Epidemija ospica sramota je javnoga zdravstva

Već četiri mjeseca u Hrvatskoj traje epidemija ospica od koje je, prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, do sada oboljelo 170 osoba. Epidemija ove zarazne bolesti još nije suzbijena, svakodnevno se prijavljuju novi oboljeli. Prvi slučajevi pojavili su se u Zagrebu, u velikim necijepljenim obiteljima koje su putovale izvan Hrvatske, najviše u BiH, gdje još od prošle godine također vlada epidemija ospica. Virus ospica iz Zagreba se proširio u druge gradove, u Rijeku, Sisak, u Glinu, u okolicu Karlovca, u Istru, Posavinu, Slavoniju…

"Aktualna epidemija ospica je neuspjeh i, usudio bih se reći, čak i sramota javnoga zdravstva Hrvatske", drži epidemiolog dr. Bernard Kaić, voditelj Odjela za prevenciju zaraznih bolesti i cijepljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Naši su epidemiolozi, naime, još donedavno mogli proglasiti da je u Hrvatskoj, prema stručnim kriterijima, u posljednjem desetljeću, eradiciran virus ospica, a danas, na žalost, moraju reći da imamo najveću epidemiju ospica u posljednjih 15 godina.

"U vremenima prije cijepljenja protiv ospica, redovito su svake godine izbijale epidemije, ponekad i s 20.000 oboljelih, s 10 i više smrti djece, pa su, na primjer, 1964. godine ospice uzele čak 30 života. Otkad je 1968. uvedeno cjepivo, broj oboljelih od ospica iz godine u godinu je padao i u posljednjih 10 godina nismo imali epidemija ove zarazne bolesti. Pojedinačni slučajevi oboljelih od ospica bili su mahom uvezeni i nisu se dalje širili, s izuzetkom epidemije 2003. na 2004., kada je bilo šezdesetak oboljelih, i epidemije u 2008. s pedesetak oboljelih", kaže dr. Kaić i objašnjava da ospice nisu bezazlena bolest. Mogu uzrokovati komplikacije kao što je encefalitis ili upala mozga, a mjesecima, pa čak i godinama nakon preboljenih ospica može se razviti tzv. subakutni sklerozirajući panencefalitis, smrtonosna bolest oštećenja mozga.

Povratak zaraza

Niža razina procijepljenosti djece od zaraznih bolesti ne utječe na osnaživanje ovih virusa koji bi za 10 ili 20 godina pokosili čovječanstvo kao neka nova kuga. I svojstva virusa ospica su stabilna. Kroz povijest njegova postojanja u cirkulaciji nije došlo ni do slabljenja ni do jačanja njegove patogenosti. Uostalom, cjepivo, koje se koristi od šezdesetih godina prošlog stoljeća, jednako je djelotvorno i danas. Ali zabrinjavati nas mora druga potencijalno velika opasnost. Pad procijepljenosti djece ili, kako to kažu stručnjaci, manji cjepni obuhvat, čak i ako nije drastičan, vratit će nam zarazne bolesti koje smo eliminirali, pomalo i zaboravili. Aktualna epidemija ospica to i te kako dobro pokazuje.

"Istina pomalo, ali već tri godine uzastopce, u Hrvatskoj se događa pad cjepnih obuhvata za sva cjepiva. Još nije riječ o dramatičnoj situaciji, ali ako se ovaj trend nastavi, nakupit će se dovoljno osjetljivih i nezaštićenih, pa će se povećati broj oboljelih. Opasnost da populacija postane ugrožena zaraznim bolestima može postati sasvim realna", kaže dr. Kaić i pokazuje nam podatke.

U posljednje tri godine obuhvat primarnim cijepljenjem DiTePer-om (difterija, tetanus, pertusis ili hripavac) u prvoj djetetovoj godini sve je manji. U 2009. i 2010. cjepni je obuhvat bio 97, a lani 95 posto. Docjepljivanje ovim cjepivom u drugoj godini života raslo je do 2010. godine, kada smo imali više od 94 posto cijepljenih, ali od tada procijepljenost pada i sada iznosi 91 posto. Procijepljenost prvom vakcinacijom  MPR-cjepivom dosegli smo 2011. godine čak 96 posto, a posljednje tri godine kontinuirano pada i lani je bila na manje od 94 posto. Zatim, docjepljivanje MPR-om bilo je veće od 98 posto, ali u posljednje tri, četiri godine i ovaj cjepni obuhvat pada i sada smo na manje od 97 posto. Kod cjepiva za zaštitu od hepatitisa B još imamo vrlo dobre obuhvate, čak više od 98 posto u školskoj dobi i više od 96 posto u dojenačkoj dobi, ali je i u oba ta cijepljenja evidentan trend pada.

Eliminirana rubeola

Hripavac nikad nije bio eliminiran kao što je to bilo s ospicama, ali je značajno reduciran. Prije početka cijepljenja svake su godine izbijale epidemije hripavca s nekoliko tisuća do desetak tisuća oboljelih. Uvođenjem cijepljenja 1959. broj oboljelih neprestano pada i posljednjih godina bilježi se 50 do 100 slučajeva na godinu. No, ako cjepni obuhvat nastavi padati, pogotovo kod primarnog cijepljenja u dojenačkoj dobi, suočit ćemo se s epidemijama s više stotina oboljelih. Za mums ili zaušnjake cjepivo je uvedeno 1976. godine, pa se od nekoliko tisuća oboljelih na godinu taj broj smanjio na stotinjak. Cjepivo protiv rubeole uvedeno je 1975. godine i danas imamo tek pojedinačne slučajeve oboljelih dok ih je u epidemijama prije cjepiva bilo više tisuća svake godine, a u nekim godinama i više od 15.000.

"Zahvaljujući cijepljenju, i rubeolu smo eliminirali, ali i ta se bolest može vratiti. Hripavac smo cijepljenjem reducirali za čak 99 posto. Prije cijepljenja od hripavca je umiralo 10 do 40 djece na godinu. Ali, i u 2011. je od ove  bolesti umrlo dvoje, a 2008. jedno dijete. To su tragedije koje se više ne bi smjele događati i trebalo bi biti jasno koliko je opasno ne cijepiti dijete. Difteriju i dječju paralizu smo eliminirali i, na sreću, cjepni obuhvati morali bi prilično pasti da se te bolesti vrate. Sve o čemu govorim nije neka velika mudrost, riječ je o sasvim jednostavnoj matematici", kaže  dr. Kaić i napominje da jedino cjepivo, od postojećih, koje ćemo moći s vremenom ukinuti ono protiv tuberkuloze. Protiv tuberkuloze još se cijepi novorođenčad, ali više nema kasnijeg docjepljivanja, a s obzirom na to da u Hrvatskoj pada učestalost te bolesti, i ako se taj pad nastavi, past će i rizik da se malo dijete u najosjetljivijoj dobi zarazi od tuberkuloze. Osim toga, tuberkuloza se suzbija pravodobnim otkrivanjem i liječenjem bolesti, pa se i na taj način smanjuje izvor infekcije.

Ministarstvo zdravlja je u 2011. godini zaprimilo samo četiri prijave pedijatara o tome da roditelji odbijaju cijepljenje djeteta, 2012. takvih je prijava bilo 29, 2013. već 205, a prošle godine tristotinjak. Dr. Kaić ne vjeruje da se ti podaci poklapaju sa stvarnim stanjem. Kaže da je brojka onih koji su odbili cijepljenje djece puno viša nego što to pokazuju službene brojke, što nas mora zabrinuti, jer je krivulje koje padaju ponekad jako teško vratiti na rast.

Lažno istraživanje

No, otkud i zašto u Hrvatskoj takvo neraspoloženje prema cijepljenju, takvo nepovjerenje prema cjepivima?

Gubitak povjerenja roditelja, ali i dijela zdravstvenih stručnjaka koji se pretvorio u pokret protiv vakcinacije – ponajprije je bio usmjeren na MPR-cjepivo, dakle cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole – dogodio se 1998. godine, kada je u visoko rangiranom medicinskom časopisu Lancet objavljeno istraživanje sa zaključkom kako je upravo to cjepivo izravno povezano s razvojem autizma u djece. Rad je kasnije povučen, proglašen je lažnim, a uredništvo Lanceta ispričalo se javnosti, ali šteta je učinjena. MPR-cjepivo je inkriminirano, a posljedice vidimo i danas u epidemijama ospica čiji je virus izrazito infektivan.  

"I prije ove neslavne priče iz Lanceta bilo je u nekim zemljama primjedbi i prigovora na cjepivo DiTePer te na cjepivo protiv poliomijelitisa. No, strah od MPR-a raširio se globalno. Iako su sve optužbe na njegov račun vrlo brzo opovrgnute, iako su proteklih godina provedene mnoge, dobro dizajnirane studije koje demantiraju ikakvu povezanost MPR-cjepiva i autizma, skepsa, strah, nepovjerenje nije potpuno izbrisano", kaže dr. Kaić.

Prije nekoliko dana u Guardianu je objavljeno još jedno veliko britansko istraživanje koje je uključilo 95.000 djece, koje također opovrgava ikakvu povezanost  MPR-cjepiva i autizma.

"Puno je dokaza o sigurnosti primjene cjepiva i njihovoj djelotvornosti. Istina, internet i razni forumi puni su i dezinformacija o nuspojavama cjepiva i svakojakih priča kojima se želi umanjiti doprinos cijepljenja u sprječavanju bolesti. Zašto dio ljudi odabire nepovjerenje? Možda zbog toga što su stručne informacije suhoparne, ponekad i dosadne, a one druge nabijene emocijama. Na žalost, ima bolesne djece kojima se manipulira i snažno utječe na emocije roditelja. U jednoj nametnutoj raspravi o preispitivanju koristi cijepljenja u nas bilo je i takvih ideja da ukinemo obavezno cijepljenje i da ostavimo na volju roditeljima žele li i ne žele cijepiti svoje dijete, pa će se, kada padnu cjepni obuhvati i pojave bolesti, ljudi prestrašiti i pohrliti na cijepljenje. I tako na valove. Smatram da je takvo što apsolutno neprihvatljivo za zdravstveni sustav koji nosi odgovornost za zdravlje ljudi", ističe naš sugovornik. Jasno je da se "antivakcinacijska histerija" k nama prelila sa zapada. Ondje uvijek ima određenih skupina koje se iz različitih razloga protive cijepljenju, ali generalno, u zapadnoj je Europi val antivakcinacije završio.

U svijetu sve više cjepljenja

"Pokret protiv imunizacije u nas očito kasni, pa je i dalje glavni argument protivnika cijepljenja da MPR-cjepivo može razviti autizam u djeteta. Iako, nepovjerenje u cijepljenje može biti i posljedica nepovjerenja u zdravstveni sustav, nepovjerenja u farmaceutsku industriju, pa je dio ljudi uvjeren da je nezaštićen. No, kad je riječ o imunizaciji, to doista nije istina", govori dr. Kaić. A u svijetu, napominje, više ne postoji trend smanjivanja cjepnih obuhvata, osim u nekim zemljama istočne Europe koje imaju problema s nabavkom cjepiva. Ni u Americi ni u zapadnoj Europi razina procijepljenosti ne pada. U ovim dijelovima svijeta odbijanje cijepljenja događalo se prije petnaestak godina zbog buke o povezanosti MPR cjepiva i autizma, ili prije 25 godina, kada je bilo ocrnjeno cjepivo DiTePer zbog prigovora da ima puno nuspojava. U posljednjih desetak godina u svijetu ponovo raste cjepni obuhvat.

"Ali, činjenica je nešto drugo. Neke zemlje zapadne Europe u kojima povremeno izbijaju epidemije, najčešće ospica, imaju trajno niske obuhvate cijepljenja protiv ospica, rubeole i mumsa. U Francuskoj, na primjer, ospice nikad nisu suzbijene. Istu ili sličnu situaciju imaju Italija i Njemačka. Ove zemlje nikad nisu imale tako visoke cjepne obuhvate kao mi u Hrvatskoj. I naravno, kada se nakupi dovoljan broj osjetljivih i necijepljenih, javljaju se bolesti. I gdje god cijepljenje slabo prolazi, pa postoji velik izvor infekcije, stalno ima bolesti. Budući da živimo u globalnom svijetu, svako se malo događa da se i u našu zemlju unesu razni virusi, ali dok imamo visoku procijepljenost, sve i ostane na tome", ističe naš sugovornik.

Dijete koje nije cijepljeno od dječje paralize danas neće oboljeti, jer imamo visok kolektivni imunitet, pa uzročnika ove bolesti u zemlji nemamo. Ali da nekoliko godina procijepljenost padne na 80 posto, virus dječje paralize opet bi se pojavio. Za povratak stalnih epidemija ospica dovoljno je da procijepljenost padne na 90 posto u nekoliko godina. No, za neke druge zarazne bolesti opasnost kontinuirano postoji. Na primjer, virus hripavca stalno cirkulira među odraslima. Oni su izvor infekcije za dojenčad, koja je najosjetljivija, i od ove bolesti mogu imati teške komplikacije kao što su upala mozga i upala srčanog mišića. Hripavac može ostaviti trajne posljedice na djetetu, a ono može i umrijeti. Izlagati dijete takvom riziku neodgovorno je roditeljstvo.

Izmišljotine o preopterećenju

I ospice su jako ozbiljna bolest za malu djecu. Kada se aktualna epidemija počela nezaustavljivo širiti, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo poslan je dopis vrtićima da se provjeri cjepni status djece te da se ona koja nemaju zaštitu upute na cijepljenje, a ne da se necijepljenu djecu izbaci iz vrtića.

"Hrvatski zavod za javno zdravstvo niti upisuje, niti ispisuje djecu iz vrtića. Mi savjetujemo cijepljenje. Ali, prema programu iz zakona o predškolskim ustanovama Ministarstva obrazovanja, cijepljenje je uvjet za upis u vrtić, no pitanje je koliko se to provjerava", kaže dr. Kaić. Odgovara i na tvrdnje protivnika cijepljenja da tzv. cjepiva 5 u 1 i 6 u 1 zbog previše antigena koji preopterećuju imunološki sustav djeteta.

"Sva su se registrirana cjepiva u kliničkim ispitivanjima pokazala jednako sigurnima za primjenu i na njih je jednako dobar imunološki odgovor kao i pri odvojenoj primjeni. I uopće ne znam odakle ideja o preopterećenosti imunološkog sustava, jer ne znam kako oni  koji o tome govore definiraju i kako mjere preopterećenje imunološkog sustava. Razumio bih kada bi se vidjelo da, nakon primjene ovih cjepiva, raste broj bolesti vezanih uz pad imuniteta, ili autoimunih bolesti, ili da dijete postane osjetljivije na infekcije, ili da ima neadekvatan imunološki odgovor na neku od komponentni u cjepivu. Ali ničega od toga nema. Imunolozi kažu da organizam ima tako puno imunokompetentnih stanica s toliko različitih receptora za antigene da bi dijete moglo primiti tisuću cjepiva sa stotinu različitih antigena, a da ne dođe do preopterećenja imunološkog sustava. Dakle, preopterećenje imunološkog sustava nečija je izmišljotina i strahovi od toga potpuno su besmisleni", zaključuje dr. Kaić.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija