Ono "svi ste vi moji" slobodno zataknite mačku za rep!

Bogatom kulturnom nasljeđu Kine i generacijama njezinih… (čekaj, čekaj, čega zapravo? Građana, seljaka, radnika ili poštene inteligencije? Koji pojam upotrijebiti, a da se ostane lojalan, pravovjeran i ćudoredan u skladu s promjenom koju je uvela vrla nam nova predsjednica kada se zgrozila nad uvredom koja se čini seljacima time što ih se zove građanima?)… dakle, onda Kineza, pripisuje se potpuno proizvoljno kletva „Neka živite u zanimljivim vremenima!“. Kletva naravno nije uopće originalno kineska i svoje korijene vuče po svemu sudeći iz britanskih imperijalnih diplomatskih krugova. No bez obzira na to, lijepo zvuči i pogađa u srž ono čega se svi bojimo. Velikih društvenih promjena i svih perturbacija, teškoća kao i osobne i društvene nesigurnosti koje one donose sa sobom.

Tako smo i mi u doba velikih promjena živeći u interesantnim vremenima dobili prvu predsjednicu Republike Hrvatske. Čin je to koji bi nas, u nekim drugim i normalnijim vremenima, mogao i trebao ispunjavati veseljem i ponosom jer smo, eto, pokazali na najdemokratskiji mogući način, putem općih izbora, da smo društvo i zemlja koja u ženama gleda ravnopravne sudionike sveukupnih političkih i društvenih procesa, sve do najviših razina političkih institucija i njima pripadajućeg procesa donošenja ključnih političkih odluka.

Ali bilo bi to prelijepo da bi bilo istinito, zar ne!? Uvjerila nas je u to i sama predsjednica već u prvim satima koji su slijedili njen izbor. Prvo nas je Velika Mama Kolinda privinula na svoja njedra uskliknuvši: Svi ste vi moji! I tako smo se mi punih sat-dva nadali da možda zaista tako i misli. Da bi onda došao hladan tuš otrežnjenja kad je u jednom od prvih čina nakon izbora otišla pokloniti se braniteljskoj revolucionarnoj skupini pokazavši nam svima jasno da ako i jesmo svi njeni, ipak su neki među nama više njeni od nas ostalih. Naravno da to nije bilo slučajno i da je ta vižitacija zalog njenih posebnih odnosa, otprilike onako kako Velika Britanija i Amerika imaju posebne interesne odnose zbog nafte i centara svjetske financijske moći, s remetilačkom grupicom koja je sve branitelje ove zemlje učinila svojim taocima i zbog koje se pošteni, društveno svjesni i građanski odgovorni branitelji, koji usto sebe smatraju ravnopravnima drugim građanima, kao što i njih smatraju ravnopravnima sebi bez obzira na porijeklo i društveni status, osjećaju posramljeno jer ih se nasilno trpa u isti koš sa onima iz Savske. A ta se skupina zloupotrebljava za ostvarenje najprizemnijih političkih, retrogradnih, pa i potencijalno društveno opasnih ciljeva, što im uopće teško ne pada. 

Pa je onda k'o iz topa ispalila da su što se nje tiče u Hrvatskoj svi Hrvati poništivši tako u jednoj rečenici kako dosegnute razine demokratske zaštite nacionalnih manjina i etničkih skupina kao i sve dosadašnje napore da se Hrvati u susjednim zemljama tretiraju kao Hrvati.

Dodala je tome i svoje zgražanje i razumijevanje uvrijeđenosti naših građana koji žive na selu što ih se vrijeđa kad ih se klasificira kao građane! A možda zaista u neki budući Ustav, kad se već bude mijenjao da branitelji dobiju sakrosanktan status, treba unijeti i odredbu o hrvatskim građanima i seljacima, samo je onda nejasno gdje će takve razdiobe stati! Bilo bi smiješno kad ne bi bilo upravo tragično, i dugoročno društveno potpuno neprihvatljivo. Dugoročno zato što jasno proizlazi iz nekih školskih testova da najmlađa generacija, ona koja se upravo školuje i skuplja znanja kojima bi sutra trebala omogućiti da ovo postane bolja, pametnija i naprednija zemlja, nema pojma da biti građanin u jednom društvu znači biti posjednik određenih građanskih prava i obaveza koja se realiziraju u međusobnom odnosu tog pojedinca s jedne, i države i društva s druge strane. Mogla je vrla nam predsjednica objasniti tim ljudima o čemu se zapravo tu radi, ali…, ne lezi vraže, ne postoje, niti su ikada postojali,  HDZ i njegovi istaknuti članovi zato da bi građane informirali i učinili pametnijima. Sa obrazovanim građanima se ne može manipulirati i uvjeravati ih da samo desnica brine o njima i našim sveukupnim nacionalnim interesima, dok istovremeno bezočno pljačka i upropaštava ovaj narod i stvara preduvjete za permanentno izvanredno stanje. Pa ako je onda izbor između zatucanosti u paketu s manipulacijom i građanske odgovornosti temeljene na znanju o sebi svojem društvenom okruženju, za HDZ, Crnog Marka i Mamu Kolindu izbora zapravo i nema! Za njih jedini je izbor što gore to bolje! U tome i jest skriveni motiv svih otpora da se u škole uvedu obrazovni programi koji bi mlade generacije trebale poučiti o njihovom odnosu prema društvu i sugrađanima, kao i osvijestiti ih u pogledu nekih znanja o njima samim i njihovom tijelu. Zapravo je tužno kad se shvati da desnica, ne samo kod nas, nikada nije građane odgajala i obrazovala i time društvo ostavljala pametnijim nego što ga je zatekla, već se uglavnom bavila potpirivanjem najnižih ljudskih strasti i poriva. To je radila isključivo ljevica, pa čak i u onoj nesretnoj Jugoslaviji… dok Milanović nije došao na vlast!

Sve je to začinjeno stalnim povlačenjem potrebe za općedruštvenim pomirenjem onom već dosadnom i milijune puta prožvakanom frazom „dosta je bilo podjela“! Bilo bi to lijepo i obećavajuće kad se ne bi uvijek iz početka kao lajtmotiv te priče jasno vidjelo, kako iz njenih izjava, tako još više iz izjava njenog stranačkog šefa i svite oko njega, što se zapravo pod time misli. Da pomirit ćemo se, ali tako da će prvo svi prihvatiti naše vrijednosne, ideološke, političke, pa i na „struci“ utemeljene stavove, a onda ćemo naravno proglasiti dekretom da više nema podjela. Baš kao i u onom njima tako mrskom komunizmu čiji su zapravo jedini pravi nasljednici i baštinici svega onoga što u tom sustavu nije valjalo, upravo oni koji najviše optužuju druge da su „komunjare“ i „jugoslaveni“, što će reći oni sami. Princip im je isti, sve ostalo su nijanse! (Hvala pjesniku na citatu.)

I još je nova predsjednica uputila čitavu seriju prijetnji sadašnjoj Vladi. Koliko god ova garnitura bila omrznuta, neuspješna, nesposobna i odiozna većini građana ostaje ipak mala sitna pojedinost: da je izabrana na legalnim i demokratskim izborima i da kao takva predstavlja volju građana. U tom je kontekstu „ova Vlada neće dugo trajati“ vrlo čudna izjava za nekoga tko je doduše izabran na funkciju predsjednice kao kandidat jedne stranke, ali bi svoju funkciju trebao odvojiti od te stranke, ne samo formalnim činom izlaska iz članstva, nego još i više vođenjem politike koja bi bila odmjerena i uravnotežena prema svim društvenim skupinama i političkim idejama, te na koncu konca usmjerena dobrobiti cijelog društva. No, i tu se kao i u liku snahe sa zmijskim jezikom iz one poučne Šume Striborove jasno ocrtava da predsjednica i krug koji ju je doveo na vlast niti stvarno misle na dobrobit društva, niti još manje misle da smo svi mi njeni i njihovi, već im je na umu samo dobrobit za „nas“, naše zemljake, rodijake i političke klijente te našu stvar (u prijevodu „cosa nostra“ u čemu ima i puno simbolike)! Ono „svi ste vi moji“ slobodno zataknite mačku o rep!

Sve ovo podcrtava i njena prijetnja da, ukoliko Vlada ne bude poštivala i omogućavala uplitanje predsjednice u svoj rad kad god se njoj ili njenom Padre Padroneu prohtije napraviti pritisak i zaraditi koji bod, onda „ima i drugih načina“ da se Vladu natjera na submisivnost. Zanimljivo je da nikada nije u detalje objašnjeno i argumentirano koji su to načini, ali zapravo sve je jasno svakome tko otvorena uma i pameti gleda oko sebe.

Najlošije čuvana tajna cijele naše društvene i političke zbilje postaje tako činjenica da sve što se događa ima za cilj isprovocirati prijevremene izbore, kaos u društvu i političkom sustavu. Tako život u zanimljivim vremenima u režiji kojekakvih mračnih snaga i snagatora postaje sve više život u permanentnom i na dnevnoj bazi sve opasnijem izvanrednom stanju!

Branitelji su postali stalna latentna prijetnja državi, društvu i većini građana, nešto što ni spomeničari iz '41 i partizani nisu uspjeli, pa se postavlja pitanje jesu li se zaista toliki građani, seljaci, radnici i poštena inteligencija ove zemlje borili u ratu, neki od njih ostavili svoje živote, a neki zdravlje i dijelove tijela zato da bi šaka uzurpatora i manipulatora mogla cijelu tu populaciju zloupotrebljavati u cilju ostvarenja isključivo svog interesa i prizemnog cilja pod dirigentskom palicom njihovih političkih mentora.

Tako postaju jasnije prijetnje i najave Velike Majke Svih Nas odmah nakon izbora da postoje i drugi načini da se Vladu natjera na poslušnost. Zašto su branitelji i dalje u Savskoj? Zato da služe kao uteg na vagi u korist HDZ-a i njihovog planiranog izazivanja kaosa. Bit će dovoljno da predsjednica i njen stranački šef upute zahtjev ili dva prema Vladi koje će ova odbiti, pa da krene razrađeni scenarij marširanja i dovlačenja branitelja pred Sabor i Vladu. Ako su već preko sto dana, potpuno suprotno propisima koji bi se odnosili i primjenjivali na sve druge građane i društvene skupine u ovoj našoj lijepoj katolibaniji, na javnom prostoru i izazivaju nered i porast tenzija u društvu, onda je samo korak daleko i to da ih se instrumentalizira u cilju nelegalnog svrgavanja ove Vlade. Bilo bi skoro pa zanimljivo vidjeti koja bi ih to policija spriječila u rušenju nenarodne vlasti, kad ih nije mogla četiri mjeseca spriječiti u protupravnom kampiranju usred grada i ismijavanju svih uzusa civiliziranog društva i pravne države. A što god mi o tome mislili, a bojali se izreći, oni su i došli u Savsku samo i jedino u cilju dizanja pobune te stvaranja točno određene i željene društvene klime u godini predsjedničkih i parlamentarnih izbora.

Hoće li to biti državni udar, građanski rat ili ograničena akcija pacificiranja nedovoljnih domoljuba njima je zapravo potpuno svejedno. Izjave tijekom prošlih mjeseci koje su davali HDZ-ovi čelnici i voditelji puča u Savskoj vrlo jasno ukazuju da se planira i da je vrlo lako moguća repeticija tzv. Praških defenestracija. Podsjetimo, one su završile bacanjem tadašnjih dužnosnika kroz prozore, naravno ne na unaprijed pripremljene perine, a druga je bila ujedno i uvod u najveće vjersko klanje u Europi koje smo kasnije tako prigodno i neutralno nazvali tridesetogodišnjim ratom. Ne možemo reći da nismo znali i da nas povijest nije poučila što nam se sprema.

No da okrenemo malo na neke vedrije, ili barem manje mračne note, ne mora na kraju sve biti baš toliko loše. Hoće li ili ne i koliko loše biti ovisi prvenstveno o nama samima. Ili bolje o onima među nama koji se ne zgražavaju kad ih se nazove i tretira građanima. Kao i sve loše, zahrđale i zastarjele puške, a ona Velike Mame Predsjednice Svih Hrvata, HDZ-a i branitelja to definitivno jest, i ova može na kraju opaliti unatrag! U lice onoga koji ju drži i njome prijeti omrznutom neprijatelju uz nanošenje ozljeda nekima ili čak svima koji ju drže uperenom u građane Republike Hrvatske. I to ne na jedan način.

Prvi i lošiji je detroniziranje funkcije predsjednika ili predsjednice Republike i otvaranje prostora za uvođenje onoga što će po svemu biti kancelarski, bismarckovski, da ne kažemo nešto gore, sustav. Jer sve naznake za mogućnost raspleta u ovom smjeru već postoje. Novoizabrana je predsjednica sama krenula u demontiranje mjesta i uloge svoje institucije predloživši njeno preseljenje u apsolutno nedostojnu i neodgovarajuću zgradu u Visokoj ili pak u nešto što se toliko preuzetno naziva dvorcem na Tuškancu, što oboje ne može zadovoljiti minimum operativnih, protokolarnih i sigurnosnih zahtijeva za nesmetano funkcioniranje institucije predsjednice. Sliku zaokružuju i populističke najave rezanja savjetničkog sastava i troškova ureda. Zanimljivo je da je i Milanović raširenih ruku i spremno dočekao ove inicijative pa izgleda da se Karamarko i Milanović slažu barem u jednom. Ne uspije li predsjednica u svojim inicijativama destabiliziranja ove Vlade slijedi, bilo s lijeva bilo s desna, njoj i svim budućim predsjednicima vrlo vjerojatna kazna u obliku promjene mjesta, uloge, političkih ovlasti i načina izbora institucije predsjednika Republike, povećanje uloge i važnosti premijera, njegovo praktično preuzimanje gotovo kancelarskih ovlasti, a to nije opcija koja bi bila mrska ni jednom od gore spomenutih šefova dviju najjačih političkih stranaka u Hrvata. Jer oni mogu prožvakati sve, samo ne konkurenciju u podjeli vlasti i moći. Uspije li pak u provedbi tog nauma bit će toliko duboko upletena u stvaranje sukoba i podjela u društvu da će postati tek malo više od lutke na koncu Karamarka i HDZ-a.

A drugi način na koji se u preostalih deset-jedanaest mjeseci do parlamentarnih izbora još uvijek može rasplesti ova otrovna inicijativa, ova nemoralna ponuda onom dijelu društva koje je sklono političkom i društvenom konzervativizmu i rigidnosti, jest da ona i njeni nositelji kod preostalog dijela birača, među lijevim političkim strankama i među društveno odgovornim udrugama građanskog društva isprovociraju toliki otpor građana, a možda čak i seljaka, da ne pričamo o šljakerima koji žive od svog posla i onoga što zarade te poštenoj inteligenciji, da na kraju cijela ova inicijativa neslavno propadne. I ne samo da propadne nego i da izazove potpuno suprotan efekt.

Pogotovo ako dovede do stvaranja kritične mase shvaćanja u velikom dijelu desnici nesklone populacije i biračkog tijela, pa čak i među onih manje-više četrdeset posto građana koji rijetko ili nikad ne izlaze na izbore, a onda prigovaraju svemu i svačemu, da je moguće da se nešto što je još u listopadu prošle godine izgledalo kao moguća kohabitacija Josipović – Karamarko, ono što se sada kreće prema jednostranačkom upravljanju dvjema glavnim i najutjecajnijim funkcijama u državi, pretvori na kraju u isto tako kohabitaciju, ali obrnutog predznaka Kolinda Majka Svih Hrvata i ne-Građana – lijeva parlamentarna većina pod bilo kojim premijerom samo, o nebesa ako imalo milosti imate, ne ponovo Milanović!

Hoće li se tako nešto dogoditi ovisit će na kraju samo o tome hoće li građani ove zemlje početi ponovo i/ili konačno upotrebljavati mozak u cilju razumijevanja što nam se svima sprema i u skladu s tim početi djelovati.