Splitska banka prodala kredit dužnika norveškoj tvrtki za utjerivanje

«Više nemate nikakvih dugovanja prema nama» – rečenica je o kojoj sanja svaki građanin opterećen kreditom, no u slučaju liječnika iz Splita, koji u državnoj zdravstvenoj ustanovi radi preko 20 godina, značila je samo prelazak iz jedne faze agonije u drugu, u kojoj ni sam ne zna što ga čeka, donosi priču Slobodna Dalmacija.

Splitska banka prodala je njegov kredit tvrtki za naplatu potraživanja. Praksa je to u poslovanju koju domaće banke još nisu koristile, no vremena se, očito, mijenjaju. «Imam, za hrvatske prilike, iznadprosječna primanja, s kojima sam svoje kreditne obveze prema bankama uredno podmirivao, bez nekih većih teškoća», počinje on svoju priču s kojom, iz razumljivih razloga, u javnost izlazi anonimno. Kako pojašnjava, čini to samo kako bi upozorio građane sa sličnim problemima da otvore oči i budu dodatno oprezni.

»Prije nekoliko godina stvari su mi se zakomplicirale u privatnom životu, pa mi je nakon nekog vremena postalo jasno da će otplata kredita doći u pitanje. Sam sam stoga otišao do banaka kojima sam dužnik da bi ih na vrijeme upozorio i zamolio ih za reprogram. Nisam ih želio izigrati, želio sam samo da nađeno zajedničko rješenje kako ni moja egzistencija, a ni otplata kredita, ne bi došli u pitanje». Ima četiri kredita: u PBZ-u i Zagrebačkoj banci, Erste banci, te ujedno i najveći, u Splitskoj banci. Ukupno oko 500.000 kuna. Ostale banke pristale su na reprogram, odnosno produljile su otplatu kredita, a Splitska banka to je uvjetovala jamcima. Jamce prije toga nije trebao, instrument osiguranja kredita bio mu je životno osiguranje. «Odbio sam taj prijedlog, jer, prije svega, nikad ne bih ljude koji mi vjeruju opteretio svojim problemima, a osim toga, kako svi znaju za probleme s kojima sam suočen, teško da bi mi netko i pristao biti jamac».

I tako je njegov račun dospio u "crveno". Četiri godine mu je račun blokiran kod Fine, kao i računi još 300-tinjak tisuća građana s istim mukama. Banke su mu, kaže, uzimale sve do zadnje lipe s plaće, pa je, naposljetku, otvorio zaštićeni račun. Fina mu ga je otvorila u Splitskoj banci. «I tako, jednog dana, odem opet na razgovor u banku, a tamo mi službenik kaže da oni prema meni više nemaju nikakvih potraživanja. Odnosno, da se za sva daljnja objašnjenja obratim tvrtki B2 Holding Kapital iz Zagreba».

O tome da je banka prodala njegov kredit, kaže, ništa nije znao. Odnosno, imao je u pošti obavijest o preporučenoj pošiljci, no nije ju na vrijeme preuzeo. Naknadno je dobio obavijest od B2 Holding Kapitala o tome da su otkupili njegov dug, te da je sada njihov dužnik. Pozivaju ga da plati dug u roku od tri mjeseca. Sve se to odigralo prije nešto više od mjesec dana. «Sad mene zanima, koji će to instrument naplate ta tvrtka poduzeti da se naplati, a što već Splitska banka nije poduzela? Dvije godine mojim se dugom bavila renomirana odvjetnička kuća iz Zagreba, koju je angažirala Splitska banka, također bezuspješno». Osjeća se, veli, kao živo roblje kojim se trguje. Ono što ga je dodatno prenerazilo jest činjenica da je cijela transakcija obavljena preko njegova tekućeg računa, onog koji je u blokadi, a da on o svemu, opet, nije imao pojma. Jednostavno je na ispisu prometa tekućeg računa vidio uplatu od 100-tinjak tisuća kuna koje je odmah "pokupila" Splitska banka.

»Čiji je, dakle, moj tekući račun? Na isti način moglo se oprati ne znam koliko prljavog novca, a da ja o svemu nemam pojma niti da me itko išta pita. Moja borba s bankama traje već pet godina. Odgojen sam na način da je sramota bila biti nekome dužan. Sada sam nekako na tu činjenicu ponosan. Osjećam se kao diverzant, jedino me je strah da me novi vlasnik ne pošalje na prisilni rad u neku daleku zemlju», u polušali će naš sugovornik.

U tvrtki "B2 Holding Kapital" koja, kako stoji na njezinim internetskim stranicama, nudi “norveški model pružanja cjelovitih financijskih usluga u naplati i upravljanju potraživanjima”, spuštaju loptu na zemlju. Ilija Plavčić, direktor društva, kaže kako oni nisu nikakvi kamatari koji bi okolo hodali s bejzbolskim palicama i izbacivali ljude iz kuća. Od banaka su kupili nekoliko tisuća loših kredita, a među njima i hipotekarnih. To je praksa banaka koja se u RH koristi već 5-6 godina, pojašnjava Plančić, i sve vodeće banke na taj način sređuju svoju bilancu i oslobađaju obavezne rezerve pri NBH. Model otkupa duga koji tvrtka - čije je središte u Oslu a podružnice ima u nizu zemalja, pa tako od srpnja prošle godine i u Hrvatskoj - svodi se na to da od banaka otkupe potraživanja uz pristojan popust, a onda oni sjednu s dužnicima kojima zatim oni ponude popust. Tvrtka zarađuje na razlici. «Riječ je o situaciji u kojoj dobivaju svi. U skladu sa zakonom, B2 Holding otkupljuje dospjela potraživanja od banaka, te ugovorom o cesiji postaje novi vjerovnik, o čemu banka obavještava dužnika. Pristanak dužnika nije obvezan, ni potreban. Banka se rješava loših, nenaplativih kredita, a klijentu se smanjuje ukupan dug koji treba vratiti. Sa svakim klijentom sjednemo i razgovaramo, tako će biti i u ovoj situaciji oko koje me pitate. Što se naplate tiče, koristimo iste mehanizme koje koristi i banka, odnosno ako ne ide drukčije, naplaćujemo se sudskim putem. No, niti je nama u interesu da dođe do suda, niti klijentu. Dakle, u velikoj većini slučajeva pronađemo zajedničko rješenje s dužnicima, na obostrano zadovoljstvo. I, ono što je najvažnije, situacija koju je klijent imao u banci prenosi se na nas kao nove vjerovnike. Pozicija klijenta ne može biti lošija nego što je bila prema banci. Naravno, postoje stranke koje su nekooperativne, koje se vesele uvođenju institucije osobnog bankrota, međutim, i s takvima nastojimo pronaći najbolji način rješavanja situacije u kojoj su se našli. S naše strane postoji i dobra volja i znanje da dođemo do rješenja», kaže Plavčić. Za promet po blokiranom tekućem računu kažu da može biti vidljivo jedino računovodstveno zatvaranje, nastalo temeljem otkupa duga. Više pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.