Budući da Hrvatska još nije pravna država, institucije će i dalje šutjeti i još dublje se povući u mišje rupe nadajući se da će se pobunjeni branitelji umoriti i odustati od pučističkih namjera Foto: FaH/Damir SENČAR
Poduzetnik i ratni veteran Josip Klemm, jedan od lutkara koji povlači konce na prosvjedu ratnih invalida pred Ministarstvom branitelja, najavio je da bi se prosvjednici, njihov prosvjednički šator, nekoliko metara uredno složenih cjepanica, logorska vatra i roštilj mogli preseliti na Markov trg, u dvorište Vlade, Sabora i Ustavnog suda.
Šteta što to odmah nisu učinili kad su prije nekoliko tjedana počeli prosvjedovati, nego su se sabili na travnjaku pred bivšim Industrogradnjinim neboderom u jednoj od najprometnijih zagrebačkih ulica kojom neprestano prolaze stotine i tisuće automobila, brojni tramvaji i bujice pješaka, pa i biciklista, u blizini ne jedne nego nekoliko škola i dječjih vrtića, što su tek neki od zakonskih razloga zbog kojih im je zagrebačka Policijska uprava mogla uskratiti dozvolu za održavanje prosvjeda na tom mjestu, a ministar policije naknadno zabraniti prosvjedno javno okupljanje pozivajući se na Zakon o javnom okupljanju, čiju je prvu verziju donijela HDZ-ova parlamentarna većina 1992. godine, na početku deset Tuđmanovih godina vlasti, a drugu pri kraju tog desetljeća, 1999. godine.
Naknadno je taj zakon dvaput mijenjan i dopunjavan u vrijeme vladavine Sanaderova HDZ-a, a treći put u prvoj godini mandata Milanovićeve vlade da bi se provela odluka Ustavnog suda kojom je omogućeno prosvjedno okupljanje do 1500 prosvjednika na južnom dijelu Markova trga.
Kamp za hodočašće
Kad je Ustavni sud zabranu javnog okupljanja na Markovu trgu, u krugu 100 metara udaljenosti od zgrade Vlade, Sabora i Ustavnog suda, proglasio neustavnom i zatražio njezino ukidanje, pozvao se, među ostalim, i na načelo po kojemu se „održavanje javnih okupljanja treba omogućiti u granicama 'oka i uha' adresata kojemu su poruke s javnog okupljanja namijenjene“.
Budući da ratni vojni invalidi koji prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja i nakon tri tjedna ponavljaju da od prosvjeda neće odustati sve dok premijer Milanović ne smjeni ministra branitelja, njegovu zamjenicu i pomoćnika, logičnije bi bilo da su svoj prosvjed odmah organizirali na Markovu trgu, u granicama premijerova „oka i uha“, a ne vrtićke djece, pučkoškolaca i srednjoškolaca te građana koji svakodnevno koriste jednu od gradskih žila kucavica, jer nitko od njih ne može udovoljiti njihovom apriornom zahtjevu kojim se traži smjena ministra Matića i njegovih suradnika.
Zašto to onda nisu učinili? Prije svega zato što organizatorima prosvjeda i nije cilj da njihov glavni, ali i svi drugi i najnemuštije formulirani zahtjevi, budu što prije uslišani kako bi prestali prosvjedovati i vratili se svojim kućama, nego im je upravo cilj da što dulje prosvjeduju radi prosvjedovanja protiv aktualne Vlade i njezine parlamentarne većine, jer se ne mogu pomiriti s rezultatima prošlih parlamentarnih izbora, niti se strpjeti do sljedećih kako bi se njihovi izborni favoriti i politički sponzori većinskom voljom birača eventualno vratili na vlast. I zato su svoj prosvjednički šator podigli na malenom, ali frekventnom platou pred Ministarstvom branitelja pretvorivši ga u kamp u koji se, ako im se tako prohtije, može iz svih krajeva Hrvatske hodočastiti ne samo do predsjedničkih, nego i do sljedećih parlamentarnih izbora.
Roštiljada na Markovom trgu
Osim toga, da su svoj prosvjed odmah organizirali na Markovu trgu na način kako su to učinili na Savskoj cesti: da su pod Vladinim i saborskim prozorima podigli svoj šator, dovezli i složili cjepanice, zapalili logorsku vatru i raspalili roštilj, čak bi i Tomislavu Karamarku bilo bjelodano da uzduž i poprijeko krše Tuđmanov i HDZ-ov Zakon o javnom okupljanju, a Hrvatska bi i u vodećim europskim i svjetskim medijima dobila svojih pet minuta slave zbog „originalnog“ prosvjedovanja njezinih ratnih veterana navodno samo radi smjene resornog ministra branitelja.
Odsjaj vatre na zidovima Markove crkve, miris roštilja koji se širi Gornjim gradom i ratni veterani u vojnim odorama mnogima bi bili zanimljiva slika hrvatskog puta u parlamentarnu demokraciju. No, bi li im i tada došao dati podršku predsjednik najvećeg suda u zemlji unatoč činjenici da prosvjeduju kršeći zakon kojim se uređuje pravo na javno okupljanje i prosvjedovanje, kao što je to učinio pohodivši ih na Savskoj cesti, iako i na njoj na nezakonit način nastoje utjerati svoju političku volju mimo parlamenta i drugih demokratski izabranih državnih institucija.
Ratni invalidi i veterani svojim su prosvjedom pred Ministarstvom branitelja u hrvatsku praksu javnog okupljanja i prosvjedovanja uveli model koji mimo zakona i Ustava i drugim nezadovoljnicima otvara mogućnost da na isti način pokušaju utjerati svoju pravdu, političke i druge interese.
S kojim će pravom policija, primjerice, zabraniti prosvjednicima koji već nekoliko godina prosvjeduju na Trgu Maršala Tita tražeći promjenu njegova imena ako se sljedeći put odluče na travnjacima oko HNK podići šator, dovesti drva i zapaliti vatru, raspaliti roštilj i poručiti da neće odići dok Zagrebačka gradska skupština ne promjeni ime trgu. S kojim bi pravom sudac Turudić i drugi suci Županijskog suda u Zagrebu od zagrebačke policije tražili da ukloni prosvjednike koji bi odlučili prosvjednički kampirati pred zgradom Suda na Zrinjevcu sve dok suci ne ukinu pritvor koji su odredili zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, kad nitko, pa ni oni, ne traže da policija i druge državne institucije prosvjed ratnih invalida i veterana svedu u zakonske okvire propisane Zakonom o javnom okupljanju.
Politički interesi
Je li sudac Turudić, ako se već nitko od političara ne usudi ili ne želi u to upustiti, upozorio barem Josipa Klemma da je zakonom zabranjeno na prosvjedu paradirati u službenoj odori specijalne policije i drugih policijskih i vojnih formacija?
Očito nije, jer i njemu su od zakona važniji njegovi politički interesi i uvjerenja, a to što je sudac i predsjednik Suda, malo toga mijenja na stvari, jer i u sudbenoj vlasti je politika još uvijek važnija od prava i pravde, od pravne države i vladavine prava.
Što će sve institucije iz sva tri djela vlasti, zakonodavne, izvršne i sudbene učiniti ako Klemm ostvari svoju najavu-prijetnju i na Trg svetoga Marka doista dovede 50 tisuća branitelja, iako je zakonom propisano da se na njemu može okupiti najviše do 1500 prosvjednika?
U pravnoj državi svima bi bilo jasno što bi se dogodilo: Klemm bi već prekršajno odgovarao zbog uznemiravanja javnosti, a njegovo nezakonito djelovanje bilo bi spriječeno državnom prisilom i sankcionirano. Budući da Hrvatska, očito, još nije pravna država, njezine institucije i njihovi predstavnici i dalje će šutjeti i još dublje se povući u svoje mišje rupe, nadajući se da će se pobunjeni ratni invalidi i veterani umoriti i odustati od svojih pučističkih namjera, odnosno da će ih njihovi politički pokrovitelji (zlo)upotrijebiti samo u predizbornoj kampanji, a ne i za rušenje vlasti i provociranje prijevremenih izbora.
Tekst je dio Forumova projekta "Javne politike s figom u džepu", koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije