Priziv savjesti ili vjersko silovanje žena

Taman kad se pomisli da nas u ovoj državi desno orijentirani političari više ničim ne mogu iznenaditi, jer, podsjećamo, zazivaju se 1990. i 1941. godina, umjesto da se govori o otvaranju radnih mjesta i napretku, uvijek se nađe netko da to demantira.

Tako je predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo i potencijalni HDZ-ov ministar zdravlja Ante Ćorušić ovih dana kazao da bi pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj trebalo ograničiti i to tako da bi sve trudnice koje žele abortirati prvo morale proći savjetovanje sa stručnjacima, među kojima bi bili – i svećenici.

Ovaj pročelnik Zavoda za onkološku ginekologiju u Petrovoj bolnici (potpada pod KBC Zagreb, dakle, riječ je o državnoj bolnici) pobačaj inače smatra "najgadljivijim postupkom u medicini", a na internetskoj stranici najdoktor.com o njemu se, kao liječniku, mogu pronaći samo negativni komentari povrijeđenih pacijentica.

Ćorušić je inače i predvodnik liječnika u bolnici u kojoj radi, a koji odbijaju obaviti pobačaje pod izgovorom priziva savjesti, dok je lani i javno podržao referendum Željke Markić o ustavnoj definiciji braka.

Da je riječ o usamljenom slučaju i da Ćorušić nije potencijalni ministar zdravlja, njegova izjava ne bi bilo posebno zabrinjavajuća. Mogla bi se svrstati u red raznih, blago rečeno, problematičnih tvrdnji vjerskih fanatika koji negiraju znanost, ljudska prava homoseksualnih, ali i mnogih drugih osoba (sada su na red došle žene), pravo na edukaciju mladih o spolno prenosivim bolestima i riziku preranog stupanja u intimni odnos, riziku maloljetničke trudnoće...  

Inače, psihijatri vjerske fanatike opisuju kao osobe koje se slijepo drže određene ideje i nikakvim argumentima se ne mogu, ali i ne žele, razuvjeriti. Takve karakteristike mogu se vidjeti i kod teoretičara urote, ali i kod raznoraznih sumanutih poremećaja. Fanatici ne vole promjene i progres jer im to u odnosu na njihov mentalni sklop stvara tjeskobu za razliku od tradicionalnih već uhodanih postulata i vrijednosti. Često su netolerantni, a okupljaju se u skupine oko ideje svog fanatizma. Imaju mali kapacitet za promjenu, osjećaju se sigurniji u većim grupama i često agresivno i netolerantno napadaju druge skupine koje im narušavaju uhodani obrazac i stvaraju tjeskobu jer progres i modernizacija mijenjaju njihovu "tradiciju" i rutinu. Navedeni mentalni sklop češće se nalazi kod glasača i aktivista u ekstremnom dijelu političkog spektra, i desnog i lijevog, ali neusporedivo je veći kod desnog dijela. Etnopsihijatrijski gledano, postotak fanatika raste u doba krize.

Ovo kratko objašnjenje bilo je potrebno kako bi se razumjelo ono što se već događa kod nas i čemu su žene zapravo izložene, i to za vrijeme SDP-ove "nenarodne" vlasti, kako se aktualnu Vladu često proziva sa sve većeg broja oltara. Žene koje su prethodnih mjeseci htjele na pobačaj u pojedinim bolnicama, pa tako i u Petrovoj, morale su, naime, prolaziti kroz špalir vjerskih fanatika koji su ispred te bolnice molili "za život". Molitvu ispred te, kao i nekih drugih bolnica, organizirala je inicijativa "Pro life", koja se dosad pojavila u 24 države, a u Hrvatskoj je dobila svesrdnu podršku Katoličke crkve i udruga okupljenih oko Željke Markić. Rezultat svega je da se pobačaj više uopće ne može obaviti u Našicama, Vinkovcima, Kninu, Požegi i zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, jer se ginekolozi pozivaju na priziv savjesti, a ravnatelji tih bolnica, unatoč zakonskoj obavezi, odbijaju pronaći liječnike koji bi obavili takav zahvat.

Žene u Hrvatskoj imaju pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece još od 1978. godine, a prije pobačaja, prema preporuci Ministarstva zdravlja, trebale bi razgovarati sa socijalnim radnikom i ginekologom. To se, međutim, rijetko poštuje, pa razgovor obavljaju samo ginekolozi koji, pozivajući se na pravo priziva savjesti, mogu odbiti pobačaj. Pacijentice nerijetko dobiju preporuku u čijoj se privatnoj praksi to može napraviti, pa pobačaj ipak bude napravljen, ali uz znatno višu cijenu.

S jedne strane, dakle, imamo SDP-ova ministra zdravlja Sinišu Vargu, koji blagonaklono gleda na to što se u bolnicama krši zakon i ne pruža adekvatna medicinska skrb ženama (razlog za pobačaj može biti i životna ugroženost žene), a s druge ginekologe koji su već pri izboru specijalizacije morali znati da je pobačaj sastavni dio ginekološke prakse, a koji su naglo shvatili da to ipak ne mogu napraviti, ali mogu žene uputiti tamo gdje će njihovi kolege na pobačajima dobro zaraditi.

Čak i da pacijentice ne šalju svojim kolegama i kolegicama, jasno da liječnici prizivom savjesti narušavaju zakonsko pravo na zdravstvenu zaštitu i diskriminiraju žene kojima je potrebna pomoć u javnoj ustanovi, čiji rad kroz poreze i one financiraju. Ipak, to ih ne sprječava da ostanu na svom radnom mjestu, a ministar Varga, po uzoru na još neke svoje kolege koji po mišljenje idu na Kaptol, u tome ne vidi ništa sporno.

Nedopustivo je da si ministar zdravlja daje za pravo da dovodi u pitanje realizaciju prava žene na izbor hoće li ili neće roditi dijete, pogotovo ako ga ne može hraniti i adekvatno se brinuti o njemu. Bez obzira što je stomatolog po struci, trebao bi znati da se trudnoća može dogoditi čak i ako se koristi kontracepcija, a da o nekim drugim okolnostima, poput silovanja, i ne govorimo.

Nedopustivo je također da se na uštrb prava žena skupljaju simpatije Katoličke crkve i desno orijentiranih glasača, jednako kao što je nedopustivo da se svećenici i liječnici ponašaju prema ženama isključivo kao prema inkubatorima u kojima djeca mogu rasti kada im to muškarci dozvole. Ako možda ne znaju što čine, podsjećamo ih da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini silovano oko 20.000 djevojčica i odraslih žena, a vrlo velik broj njih poslužio je i kao inkubator, jer su iz logora puštane tek kada nisu mogle napraviti pobačaj.

Kome još nije jasno, inicijativa vjerskih fanatika uz podršku najjače oporbene stranke i njezinih satelita, kao i dodvorica Kaptolu, ženama bi u budućnosti od života napraviti pakao. Sljedeći bi korak mogao biti taj da žene, po uzoru na ekstremne islamističke zemlje, moraju hodati pokrivene, dok bi o tome što smiju ili ne smiju raditi (primjerice voziti automobil), odlučivali samo njihovi muževi i svećenici.

Istodobno, dok tjeraju žene da pobačaje rade ilegalno, nitko od tih "svetaca" ni okom nije trepnuo na nedavno objavljen podatak da je 20 posto djece u dobi do šeste godine u Hrvatskoj doslovce gladno. Nisu se također nikad javno upitali ni zašto je puno djece po domovima (između ostalog, socijalne službe ih oduzimaju od roditelja koji ih ne mogu hraniti), ni zašto u Hrvatskoj nema uvjeta za rađanje i podizanje djece, a znaju da mnoge mlade majke, između ostalog, dobivaju otkaze čim rode.  

Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije