Roma je pisan vrlo autentičnim jezikom u kojemu nema zamjenskih riječi za nepoćudne pojmove, kao ni usiljenih, preuzetnih figura Foto: FaH
Roman - prvijenac "Dvanaesta kuća" dugogodišnje novinarke Branke Gabrijele Valentić, predstavljen u petak navečer u zagrebačkome Velvet cafeu, odlikuje se vrlo autentičnim jezikom i "zvuči iznenađujuće dobro već od prvih rečenica", jedinstvena je ocjena predstavljača, piše Hina.
Prvi roman autorice koja se već okušala u književnim 'vodama', i za to primila i prizanja, pokazuje da je riječ o spisateljici od koje se zaista može puno očekivati, rekla je Marina Vujčić, urednica knjige objavljene u izdanju zagrebačkog nakladnika Hena coma. Posvjedočila je kako je bila oduševljena već od prvih poglavlja romana, te da je njezino oduševljenje raslo s novim pročitanim poglavljima. Vujčić je ukazala i na vrlo autentičan jezik romana u kojemu, ocijenila je, nema zamjenskih riječi za nepoćudne pojmove, kao ni usiljenih, preuzetnih figura.
Najdublje ju je, kako je rekla, dirnuo koncept u koji i osobno vjeruje kao autorica, da je "moguće živjeti na granici između literature i stvarnosti, odnosno da je književnost prisutna u našoj stvarnosti, a stvarnost je jedini pravi predložak za literaturu".
Novinar Boris Rašeta bio je među prvima koji je roman pročitao, i suglasan je s Marinom Vujčić kako ima "romana koji već prvom rečenicom zazvuče jako dobro i odmah vidite da imate posla s inteligentnim i pronicljivim piscem i od prve do zadnje starnice na razini ste 'velikog očekivanja' kako bi to rekao Dickens". Dodao je kako je roman-prvijenac Branke Gabrijele Valentić iznenađujuće zreo na svim razinama, dramaturški vrlo kompliciran, donosi četiri priče koje se u jednome trenutku stapaju u jednu, ali sve priče koje se razlikuju i po dramaturgiji i po pristupu, tipu pisma i karaktera koji opisuju, na kraju se raspliću u iznenađujućem, ali ipak savršeno logičnom, raspletu koji pokazuje kako su autorici jako poznate dubine psihologije.
Ako bi se mogla sažeti fabula romana, onda je to, rekla je Vujčić, pripovijest o četiri Ane različite životne dobi, a u njihovoj je pozadini kao "neka nijema savjest, opomena i uspomena najpoznatija Ana svjetske književnosti - Tolstojeva Ana Karenjina". Glavna junakinja, spisateljica Ana Celebrini, dodala je Vujčić, teško izlazi na kraj sa svojim junakinjama, ali to joj na kraju pomaže da preuzme kontrolu nad vlastitim životom.
Recenzentica Tanja Tolić zapisala je pak kako je roman "ozbiljna literaura koja govori o ženi, ali nije samo za žene".
Branka Gabriela Valentić je, uz ispriku svima, rekla kako svoj prvi roman ne posvećuje nikome. Roman je, napomenula je, pisala u svako doba, na mahove i prilično stihijski te je, uz ispriku svim piscima kojima to do sada nije vjerovala, priznala da su i nju "proganjali likovi", te da je jedva čekala da završi knjigu.
Marina Vujčić uvjerena je da će Valentić i dalje pisati, dodavši kako ju gužva na predstavljanju asocira "na 'gužvu' u Brankinoj 12. astrološkoj kući koja je barem dijelom zaslužna za ovaj roman".
Pjesme Julie London pjevala je Lela Kaplowitz uz pratnju Mate Matišića na gitari, a urednica je'otkrila' kako ta glazba nije odabrana slučajno jer oni, koji su već čitali knjigu, znaju kako je ta glazba zapravo "soundtrack" romana.
Uz autoricu, koja je, kako je rekla, čitala ulomak iz romana o 'najgoroj' Ani, njima osobito drage dijelove romana, pročitali su i Marina Vujčić i Boris Rašeta.