Zašto sam skupljao potpise za referendum protiv monetizacije?

I ja sam jedan od sigurno stotina, nadam se i tisuća volontera koji su skupljali potpise za raspisivanje referenduma o monetizaciji autocesta. U tri sata, koliko sam proveo na štandu na uglu Draškovićeve i Trga burze u Zagrebu, imao sam prilike čuti zaista svakojakih komentara građana koji su sami prilazili štandu i davali potporu raspisivanju referenduma. Neki su bili suvisli, neki malo manje, ali generalno bi se svi mogli svesti na slijedeće: nitko u ovoj zemlji ne vjeruje vlastima.

I to je razlog zbog kojeg sam odlučio podržati referendum. Znam jako dobro računati i jasno mi je da je svakako bolje otplatiti kredit ranije, ali mi se ne sviđa što sam taj prijedlog čuo tek kad je krenulo potpisivanje za referendum. A isti dan kad je premijer to najavio jedan od njegovih ministara je jednom dnevnom listu najavio da će, u slučaju ako ne bude monetizacije, cijena benzina skočiti 40 lipa po litri. O drugim babarogama koje će se pojaviti ako se ne monetiziraju autoceste neću dalje, sad čekam da prva potpredsjednica Vlade ponovo najavi kako neće biti novca za mirovine ili tako nešto.

A to su sve notorne bedastoće. Kao prvo, sama činjenica da će se referendum eventualno raspisati ne znači i da neće biti monetizacije. Ako Vlada doista vjeruje da će postići nešto monetizacijom i ako je to doista u interesu svih građana ove zemlje onda se ne treba ničeg bojati – premijer je jako lijepo pojasnio što se i kako planira s novcem koji će se dobiti. No, neke stranke u Vladi već su najavile da se od monetizacije može i odustati, a neke su nastavile izmišljati babaroge, sve ne bi li uvjerile građane da drugog rješenja nema.

No, kako da građani vjeruju Vladi čiji ministri zaboravljaju spomenuti koliko doista košta najam nekih ureda i to bitno raskošnijih nego što je to slučaj kod najuspješnijih firmi u realnom sektoru?

Kako vjerovati Vladi koja kupi raskošna vozila za svoje ministre a nakon što se to otkrije onda nitko od njih ne želi preuzeti vozilo koje mu je navodno bilo potrebno da bi uspješnije upravljao resursima povjerenim od građana?

Kako vjerovati Vladi u kojoj je tvrtka obitelji pomoćnika ministra financija dobivala povlaštene kredite od državne banke? A i rodbina čelnog čovjeka Vlade također?

No, nisu samo nasumce pobrojani krivi koraci, ako ne i grijesi, aktualne Vlade poljuljali povjerenje građana u vlast. Naprotiv. Prethodne Vlade, čiji je čelni čovjek u zatvoru, a nasljednica izbačena iz stranke, bile su i maštovitije. Za njihovih mandata se cijena kilometra autoceste gotovo učetverostručila, ona za bojanje tunela otišla je nebu pod oblake, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost postao kasa uzajamne pomoći za stranci bliske prodavače PET ambalaže, a FIMI medija zabilježila valjda najbrži rast jedne tvrtke u povijesti Hrvatske. Također, koliko je u Hrvatskoj potpisano ugovora u kojima je imovina poreznih obveznika dobivala privatnog titulara pod nikad objavljenim uvjetima? Ili se jednostavno novi vlasnik nikad nije niti držao onoga što je potpisao, ne snoseći pri tome nikakve posljedice?

Mogao bih ovako unedogled nabrajati, no mislim da je apsolutno jasno da vlasti u ovoj zemlji jednostavno već desetljećima sustavno urušavaju vjeru građana u svoj kapacitet savjesnog upravljanja imovinom. Žao mi je što se to nije dogodilo ranije, ali očito su autoceste taj okidač koji je potaknuo građane na akciju. Svaki potpis stavljen na peticiju za referendum je tu s ciljem da se Vladu upozori da nas ima koji želimo da se zajedničkim resursima upravlja savjesno i da želimo nekakvu garanciju da će se, kad se nešto najavi to i dogoditi.

Skupljao sam i skupljat ću potpise za ovaj referendum ponajprije zato da se i ovoj i svim budućim vladama da do znanja da netko gleda što rade i da neće moći samo tako staviti novčiće u džep ili si iznajmiti urede s tuš-kabinama i ubosti nove Audije. Isto kao što prosvjed za Stojedinicu nije bio zbog uskrate koncesije tom radiju tako niti ovaj referendum neće biti pitanje monetizacije autocesta već nešto puno, puno više.