"Na 400 e-mailova poslanih u urede HTZ-a dobili smo samo desetak odgovora"

S naslovnica nas uglavnom dočekuju loše turističke vijesti. U drugom srpanjskom vikendu, kada bi stvari već trebale poprilično ključati, hrvatske su prometnice zabilježile sedam posto manje vozila nego godinu dana ranije. Investicije stranaca u prvom tromjesečju ove godine upola su manje nego lani i iznose samo 204 milijuna eura. Ah da, kiša i dalje pljušti. Jadranski su gradovi odavno debelo premašili srpanjski prosjek, a zadnja je poplavljena Pula.

Pritom je Glavni ured Hrvatske turističke zajednice već pet mjeseci bez čelnog čovjeka. On se tek bira. Na novi je natječaj, doznajemo, stiglo dvadesetak molbi, uključujući i onu Ivice Vrkića, čovjeka zbog čijeg je programa navodno poništen prvi izbor. Namjeru da se ponovno kandidira objasnio nam je malo suhoparnim i birokratskim rječnikom. "Smatram da moje iskustvo i znanje u potpunosti koreliraju s uvjetima natječaja i zahtjevima ovog radnog mjesta, zbog čega sam se i prijavio. Program rada koji sam ponudio na razmatranje ambiciozan je i opsežan s vrlo konkretnim ciljevima za svako od područja za koje je HTZ odgovoran. Fokus je, naravno, stavljen na područje promocije i destinacijskog menadžmenta. Međutim, najvažniji element za značajniji kvalitativni iskorak u radu HTZ-a je ipak ulaganje u znanje na svim razinama sustava, a posebice u menadžerske kompetencije i stručna znanja. Ključno je u fokus staviti struku, postići restrukturiranje unutar samih ljudi, u njihovu pristupu poslu, njihovoj motiviranosti za rad i spremnosti za promjene i preuzimanje odgovornosti", kazao nam je Vrkić, aktualni direktor marketinga Hrvatske lutrije, koji je zanat pekao u Maistri. Nešto prirodnije, međutim, zvuči u off-u. Jednostavno kaže, 'ebiga, fali nam znanja, gdje god takneš, vidiš da nešto ne štima.

U razgovoru se između redaka može nazrijeti da će se borba za novog direktora Glavnog ureda voditi između struke i politike. Hoće li Hrvatsku turističku zajednicu voditi netko tko zna ili netko tko je politički podoban, tko neće dopustiti da se milijuni potroše izvan plana što su ga osmislili konzultanti?

Nije pritom nevažno spomenuti da je doministar turizma Ratomir Ivičić, čovjek zaslužan za to što Brijuni i dalje nalikuju dobu u kojem su

nastajali, odnosno stručnjak koji nije ni pokušao spasiti Bjelolasicu, tražio razrješenje iz komisije za izbor direktora Glavnog ureda i da je na njegovo mjesto uskočio sam ministar Darko Lorencin. Zlobnici su odmah posumnjali da se i sam Ivičić kandidirao za to direktorsko mjesto, a on to nije demantirao.

Kako bilo, sustav turističkih zajednica iz gliba treba izvući netko stručan. Trebaju mu svježe ideje. Ne, međutim, one koje će s političkim strukturama, ovaj put IDS-ovim, krojiti konzultantska branša. Trećina TZ-a radi dobro, a ostali su za temeljiti pretres. Pritom ne bi trebalo zatvarati nijedan turistički ured, ni onaj u najzabačenijem mjestu. Treba im dati novi zamah, nove ciljeve i nove zadatke. Na direktorskim mjestima pritom ne smiju biti lokalni moćnici ili članovi njihovih obitelji i prijatelji, ne smije se događati da se ne radi ništa, da se tupo, godinama sjedi na mjestu i čeka da prođe radni dan. Bezbroj smo puta u proteklih dvadesetak godina pisali da su nas dočekala zatvorena vrata turističkih ureda, bezbroj puta svjedočili da lokalni direktori uopće ne dolaze na posao.

O potrebi temeljitog remonta turističkog sustava svjedoči priča kolege Bere Cimermana, svojedobno novinara Glasa Slavonije i Jutarnjeg lista, koji se (na vrijeme) sklonio u kulturnjačke vode. Priča je zanimljiva jer iz jednog aspekta oslikava svu bezvoljnost koja vlada hrvatskom turističkom scenom.

"Budući da se već nekoliko godina aktivno bavim teatrom, da sam predavao na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i imam neke svoje predstave, kolegica Aleksandra Demše i ja došli smo do jedne, kako se naposljetku vidjelo, krajnje naivne pomisli da pokušamo uspostaviti neku suradnju s pojedinim uredima HTZ-a s ciljem da se neke predstave izvedu tijekom sezone u što više mjesta na Jadranu. U pričama o našem turizmu svaka je druga fraza, naime, posvećena obogaćivanju ponude i 'kulturnom turizmu', što god to bilo, ali kada se stvar spusti do rovova, gdje se bije bitka za taj famozni 'kulturni turizam', onda se vidi da stvari stoje daleko od bilo čega kulturnoga", počinje priču Cimerman i nastavlja: "Poslali smo ponude za suradnju u apsolutno sve urede HTZ-a u državi, ima ih nešto manje od 400, a kulturne odgovore dobili smo od nekih desetak. Zanimljivo je pritom napomenuti kako se pedesetak e-mailova vratilo. Dakle, ti uredi i HTZ, na čijoj su stranici navedeni ti kontakti, nisu u stanju uza sav proračun koji imaju navesti točnu i ažurnu adresu elektroničke pošte, što je vrlo zanimljivo za državu koja se na svim razinama navodno opredijelila za turizam kao glavnu gospodarsku granu", navodi sugovornik.

Kaže da se odgovorni u tim uredima ponašaju kao mali ministri kulture, jer samo o njihovoj procjeni ovisi je li nekoj sredini dovoljno kulturnih sadržaja i kakvi bi oni trebali biti. Tvrdi da je to shvatio nakon što je kontaktirao veći broj turističkih zajednica, koje uglavnom nisu željele pomoći u organizaciji izvedbe. To nije usamljeni primjer, zaključuje Cimerman, navodeći još jedan, jednako skandalozan.

"Jedna glumica, koja se osim svojim predstavama i radom u kazalištu, bavi dramskom pedagogijom te je na isti način pokušala kontaktirati urede HTZ-a da bi ostvarila suradnju preko predstava i radionica za djecu i mlade, bila je još upornija od nas, pa je većinu ureda kontaktirala i telefonom. Rezultat je svejedno bio porazan. Dakle, na temelju empirijskih podataka s terena može se zaključiti da uredi HTZ-a ne samo da ne ispunjavaju svoju funkciju, nego se doslovce bore protiv obogaćivanja kulturne ponude. Naša iskustva mogu se promatrati i kao jedan od oblika 'mistery shoppinga' u kojem su uredi HTZ-a u 99 posto slučajeva dobili katastrofalnu ocjenu", zaključuje Cimerman.

Treba li ovome što dodati? Treba. Gosti se neprestano žale da se u Hrvatskoj, pogotovo izvan glavne turističke sezone, ne događa ništa. A kako bi se i događalo kada u turističkim zajednicama još nisu odlučili koji bi e-mail koristili i bi li se javili na telefon ili ipak radije otišli na

marendu. Plaća stiže radili oni ili ne.