Kako smo se na Dan sjećanja prisjetili i davno umrlog Vjesnika

Sasvim (ne)primjereno Danu sjećanja, Hrvatska se u utorak 18. studenoga 2025. godine sjetila – Vjesnika. Tako se barem dalo zaključiti prateći internet i društvene mreže na kojima je požar u Vjesnikovom neboderu uvelike zasjenio događanja u Vukovaru.

Osim datuma, poveznica bi mogla biti i to što smo i u slučaju zgarišta Vjesnikovog nebodera žalovali zbog nečega što se već odavno dogodilo, u ovom slučaju zbog nečega što je već odavno nestalo i umrlo. Iako su se neki pravili da tome nije tako, pa nam se na trenutke činilo da smo se vremeplovom vratili u prošlost, ili se čak probudili u nekom paralelnom svijetu. Mnoge su objave, čak i one „ozbiljnih medija“, bile intonirane upravo tako – kao da je sve ono što je nekad davno obitavalo u Vjesnikovom neboderu izgorjelo upravo sada!

Posebice se istaknula web stranica Večernjeg lista koja je pod egidom „Ovako je Vjesnik izgledao iznutra“ objavio galeriju fotografija novinske redakcije Vjesnika iz njezinih posljednjih dana, kada je ona već odavno bila u aneksu izgrađenom za Press centar Univerzijade ’87, kao i Vjesnikove tiskare. Ništa iz Vjesnikovog nebodera, dakle.

Valja se, zato, zbog kolega iz Večernjaka, koji se iz nebodera iselio isto kad i Vjesnik i Sportske novosti, dakle još 1987. i 1998. godine, kao i zbog svih ostalih, podsjetiti i toga da su novine Vjesnik ugašene 2012. godine i da su već i prije toga novi vlasnici preselili Večernji list i Sportske novosti na nove lokacije. Novinarstvo, naročito ono koje se vezuje uz Vjesnik i njegova izdanja, već dugo ne stanuje u prostoru koji su posljednjih godina koristili samo Laganini radio, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (sic!) i 15 sportskih saveza koji su tamo čekali preuređenje Doma sportova kako bi se vratili u svoje prostore.

Pa zašto su se, dovraga, onda svi mediji bavili Vjesnikom, puno više i puno afirmativnije negoli kada je on prije nesretnih 13 godina i konačno preminuo, nad čime su tada mnogi čak im likovali?!

Zanemarimo li sklonost Hrvata žalovanju i komemoriranju, ostaju nam opčinjenost medija i javnosti katastrofama, kao i propašću simbola svega i svačega, u ovom slučaju simbola (što je točno!) ozbiljnog novinarstva, a za mnoge i jednog od simbola Zagreba. Koliko je taj simbol (danas u vlasništvu države i nekoliko privatnih tvrtki) bio bitan i novinarstvu i Zagrebu najbolje pokazuje to da je bio potpuno zanemaren barem jedno desetljeće i da su se svi znani i neznani pojavili tek na njegovoj samrtnoj postelji. 

Ni tu se, međutim, barem ih nismo vidjeli u medijima, nisu pojavili baš svi koji bi za sudbinu Vjesnikovog nebodera i cijelog tog kompleksa trebali biti zainteresirani, dakle aktualni vlasnici. To su, među ostalim suvlasnicima – osim Republike Hrvatske koja sa 61 posto vlasništva upravlja tom svojom imovinom putem spomenutog Bačićevog ministarstva – još i tvrtke slikovitih naziva VLM Cvjetno nekretnine, FNG Nekretnine i Allegheny Financial. 

Valjda ćemo narednih dana čuti ponešto i od predstavnika spomenutih tvrtki, koje su za sudbinu Vjesnikovog nebodera danas puno zainteresiranije od bivših Vjesnikovih novinara i urednika čije mišljenje danas sve jako zanima. Što je, otprilike, isto kao da za komentar požara u Budimpešti ili Beogradu pitate predstavnike hrvatske vlasti samo zato što je Hrvatske nekad bila u istoj državi s Mađarskom i Srbijom. 

Požar u Vjesnikovom neboderu je, istina, simboličan kraj Vjesnika kao simbola novinarstva kakvo je nekad bilo i kakvo danas nalazimo tek u tragovima, ne samo u Hrvatskoj. Svima koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u tom i takvom novinarstvu bilo bi draže da su se i država i vlasnici medija njime bavili onda kada ga je trebalo sačuvati od naleta onoga što se danas smatra novinarstvom. Bilo bi im draže i da se nadležne države institucije danas ozbiljnije bave onime što je od novinarstva ostalo, pa makar to i ne bilo ono što je izgorjelo puno prije Vjesnikovog nebodera.

Novinarstvo u kojem su dominirali tiskani mediji nije, recimo to opet, izgorjelo s Vjesnikovim neboderom. Ono je umrlo već puno prije, a u ponedjeljak je izgorio samo njegov nadgrobni spomenik. Onom što će niknuti na njegovom mjestu neće imati nikakve veze ni s Vjesnikom ni s novinarstvom.