"Kad izvidi budu završeni, vidjet ćemo što se dalje događati. Ja mislim da je ovo spin kojim se skreće pozornost sa suđenja Perkoviću i Mustaču", rekao je Krešimir Krsnik, odvjetnik uhićenog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Malo kasnije, nekih pola dana nakon što je USKOK odveo prijestolničkog majora, Krsnik je kazao da ne smije kazati ono što je već rekao. Njegovim riječima rečeno: "Imam razna saznanja i volio bih to podijeliti s medijima, ali ne smijem, sve je tempirano."
A da je sve tempirano, potvrđuje i tekst s portala Dnevno.hr, nezaobilaznog dokaza ispravnosti Einsteinove teze o beskonačnosti svemira i gluposti: "Cvitanov prethodnik Mladen Bajić (koji je bio lutka na koncu politike) je istragu protiv HDZ-a započeo mjesec dana prije početka kampanje za prošle parlamentarne izbore. Sada se Bandića i cijelu svitu ljudi iz vrha zagrebačke politike i biznisa uhićuje u samo predvečerje objave datuma predsjedničkih izbora. Dakle, sasvim je sigurno da se Bandić neće kandidirati. Ovim je Cvitan presjekao svaku dvojbu vezanu uz eventualnu novu kandidaturu zagrebačkog gradonačelnika koji je na prošlim izborima izgubio u drugom krugu predsjedničku utrku s Ivom Josipovićem, ali pod okolnostima koje ni danas nisu razjašnjenje o čemu je pisao naš portal i ovih dana. No ovim je potezom očito Bandić iz politike eliminiran na dulje vrijeme, pa čak i za parlamentarne izbore nagodinu za koje se intenzivno pripremao, jer ako su Marina Lovrić Merzel i Nadan Vidošević u pritvoru proveli pet mjeseci zbog opasnosti od ponavljanja djela i utjecaja na svjedoke, teško da će zagrebački gradonačelnik s dvostruko većim i opsežnijim optužbama uspjeti izaći ranije. A to je već kasno proljeće ili početak ljeta, i tada će se trebati pripremati za suđenje a ne za bilo kakvu kampanju."
Tako je, dakle, na neko, izgleda dulje vrijeme, uklonjen svemoćni Milan. A zašto, ali točno, zna njegova sestra, promućurna Hercegovka, koja je izjavila: "Sve se to događa jer je Hrvat."
Nije, zbilja nije, lako ovih dana biti Milan Bandić. Bit će teže, puno teže, onima koji će, nakon ovako očite zloupotrebe represivnog aparata, morati demontirati sudačko-policijsku hobotnicu i setom zakonskih rješenja onemogućiti ponavljanje montiranih procesa te, konačno, definirati pravila privođenja, podizanja optužbi i donošenja mjera pritvora, jer, vidimo, ovako ide, ali ne treba da ide.
Zanimljivo je to, simpatično skoro: sudstvo je, kažu, neovisno, policija profesionalna, zakoni prilično jasni, a opet, svako malo, čim do Remetinca dođu oni što inače imaju tjelohranitelje i glasnogovornike, pročelnike i savjetnike, sa svih se strana vrišti o montiranim procesima, politiziranoj pravdi i policiji koja, umjesto građanima, služi vlasti.
E zato, pa u Europskoj smo uniji, treba jednom za sva vremena odrediti kada tko i kako smije biti uhićen i definirati sve zbog čega se o onima s lisicama na rukama neće moći – normalno argumentirano – govoriti kao o žrtvama, a o onima što su im lisice sredstvo za rad kao o dželatima.
Pitanje za milijun kuna glasi: kako depolitizirati sudstvo, profesionalizirati USKOK, troskok, skok s votkom i slične službe, onemogućiti korištenje zakona za likvidaciju političkih protivnika i, općenito, uvesti reda u redarstvo?
Za početak, uhićenja se ne bi smjela događati u godini nakon izbora i onoj prije istih. U prvom slučaju, utemeljene su sumnje da je riječ o revanšizmu, a u drugom, lijepo su ljudi napisali, ima razloga za sumnju da se zakon koristi za eliminaciju konkurenata na dulje vrijeme.
Zatim, uhićenja se ne smiju događati nedjeljom. Nedjelja je urednička noćna mora, beskrajno šupalj dan u kojem je lakše pobijediti Dinamo nego napuniti dnevnik. Zato svaka pizdarija dobije tri, četiri, pet minuta i zato se Andija Jarak zna javiti i iz jama, škrapa i vrtača. E, kada se jedne takve nedjelje dogodi nešto vrijedno medijske pažnje, onda počinje spektakl: crna se kronika seli na početak dnevnika, voditelji se napnu kao strune, prilog traje koliko treba da traje i ode pažnja javnosti s Perkovića i Mustača, ravno u...
Nije važno gdje. Važno je da dolazimo do još jednog problema s vremenom uhićenja. Uhićenja javnih, političkih ličnosti se nikako ne smiju događati u vrijeme suđenja koja su povijesna, sudbonosna, velika, bitna za suočavanje s prošlošću, sadašnjošću i opet prošlošću. Ta uhićenja, naime, lijepo reče čovjek i odvjetnik, sav skrušen jer ne smije ništa reći, služe za skretanje pozornosti. Publika je stoka nepregledna: daleko je više zanima Milan Bandić od dvojice staraca čija je dalja prošlost mračna, a ona nešto bliža – puna svijetlih trenutaka stvaranja države. Ove, da ne bude zabune.
Posebno je osjetljivo pitanje privođenja osoba koje su tu gdje jesu – ne u pritvoru nego na vlasti – zahvaljujući volji građana. Takvi, znamo, imaju ambicije veće i od ega, pa čim dobiju prvi, počnu razmišljati od dvadeset i prvom mandatu. I tako četrnaest godina, sve dok netko, znamo tko, ne iskoristi USKOK da ih zaustavi, bez obzira na osnovanu sumnju u njihov daljnji politički uspon. Riječ je, očito, o miješanju pravosuđa u budućnost, a to je, onako, na prvu, malo zastrašujuće u zemlji u kojoj je već dovoljno strašno i u kojoj se ljude zatvara samo zbog nacionalne pripadnosti. U prijevodu, zato što su, kako reče seka Bandić, Hrvati.
Ne treba, valjda, sada naglašavati kako konačno, za sva vremena, treba onemogućiti uhićenje Hrvata u Hrvatskoj?! Naravno, uz vođenje računa da su i za vrijeme dok su vladali bili Hrvati, a ne recimo – Srbi. U tom slučaju, ako se, dakle, otkrije da je gradonačelnik Zagreba bio Srbin prije nego što je postao uhićenik, Hrvat i katolik, USKOK je dobrodošao, čak i u nedjelju. Može i prije ručka. Odmah iza mise.
Vrijeme je, zaslužili smo da dočekamo taj ponedjeljak od kojeg počinje pravna država. Dosta smo, kao što reče Krešimir Krsnik, vjerovali "u vladavinu prava", a u isto vrijeme poznavali "modus operandi ove države", strahovali od "odluke istražnog suca" i... I ima još nešto, samo se ne smije reći još neko vrijeme. Točnije, do trenutka u kojem će se znati kada se tko, gdje i zašto smije uhititi, a tko ne.