Broj zatvorenika u Hrvatskoj u zadnjih se deset godina gotovo udvostručio, a prema procjenama Ureda pravobraniteljice za djecu iz 2012. godine čak 18.000 djece imalo je jednog, a neki i oboje roditelja u zatvoru po različitim osnovama. Od ukupnog broja zatvorenika 5 posto čine žene od čega 60 do 80 posto majki.
Na tu je temu udruga RODA u Uredu pravobraniteljice za djecu u utorak organizirala okrugli stol pod nazivom Zatvorenice majke - #perspektiva# kojim su htjeli predstaviti dosadašnje rezultate projekta MA#ME - Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada, te podići svijest i senzibilizirati javnost za ovaj problem. Provode ga u partnerstvu s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje - Područnim uredom u Požegi i Centrom za podršku i razvoj civilnog društva Delfin iz Pakraca te u suradnji s Uredom pravobraniteljice za djecu i Ministarstvom pravosuđa, a sufinancirala ga je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
O provedenim su istraživanjima, rezultatima i mjerama koje dosad poduzete govorile pravobraniteljica za djecu, doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić, Ivana Zanze, izvršna direktorica udruge RODA, zamjenica pravobraniteljice za djecu, mr. sc. Maja Gabelica Šupljika, studentica psihologije Marija Knežević, studentica prava Tajana Novosel, dipl. socijalna radnica Monika Bašić i studentica socijalnog rada Amanda Mataija.
Kao dva najveća problema nameće se odnos zatvorenica majki s njihovom djecom te njihovo zapošljavanje po odsluženju kazne.
Naime, djeca zatvorenika često se nazivaju ‘izopćenicima’ i ‘zaboravljenim žrtvama zločina’ i često proživljavaju duboke traume zbog odvojenosti od roditelja, stigma, predrasuda, srama od roditelja. Djeca ne razumiju što se događa, zbunjeni su, tužni, izloženi su rizicima za daljnji razvoj, a ponekad i senzacionalizmu medija. Posljedice na djecu najčešće su negativne osim u slučajevima kad za djecu to znači prestanak izloženosti nasilju.
Osim toga, majke zatvorenice imaju više teškoća - društvo ih smatra nekompetentnim i čak nedostojnim roditeljima, a mnogima veliku teškoću predstavlja činjenica što u Hrvatskoj postoji samo jedna kaznionica za žene, ona u Požegi. Direktne autobusne linije postoje samo iz Zagreba i Pule, i to samo nekoliko puta dnevno, a mnoge obitelji u takvoj situaciji nalaze se i u teškoj materijalnoj situaciji pa im je posjete zajamčene zakonom Republike Hrvatske nemoguće ostvariti.
Većina zatvorenica postaju samohrane majke jer se obitelji raspadaju. Češće su depresivne, anksiozne i sklone kršenju zatvorskih pravila zboga razdvajanja, stresa i eventualnih psihičkih poremećaja koji često nisu dijagnosticirani te im nije pružena ni adekvatna pomoć. Mnoge od njih, pogotovo one koje ostvare pravo izlazaka za vikend, ne žele da ih djeca posjećuju u zatvoru, žele ih sačuvati ‘od tog mjesta’. Ipak, kako je istaknuto na okruglom stolu, kvalitetniji odnos s roditeljem služi djeci kao zaštitni faktor te je iznimno važno uspostaviti sustav u kojem posjete djece roditeljima u zatvoru podrazumijevaju kvalitetno provođeno vrijeme, bez zaštitnih stakala, u posebno opremljenim prostorima za posjet djece što je i propisano Zakonom o izdržavanju kazne zatvora.
Projekt će se provoditi do lipnja 2016. godine.