Sanja Despot
<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>
Gotovo 60 posto Čeha protiv je prihvata izbjeglica po principu solidarnosti, a susretljivost prema strancima je na povijesnom minimumu: njih 67% smatra da su stranci prevelik sigurnosni rizik Foto: FaH/EPA
Europska komisija izašla je s prijedlogom Europskog migracijskog programa s hitnim mjerama koje bi trebale pomoći rješavanju krizne situacije na Sredozemlju.
Hitne mjere sastoje se od dva djela. Prvi je zbrinjavanje 20.000 izbjeglica, uglavnom Sirijaca, koji još nisu na teritoriju EU-a, a drugi se dio odnosi na određivanje mehanizma po kojem će po Europi biti raspoređeni jadnici koji su se EU-a dočepali opasnim putem, uglavnom preko Sredozemnog mora, a ispunjavaju kriterije za zaštitu u Europi. Raspored bi se trebao provoditi na osnovi kvota koje su definirane prema kriterijima kao što su broj stanovnika, BDP i stopa nezaposlenosti u pojedinoj zemlji članici.
Najveći bi broj prihvatili najveći i najbogatiji. Njemačka bi tako trebala primiti 3000 ljudi iz izbjegličkih kampova u Turskoj i Libanonu, dok bi Francuska i Velika Britanija trebale prihvatiti po 2300 ljudi. Najmanje bi ih primili mali i siromašni: na Hrvatsku od tog broja otpada 1,58 posto, odnosno 315 sirijskih izbjeglica. Drugi je dio znatno problematičniji. Europska komisija po istim je kriterijima predložila i postotak u kojem zemlje EU-a moraju zbrinuti one koji brodovima stignu do najizloženijih - Italije, Grčke i Malte - a koliko će ljudi stići u tom egzodusu, nemoguće je predvidjeti.
Smanjiti motivaciju za bijeg
Europska komisija nije više mogla zatvarati oči pred tragedijama ni trpjeti pritisak južnih članica koje podnose velik imigracijski udar samo zbog svoga geografskog položaja. Europski parlament, odnosno dvije glavne grupacije u Parlamentu, liberali te manje lijeve i zelene grupacije, inicirale su i snažno podupiru takav napor Komisije, ostavljajući disonantne, ksenofobične tonove zastupnicima iz redova britanskih desnih konzervativaca i reformista te krajnjoj desnici poput Nigela Faragea i grčkih nezavisnih zastupnika, odnosno šovinista iz Zlatne zore. Vidljivo je to bilo i na prošlotjednoj plenarnoj sjednici na kojoj je glavna rasprava bila posvećena migracijama.
"Ovdje je riječ o kombiniranju vanjske i unutarnje politike EU-a, jer se na rješavanju problema mora raditi zajedno sa zemljama iz kojih dolaze migranti. Plan se sastoji od nekoliko aspekata. Kao prvo, mora se smanjiti motivacija za bijeg, odnosno raditi na boljim uvjetima života u zemljama iz kojih migranti dolaze, što treba osigurati kroz razvojnu pomoć. Drugo je pitanje operacije Triton, za koju je nedavno obećana trostruko veća pomoć članica te nužnost pomoći Italiji, odnosno rasterećenja zemalja koje su prve na udaru. Treći se aspekt odnosi na implementiranje europske zajedničke politike azila", tumači nam Andrej Plenković, hrvatski eurozastupnik i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove.
Europski parlament pozvao je države članice da u potpunosti iskoriste postojeće mogućnosti za izdavanje humanitarnih viza u svojim veleposlanstvima i konzulatima kako bi ljudi, umjesto preko krijumčara, prema Europi krenuli legalnim putovima. Istodobno, planirana je zajednička akcija svih agencija na otkrivanju i uništavanju krijumčarskih mreža koje radi zarade u pitanje dovode ljudske živote.
Dosadašnja praksa
"Najprije trebamo shvatiti da nisu svi migranti iznimno siromašni, ali svi jesu dešperatni. Oni rasprodaju svu svoju imovinu i riskiraju život da bi pobjegli iz zemalja u kojima je ili rat ili im tamošnji uvjeti ne omogućuju normalan život. Moramo se stoga fokusirati na razvojnu pomoć, redefinirati razvojne ciljeve na razini UN-a i investirati u zemlje iz kojih bježe, i to u izgradnju institucija i borbu protiv korupcije, odnosno u ono što se naziva 'dobro upravljanje'", ističe eurozastupnik Davor Stier, član Odbora za razvoj EP-a.
U dosadašnjoj praksi, kaže, ima i pozitivnih i negativnih primjera. Kao pozitivan navodi African Peace Facility, dugoročni program izgradnje institucija u Somaliji koji Europska unija provodi zajedno s Afričkom unijom i u koji je uloženo 500 milijuna eura i daje dobre rezultate.
Kao loš pristup spominje Libiju, gdje je srušen Muamer Gadafi, ali potom nije učinjeno ništa da se izgrade nove institucije vlasti. "Upravo sada se plaća cijena toga", upozorava Stier.
Za razvojnu pomoć članice EU-a trebale bi izdvajati 0,7 posto nacionalnog dohotka, ali tek ih je nekoliko postiglo taj cilj. Novi zamah očekuje se od summita koji bi se u srpnju na temu financiranja razvoja trebao održati u Adis Abebi. Ipak, i takva Europska unija prednjači u upućivanju pomoći nerazvijenima, ispred SAD-a i rastućih ekonomija poput Kine, čiji je pristup uglavnom eksploatacijski.
Glasni pozivi na solidarnost iz zastupničkih i povjereničkih redova u Strasbourgu i Bruxellesu ne pretaču se međutim u konkretnu podršku nacionalnih lidera zemalja članica.
Upravo suprotno, velik broj europskih čelnika u startu je odbacio plan Europske komisije, od Davida Camerona i Francoisa Hollandea do čelnika istočnoeuropskih zemalja. Britanska vlada odmah je poručila da neće prihvatiti plan zbrinjavanja izbjeglica, ostajući pri svojoj klasičnoj obrani da se time pojačava krijumčarenje ljudi, a jedinu akciju koju oni vide kao nužnu je oštar obračun s krijumčarima. Najdalje je ipak otišao mađarski premijer Viktor Orban, koji je rekao da je to "apsurdan" plan koji "graniči s ludilom". Njegova zemlja nije zainteresirana da postane multietničko društvo te je time za njega priča završena.
Pritisak na Mađarsku
Mađarska je pod velikim pritiskom imigranata koji u tu zemlju dolaze pješačkim rutama od Grčke, preko Makedonije i Srbije. Od Hrvatske je zanimljivija jer je u Schengenu, koji omogućava daljnji put prema sjeveru Europe, ali tijekom 2014. bila je i peta članica po broju tražitelja azila. Zahtjev za azilom uložilo je 43.000 imigranata. Orban se s problemom odlučio obračunati zatvaranjem svih ilegalnih imigranata koje pritom namjerava natjerati i da prisilnim radom plate za svoj boravak u zemlji. Da bi za svoj plan dobio što širu podršku javnosti, svim punoljetnim Mađarima šalje upitnik u kojem dolazak tih nesretnika povezuje s napadom na redakciju Charlie Hebdoa, insinuirajući da su imigranti zapravo prikriveni teroristi.
Uz upitnik od 12 pitanja nalazi se i popratno pismo premijera u kojem Orban konstatira: "Ekonomski migranti ilegalno prelaze naše granice, a iako se predstavljaju kao tražitelji azila, oni u stvari dolaze uživati povlastice našeg socijalnog sustava i mogućnosti zapošljavanja koje naša zemlja nudi. Ne smijemo dopustiti ekonomskim migrantima da ugrožavaju poslove i životne mogućnosti Mađarima."
U skladu s takvim premijerovim proglasom, jedno od pitanja glasi: "Slažete li se s mađarskom vladom da bi se pomoć trebala fokusirati više na mađarske obitelji i djecu koju bi one mogle imati, nego na imigraciju?". Zbog tog upitnika, kao i najave vraćanja smrtne kazne, Viktor Orban hitno je bio prizvan u Europski parlament. Iako se spominju i sankcije Mađarskoj, pučani, kako saznajemo, ne razmatraju izbacivanje mađarske vladajuće stranke iz EPP-a jer, na kraju dana, stranačkoj grupaciji glavni je prioritet ipak što veća prevlast u parlamentu.
"Ovo je upravo onakav trenutak u kojem Europska unija mora pokazati svoje pravo lice, otkriti koja je njezina prava vizija", naglašava eurozastupnik Tonino Picula, dodajući kako on vjeruje u proces koji su zajednički pokrenuli Europski parlament i Europska komisija.
Vijeće Europske unije do sada se nije iskazalo, ponajprije oni koji inzistiraju na Dublinu, sporazumu koji nalaže da se zemlja prvog ulaska mora pobrinuti za zbrinjavanje migranata. Europska komisija može međutim inicirati primjenu dijela Lisabonskog ugovora prema kojemu se predviđa mehanizam solidarnosti u slučaju masovnog i iznenadnog priljeva raseljenih osoba.
Prošle godine 600.000 ljudi
Lani je u svim zemljama EU-a azil zatražilo 600.000 ljudi. Do Europe je ilegalnim i opasnim putevima stiglo 276.000 imigranata, što je bilo povećanje od 155 posto u odnosu na godinu ranije. Ako se nastavi rastući trend, broj novopristiglih u ovoj godini nemoguće je predvidjeti.
Plenković smatra da će prijedlog Europske komisije morati biti prihvaćen do ljeta, ako ne baš u obliku kakav je iznesen, onda barem uz manje izmjene. I hrvatska će javnost morati postati svjesna tog problema i pokazati solidarnost, kaže. Do sad nas je štitila geografija i činjenica da još nismo u Schengenu, ali možemo očekivati da ćemo u budućnosti i mi postati poželjna destinacija.
Zadnje vijesti, međutim, kažu kako će do izmjena prijedloga izgleda doći. Zbog oštrih reakcija europskih čelnika na Komisijin plan, EK je odlučila prekrojiti svoj originalni prijedlog o obvezujućem mehanizmu solidarnosti, javlja Reuters, navodeći da će Komisija definirati, odnosno ograničiti i broj novopridošlih koje će se rasporediti po Uniji - na ukupno 40.000. Bio bi to jadan kompromis. Samo u prvim mjesecima ove godine toliko ih je stiglo u Italiju, dok ih je na područje cijelog EU-a u 2015., prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, stiglo 72.000. Prava sezona s dolaskom pogodnijih vremenskih uvjeta tek počinje.
Budući da bi Hrvatska ubuduće trebala preuzeti 1,73 posto pridošlica, to bi značilo da treba prihvatiti 692 osobe. S već navedenim Sirijcima, ukupno, dakle, nešto više od 1000 ljudi.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnost elektroničkih medija.