Katolička crkva u Sloveniji i Hrvatskoj zamijenila je biblijsku retoriku sekularnom kako bi se što učinkovitije suprotstavila seksualnim pravima u ove dvije države, piše slovenski sociolog Roman Kuhar u međunarodnom znanstvenom časopisu.
Crkva sve više koristi znanstveni diskurs i u njezino ime sve češće govore satelitske udruge civilnog društva, ali tu se znanošću zapravo manipulira, a rečene udruge okrenute su protiv demokratskih sloboda koje su im omogućile nastanak i postojanje, kaže se u internetskom izdanju časopisa Women's Studies International Forum, čije će se papirno izdanje pojaviti u siječnju iduće godine.
Svojom retorikom one nastoje dokazati da je istospolna seksualna orijentacija nenormalna i da je bolest, te da će srušiti sustav vrijednosti i svijet kakav znamo, pri čemu široka populistička interpretacija omogućuje falsificiranje ključnih "dokaza".
U tumačenje seksualnih sloboda i rodnih društvenih uloga oni uvode biologiju jer ako je nešto "urođeno" ne dopušta raspravu, premda je podjela na biološki i društveni rod problematična. Naime, biološki spol je zapravo njegova društvena interpretacija, kazao je Kuhar u jednom ranijem javnom istupu.
Crkva je sekularizirala svoj diskurs kako bi "klerikalizirala" društvo, piše aktualni pročelnik Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.
Ona izbjegava razlikovanje između građanskih prava i moralnih neprijatelja, te svoga moralnog neprijatelja - homoseksualnog ili, općenitije, seksualnog građanina – postavlja kao političkog neprijatelja, kaže Kuhar.
U tom obratu obitelj i brak iskorišteni su kao ideološko bojište u nacionalističkom i patrijarhalnom imaginariju postsocijalističkih nacionalnih država, pretvarajući homoseksualce i lezbijke u društvene autsajdere.
Protuodgovor Katoličke crkve na građanska prava i slobode temelji se na brizi za dobrobit djece i očuvanje "prirodnih" veza između muškarca i žene, i premda ima drugačiji pristup, tj. zaštitu obitelji i braka, cilj mu je isti kao i kod stare retorike, a to je isključenje homoseksualne populacije iz društva, kaže se.
Kuhar analizira slučajeve rasprave o Obiteljskom zakonu u Sloveniji i rasprave o zdravstvenom odgoju u Hrvatskoj, u kojima su zagovornici Crkve inzistirali na sociološkim istraživanjima o homoseksualnosti, (zlo)rabeći ih kako bi ustvrdili da homoseksualci i lezbijke ne "zaslužuju" jednaka prava te da su istospolne obitelji opasno okruženje za odrastanje djece.
Tumačenje podjele javno/privatno, koja obično postavlja granice tolerancije prema homoseksualcima i lezbijkama na privatne prostore, sada se promišlja na način da se homoseksualci i lezbijke mogu tolerirati u privatnim prostorima toliko dugo dok su te veze bez djece.
Jednostavan, lažan, ali učinkovit slogan: "Homoseksualci su 100 posto nasilniji" ima učinka. U populističkom obraćanju "masama" dolazi do izražaja nekritičko korištenje informacija iz istraživanja, često bez navođenje izvora, piše Kuhar.
Oba slučaja pokazuju da ova vrsta žongliranja sa znanstvenim podacima može biti ideološki vrlo učinkovita, dodaje.
Prije promjene političkog sustava početkom devedesetih, civilno društvo u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Sloveniji i Hrvatskoj, razvilo je progresivne ideje. Inicijative civilnog društva kao što su ženski pokret, zeleni, mirovni pokret, itd, predstavljale su političku alternativu koju je komunistička vlast tolerirala.
Oni su pridonijeli demokratskim promjenama i dolasku novog političkog sustava 1991. godine. Pluralizacija političke scene naknadno je omogućila pojavu i onih građanskih inicijativa poput Civilne inicijative za pravo obitelji i djece u Sloveniji , te GROZD-a i U ime obitelji u Hrvatskoj, čije su političke aktivnosti daleko od nasljeđa i duha civilnog društva u osamdesetima, ističe Kuhar.
Zbog toga je Crkva ustanovila svoje građanske inicijative ili djeluje kroz određene civilne inicijative, da stvori dojam demokratizacije u svojim redovima, nudeći sekularizirani kontekst unutar kojeg Crkva teži svojim političkim ciljevima, kaže se u tekstu „Poigravanje sa znanošću: seksualna prava i protuodgovor Katoličke crkve u Sloveniji i Hrvatskoj“.