Osmero mladih kroz osobne je priče u programu Glasovi ponosa ukazalo na homofobno društvo i općenito život LGBT osoba Foto: Kristina Josić / Zagreb Pride
Osam mladih osoba imalo je po pet minuta i 40 sekundi da ispriča po jednu priču iz svog života pred okupljenima u zagrebačkom kafiću Sublink. Bio je to dio programa Glasovi ponosa kojim se obilježio Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT), piše Crol.hr.
"To je koncept koji je potekao, čini mi se, iz Japana, a mi smo ga zamijetili u Pragu lani", objasnio je Nikola Zdunić, član udruženja Zagreb Pride i koordinacijskog tima organizacijskog odbora Povorke ponosa.
"Ljudi se autaju, ispričaju svoju priču povezanu s LGBT temama. Homofobija dobiva ljudsko lice. Kroz osobnu priču ukazuje se na homofobno društvo, na općenito život LGBT osoba. Ovaj događaj posvetili smo mladim LGBT osobama jer one su i tema ovogodišnjeg IDAHOT-a. Trudili smo se da priče budu raznovrsne kako bi što bolje predstavile cijelu zajednicu. Htjeli smo ispričati naš specifični lokalni i nacionalni kontekst i staviti naglasak na različitost unutar zajednice", rekao je.
Kroz ne uvijek dobro strukturirane, ali uglavnom simpatične priče, okupljeni u Sublinku mogli su čuti ne samo pozitivna i negativna osobna iskustva, već i čuti razmišljanja, planove, frustracije raznih osoba.
Feministice su radikalne ogorčene žene, a žene se samo batinama može dovesti u red
Nataša iz udruge LORI pričala je o projektu predavanja srednjoškolcima u Opatiji i Rijeci. Tema su ljudska i LGBT prava, diskriminacija, coming out. Kako su dosad bila dobro primljena, želja predavačica iz LORI je da se u budućnosti prošire i na Zagreb.
Aaron iz Rijeke, koji je nedavno obavio operaciju u jednoj zagrebačkoj bolnici, predstavljao je transrodne osobe. Kaže da negativnih iskustava nije imao, a na pitanje kako je živjeti kao transrodna osoba u Hrvatskoj odgovara s "Ne znam, ja živim u Rijeci", što redovito izaziva smijeh.
Gimnazijalka Helena iskoristila je svojih pet minuta kao ispušni ventil za ogorčenost koju osjeća prema školi koju pohađa. Mnoge uzdahe zapanjenosti izazvala je nabrajanjem šovinističkih, rasističkih, seksističkih, antifeminističkih i mizoginih bisera svojih profesora ("feministice su radikalne ogorčene žene", "žene se samo batinama može dovesti u red", "smiješ biti LGBT, ali ne u razredu" i slično).
Želja da se Povorka ponosa barem dijelom financira od zajednice
Zašto je volontiranje u redu, a aktivizam je stigmatiziran pitao se Antonio, koji je na pozornicu stao u plavoj kuti kako bi naglasio svoju priču –on, između ostalog, popravlja bicikle koji će se donirati azilantima.
Sretno završenu priču o birokraciji koja je pratila boravak stranca u Hrvatskoj i sklapanju životnog partnerstva ispričao je Ivan iz Srbije, dok je Tomislav iz udruge Druga Rijeka pričao o seksualnosti mladih.
Ovaj događaj je također služio kako bi se prikupljao novac za organizaciju ovogodišnje Povorke ponosa. Sve donacije bile su nagrađene majicama, bedževima, bilježnicama i sličnim artiklima. U Zagreb Prideu želja je da se povorka barem dijelom financira od zajednice i tako postane manje ovisna o institucijama vlasti.
Iduća događanja u organizaciji Zagreb Pridea započinju od 8. lipnja, a uključivat će, između ostalog, radionice transparenata i ukrasa, speed dating za lezbijke, projekcije dokumentarnih filmova, plesnu radionicu i radionicu bubnjeva.