Skoči na glavni sadržaj

Na Domenici je svaki dan nedjelja, osim kad se bira premijer

Daniel Patrik Brčić

<p>
Bivši novinar i urednik u većini hrvatskih redakcija. Otišao&nbsp;na Karibe. Piše blog za lupiga.com</p>

na-domenici-je-svaki-dan-nedjelja-osim-kad-se-bira-premijer-2598-2687.jpg na-domenici-je-svaki-dan-nedjelja-osim-kad-se-bira-premijer-2598-2688.jpg na-domenici-je-svaki-dan-nedjelja-osim-kad-se-bira-premijer-2598-2689.jpg na-domenici-je-svaki-dan-nedjelja-osim-kad-se-bira-premijer-2598-2690.jpg

Na otoku veličine 750 km2 živi nešto više od 70 tisuća stanovnika, među kojima i veliki broj Kineza
Foto: http://zoranduke.blogspot.com

Poslije više ratova i sporazuma između Londona i Pariza, Domenica ostaje britanska sve do 3. studenog 1978. godine kada postaje samostalna
Foto: Daniel Patrik Brčić

Otočani tvrde da političari vode kampanje i dijele majice sa svojim likom na državni trošak
Foto: Daniel Patrik Brčić

Grad Roseau prepun je zalogajnica s krovom i šankom za dva mjesta u koje stalno mušterije ulaze i izlaze kupujući većinom listove duhana i papirić-dva, (po)koju cigaretu. Rum na eks, ili pivo za van. Ako želite nešto pojesti, nudi se domaće pecivo, komad pohanog pileta i(li) frigane ribice za euro. Malo tko ostane i pojede tamo.
Foto: Daniel Patrik Brčić

Samo je nekoliko dana ostalo do općih izbora na Domenici, malenom neovisnom karipskom otoku koji se nalazi između dva francuska zapadnoindijska departmana - Martinika i Guadalupea.

Izbori su zakazani za ponedjeljak 8. prosinca, a glavni konkurenti su crveni – Domenica Labur Party (DLP) premijera Roosevelta Skerrita i plavi - United Workers Party (UWP) premijerskog kandidata Lennoxa Lintona.

Kampanja je užarena. Nakon cjelotjednog natezanja između desničarske oporbe i policije oko (ne)mogućnosti održavanja prosvjeda u zračnoj luci došlo je do požara u aerodromskoj zgradi za koji se sumnja da je podmetnut. Dan ranije čelnik plavih Linton doživio je manju prometnu nesreću, no, od toga nije napravljen skandal.

Interes otočana za ove izbore je izuzetan. Teško je ne čuti lokalce po mnogobrojnim barovima i snackettima, nešto poput zalogajnica, kako stalno i svakodnevno pričaju o izborima i tko će pobijediti. Uostalom, teško je i izbjeći temu izbora kada dva automobila – crvena Toyota i plavi Mitsubishi čitav dan kruže Roseauom, glavnim gradom s oko 7000 stanovnika, i preko zvučnika reklamiraju stranke.

Da ne bude zabune, radi se o otoku veličine 750 km2 na kojem živi nešto više od 70 tisuća stanovnika, od čega su njih pedesetak birači, tako da je Domenica jedna od najmanjih parlamentarnih demokracija na svijetu.

Sadašnji premijer Skerrit je na vlasti puno desetljeće, a njegova stranka pet godina duže. Brojnim otočanima je dosta i njega i njegove stranke, ali strahuju da bi – unatoč demokratskoj proceduri - moglo doći izborne prijevare u kojoj bi sudjelovali ‘uhljebi’, dok neki idu toliko daleko da misle da Skerrit neće htjeti predati vlast, čak i ako izgubi. Ima, jasno, puno i onih koji misle da će crveni sigurno i premoćno pobijediti i da će prvi čovjek države ostati zasluženo isti. Najmanje je neopredijeljenih.

Zadnji tjedan kampanje zbila su se dva važna događaja koja bi mogla snažno utjecati na izborni rezultat. Prvo je oporba UWP u ponedjeljak predstavila manifest na 72 stranice pod imenom ‘Postati najbolji’, da bi u utorak Lijeva stranka napustila redove premijerovih Laburista. Radi se partiji koja je od sredine 1980-ih ukomponirana u DLP.  Većina prvih premijera dolazila je upravo iz te frakcije, tako da je njihovo svrstavanje uz plave snažan udarac za Skerrita, jer je ljevica ‘donosila’ snažno glasačko uporište u okrugu Grand Bay. 

Što se tiče manifesta oporbe, u njemu se najavljuju smanjenje sa sadašnjih 16 ministarstava na deset, otvaranje šest tisuća radnih mjesta i izgradnja međunarodne zračne luke. Program je posebno okrenut turističkom sektoru kojem se obećava ne samo smanjenje PDV-a na 7,5 posto, već i udvostručenje izdvajanja za promociju otoka kao i snažnija povezanost s poljoprivrednim sektorom. Za državne službenike se najavljuje povećanje plaće od šest posto koje će namaknuti rezanjem ministarstva, otkazima bespotrebnim brojnim savjetnicima, smanjivanjem ‘vojske’ političkih dužnosnika i rezanjem prekomjernih troškova za putovanja.

Jednostavnije rečeno, dosta je uhljeba.

Taj se UWP-ov ‘društveni ugovor’ temelji na ‘novoj ekonomiji’ koja bi ‘na krilima’ investicija trebala rasti 5-7 posto godišnje.

S druge strane, premijer Skerrit također nudi izgradnju zračne luke, ali i ‘podgrijane’ investicijske planove poput marine u Portsmouthu o kojoj se priča od početka njegovog prvog petogodišnjeg mandata 2004. godine. Najsnažnije uporište premijera je u izdašnom socijalnom program za najsiromašnije koji s državnim službenicima i ostalim ovisnicima o proračunu čine njegovu biračku bazu čiju potporu ne gubi ni unatoč glasinama o kriminalu. Priča morate priznati malo podsjeća na jednog gradonačelnika u Hrvatskoj.

Prema podacima iz medija, Domenica je u razdoblju 2009.-2014. i najžešće globalne ekonomske krize imala ukupni rast BDP-a od 0,3 posto, a ukupno godišnje BDP iznosi milijardu američkih dolara, ili 14.166 USD ‘po glavi’. Kritičari predsjednika vlade kažu da je to katastrofalni ekonomski učinak. Usporedb s Hrvatskom u ovom slučaju nije potrebna.

Velike političke razlike između dva suprotstavljena bloka nema, najveća je na vanjskopolitičkom planu gdje se Skerrit potpuno okrenuo Europskoj uniji, Kubi, Venezueli, Kini i Maroku. Oporba je za jačanje veza s Velikom Britanijom, Sjedinjenim Državama, ostalim članicama Commonwealtha, te Europskom unijom.

U nekoliko preostalih dana kampanje do izbora u ponedjeljak predviđena su još dva velika stranačka skupa. Glavni grad je oblijepljen plakatima Roosevelta Skerrita i u manjoj mjeri Lennoxa Litona, ali zanimljivo je da gotovo polovica mladih nose crvene majice s njegovim likom i parolom ‘Skerrit for PM’.

“To ti je marketinški trik. Podijelio je majice neki dan na državni trošak”, rekao mi je Berry, vlasnik snackettea preko puta benzinske pumpe. On je jedan od neopredijeljenih, kaže sve je to isto, ljuti ga što se ne pojavi netko tko bi učinio nešto za zemlju.

Sam Roseau je pun takvih lokala koji imaju krov, šank za dva mjesta, u koje stalno mušterije ulaze i izlaze kupujući većinom listove duhana i papirić-dva, (po)koju cigaretu. Rum na eks, ili pivo za van. Ako želite nešto pojesti, nudi se domaće pecivo, komad pohanog pileta  i(li) frigane ribice za euro. Malo tko ostane i pojede tamo.

S druge strane, vlasnik stambene zgrade u kojoj sam unajmio sobu ‘drži’, pak, stranu Skerritu. “Dobar je on premijer. Nije najbolji, ali je bolji od ovih koji bi željeli preuzeti vlast. To su ti sve propali biznismeni. Propale im firme i sad se hoće okoristiti preko države”, kaže Cliveland napomenuvši kako je prije imao dućan,  ali ga je morao zatvoriti zbog Kineza. Tražio sam pojašnjenje, pa mi je objasnio da ih na otoku živi oko 20.000. “Došli su kada je Skerrit potpisao ugovor o suradnji. Zauzvrat su nam sagradili stadion za kriket, i uložili u infrastrukuturu.”, kaže režući pritom list duhana škaricama, radeći si cigaretu. Njegov stav ne treba čuditi s obzirom da ima dosta zemlje na kojoj proizvodi voće i povrće izvozeći ga na druge otoke.

Najzanimljiviji razgovor slušao sam, a na kraju se i uključio u njega, u jednom malom obiteljskom snackettu u koji me potjerao pljusak. Bilo je petero-šestero ljudi i o izborima se pričalo žustro. Em, da je Skerrit najkorumpiraniji političar na Karibima, em kriminalcima prodaje državljanstvo, pa izgradio si je palaču do koje nitko ne može. Ma vidi čuda!

Tu negdje sam se predstavio da sam novinar i ako može par pitanja. “I ja sam novinar. Upravo sam trebao biti na radiju i voditi emisiju, ali su me skinuli i rekli da odem kući. Nema ovdje slobode medija zato radije ne bih ništa govorio. U svakom slučaju ne službeno,”, rekao je bezimeni kolega. “Kada je postao premijer imao je mjesečnu plaću od 5000 dolara (oko 2000 eura) sada ima 250.000 (oko 80.000 eura). Zaposlio je silne savjetnike koji ništa ne rade. Zbog njega su propale plantaže banana. Doveo je Rihannu za gomilu novca, pa muzičare s Jamajke i drugih otoka, kao da mi nemamo svojih.”, nastavio je rafalno.

Na moje pitanje da je valjda ipak učinio i nešto dobro, odgovorio je ovako:. “Povezao nas je sa svim diktaturama, plaća da bi se pojavio negdje i samo nas sramoti. Doveo je desetke tisuća Kineza koji se uopće ne žele inkorporirati u naše društvo. Hrana im dolazi kontejnerima pa ništa ne troše. Samo uzimaju. Ništa ne vraćaju zajednici. I još misle da su bolji od nas. Znaš, ne smije on izgubiti vlast jer odmah ide u zatvor”, završio je.

Kasnije sam išao provjeriti navode o prodaji putovnica i stvarno se pokazalo da ima istine. Kontroverzni biznismen s Bahama dr. Rudolf King, koji je robijao u SAD-u zbog prijevare, predstavio se premijeru Bahraina kao posebni Skerritov izaslanik. Drugi posebni izaslanik Domenice, onaj u Britaniji, zbog prijevare je u zatvoru od 2009. godine, a ima i upitnika oko veleposlanika u Irskoj, Španjolskoj, Slovačkoj i UNESCO-u. Kineze ne vole. U gradu ima dvadesetak kineskih restorana te barem peterostruko toliko dućana.

Medijska scena u Roseau nije bogata. Rade četiri televizijska kanala, desetak radio stanica, dvije tiskovine i jedan portal.  Na žalost, kakav im je TV program ne znam jer svaki uključeni prijemnik ‘vrti’ samo scene iz engleske premijer lige.

Otok je Europljanima otkrio Kristofor Kolumbo u nedjelju 3. studenog 1493. godine i kako ga se nije dojmio nazvao ga je Domenica i otplovio dalje. Prošlo je stotinjak godina dok nije zainteresirao Engleze i Francuze jer se nalazi na strateški važnom mjestu, a do tada je domicilno stanovništvo koje se naziva Kalinagos, ojačano izbjeglim starosjedilačkim narodima s drugih otoka, uspjelo protjerati Španjolce koji su se htjeli doseliti na otok.

Stoljetna borba za prevlast velikih sila nad Domenicom utjecala je na bijeg Kalinagosa na istočni dio otoka gdje se nalaze prašume koju su bijelci zaobilazili tako da u tom području i danas imaju samoupravu što ih čini jedinstvenima na svom karipskom otočju. Zanimljiv je podatak da im oporba nudi izgradnju ekološkog hotelskog resorta s pet zvjezdica, službenu rezidenciju za poglavicu, tvornicu za preradu kasave, a za malde ‘održivi poslovi’. Četiri posto od stanovništva, koliko Kalinagosi čine, daje dosta glasova koji mogu odlučiti izbore.

Poslije više ratova i sporazuma između Londona i Pariza, Domenica ostaje britanska sve do 3. studenog 1978. godine kada postaje samostalna. Na žalost, uživanje  u samostalnosti nije dugo trajalo jer već sljedeće godine uragan David potpuno uništava otok i čitavu infrastrukturu i stanovništvo dovodi na rub gladi.

Politička povijest zemlje nije ništa manje interesantna. Nakon stjecanja neovisnosti prvi predsjednik vlade Patrick John je morao odstupiti nakon nepunih godinu dana na vlasti zbog sumnjivih poslova sa zemljom koja je prodana američkim investitorima.

Naslijedila ga je prva žena na mjestu premijera na čitavom karipskom otočju Eugenia Charles koju se željelo smijeniti s dva državna udara. Na kraju je orišla zbog sumnji u korupciju i prijevaru.

Poslije nje 2000. godine dolazi omiljeni političar Roosvelt ‘Rosi’ Douglas koji iznenada umire osam mjeseci kasnije. Na vlast tada dolazi Pierre Charles, a zatim slijedi sadašnji Roosevelt Skerrit. Tko će se izboriti za pet godina premijerske stolice znat će se u ponedjeljak kasno navečer u Domenici, ili u utorak ujutro po hrvatskom vremenu.