivira veliki plan koji je neko vrijeme bio na čekanju. Naime, javna je tajna da su IDS i konzultanti na mjesto direktora HTZ-a nakon Meri Matešić prvo željeli postaviti Željka Kukurina, svog čovjeka od povjerenja, te da su silom prilika u liku Ivane Šoljan pronašli rezervno rješenje. Dok se oni ne odluče, turizam će ići onako kako ga bude voda nosila, ma što brojke govorile…