Breceljevo "Dno dna"

DVD Marko Brecelj "Samospevi" (DPZN/Nika Records, 2015)

Uoči najavljenog dvostrukog nastupa Marka Brecelja, koji će u zagrebačkom SC-u 5. ožujka održati poslijepodnevnu multimedijalnu priredbu/agitku za djecu nazvanu "Publici budućnosti", a potom večernju za odrasle, nazvanu "U penziji", osvrnuli smo se na njegovo posljednje izdanje, DVD bjelačkih duhovnih pjesama "Samospevi", objavljen 2015., nakon dvadeset godina diskografskog tajca.

Razonode radi, okušali smo se u pokusu, koliko nam je poznato, posve originalnom (što ne znači i dobrom). Kritičar, prikazivač, recenzent (autor ovog teksta) pisano se pozabavio "Samospevima" i zatim je, prije objavljivanja, poslao tekst subjektu osvrta, s prijedlogom da ovaj odmah izrazi svoje mišljenje i unese eventualne ispravke, umjesto da poslije, čitajući članak, mrmlja sebi u bradu i protestira ženi, prijatelju, namjerniku. Brecelj se spremno odazvao "pisanom performansu" i pribilježio svoja neslaganja, slaganja, komentare i asocijacije. I tako, u jednom, imamo pogled izvana i pogled iznutra, dakle, kompletnu sliku, koliko je moguće na (zapravo solidnom prostoru od) sedam i pol kartica.  

JH: Neatraktivno, ali zanimljivo, kvalitetno, subverzivno i autosubverzivno, najnovije audio-video izdanje Marka Brecelja (1951) neće lako sjesti neupoznatome s osebujnim likom i djelom tog slovenskog kantautora, glazbenika, aktivista, performera i mekoterorista, i dan-danas najpoznatijega po razmjerno kratkom djelovanju u jednom od najboljih rock-sastava bivše SFRJ, Buldožeru, s kojim je mijenjao ovdašnju scenu u razdoblju od 1975. do 1979., a među čijim se i danas živim klasicima s njegovim potpisom nalazi pjesma "Novo vrijeme".

MB: Ne sjeda lako ni upoznatima. Kad nekome objašnjavam sadržaj, obično kažem da je taj  DVD najzgodniji za izbacivanje raspojasanih gostiju iz kuće. Hvala što si spomenuo "Novo vrijeme", jer su tom pjesmom (čuo sam) četrnaest dana u kampanji za izbore reklamirali jednu (valjda socijaldemokratsku) partiju, a zatim su reklamu (pjesmu) iznenada skinuli sa svih programa kao da se ništa nije dogodilo.

JH: Nakon dvadeset i jedne godine diskografske stanke – posljednji mu je album "Hojladrija, svinjarija, diareja, gonoreja" s grupom Strelnikoff objavljen 1994. – Brecelj se u tom pogledu oglasio neobičnim uratkom, DVD-om koji ga prikazuje dok u studiju Radio Kopra izvodi niz pjesama nastalih uglavnom tijekom posljednjih petnaest godina, kako nas obavještava u popratnom tekstu na ovitku. Nepouzdano smo detektirali da su barem dvije, "Ujetniki sobote" i "Svuda ljudi, svuda zastave" stare barem trideset godina, odnosno da su objavljene na izdanjima "Svinjam dijamante" Marjanovog čudnog zajeca iz 1985. i "Desant na Rt dobre nade" Javne vaje iz 1986. Sada, bez instrumentalne dekoracije, usudimo se prosuditi, ostavljaju bolji dojam.

MB: Dvije pjesme od četrnaest su zaista starije od trideset godina, ali svih bjelačkih duhovnih na ovome divodju ima toliko (nepouzdano, čini mi se da ih ima četrnaest) da stoji tvrdnja "UGLAVNOM TOKOM POSLJEDNJIH 15 GODINA". Pravo svakog kritičara, a naročito dobronamjernog, je da se usuđuje prosuditi, a pravo autora ostaje da se ne slaže s prosudbom. "Svuda ljudi, svuda zastave" s Marjanovim čudnim zajecom čini mi se dobar i smišljen aranžman i ne samo instrumentalna dekoracija. "Ujetniki sobote", s iznimnom ad hoc jurišnom ekipom na "Desant na Rt dobre nade", čini mi se, previše olako je etiketirati kao dekoraciju. Ona je možda patetičan, ali ekspresivan izljev grča (bola).

JH: "Samospevi" nude  ogoljeni, samostalni "nastup", svojevrstan recital, mješavinu skladbi i govorne riječi, s četrnaest razmjerno kratkih komada – najkraći traje pedeset devet sekundi, najduži tri minute i četrdeset, dok je ukupno trajanje trideset sedam minuta – koje Brecelj izvodi uglavnom a capella, često onomatopejski oponašajući glazbala ili zvučne efekte, tek u posljednje četiri pjesme svirajući akustičnu gitaru.

"Akacije so v cvetu

Akacije so v akciji

S TV kanalizacije

Zaudarja po reakciji

V napad, v napad

Papež nas ima rad

Varuje nas NATO

Med in blato, med in blato"

"Akacije v akciji"

MB: Hvala ti u ime Ministarstva za kulturu Republike penzionera Slovenije koje mi je krajem prošlog tjedna potvrdilo državnu penziju u ukupnom iznosu 770 eura (HURA!) MJESEČNO (Bog te mazno!). Time što nisi preveo smisao riječi na hrvatski jezik izveo si direktnu akciju; promidžbu slovenskog jezika. Javit ću ministrici. Možda i tebi dodijeli neki dodatak prije no što se država ispod Triglava sruši kao ucrvljena scenografija tupavog, ali samozadovoljavajućeg kabarea.

JH: S jedne strane "Samospeve" možemo procijeniti kao poluproizvod, nedovršen rad, djelo u nastanku, predložak mogućeg albuma, Breceljev demo za internu uporabu suradnicima, prezentaciju osnova na temelju kojih bi se glazbeno-instrumentalno uobličile i dovršile buduće skladbe pogodne za javno predstavljanje.

MB: Pa, čovječe, tebe treba honorirati! Dobre su ti rečenice, možda ih stavim na omot budućih promijenjenih izdanja "Samospjeva".

JH:  No posrijedi nisu iz arhiva izvučene zaboravljene, zagubljene, neupotrebljene snimke nekakve Breceljeve bootleg series, nego djelo koje je upravo on odlučio premijerno objelodaniti u ovakvom svjetlu, a posve je jasno da sam taj čin govori nešto, bez obzira na to uspjeli mi ili ne uspjeli odgonetnuti značenje te zagonetke. Znalci, dobri ili kakvi-takvi, Breceljeva opusa, glazbenog i neglazbenog, neće biti iznenađeni postupkom koji ingenioznom jednostavnošću ostvaruje radikalno, iako se ne može reći da bi itko unaprijed znao točno pogoditi kakvo će iznenađenje prirediti Modroglavi Izdajalec, odnosno Modroglavi Izdajnik, kako se u posljednje vrijeme rado krsti.

MB: Odlučio sam snimiti bez usavršavanja (kao iz rukava istresti) pjesmice za koje sam i danas sasvim siguran da nisu šuplje. Snimanje je dokumentarno u smislu: "Ovakvo je stanje  ovih pjesama u januaru 2015., odmah poslije zemljotresa Deseteg stupnja po Fekaliju za mene i za moje suradnice i suradnike, poslije izbacivanja naših organizacija iz kluba u kojem smo trošili javne pare 24 godine." Snimak je dokumentaran, ali je i video-dokumentiran u - za mene i za nas - prekretnom trenutku. Odmah iza tog trenutka, za medije i za javnost postalo je nevažno da nas je Car Kopra kao pse izbacio iz općinskih prostora poslije dugih godina svesrdnog rada. Nevidljivi piloti Revolucije, razjebani od sujete i gamad United izveli su medijsku manipulaciju. Glavni problem postalo je moje i mog dugogodišnjeg prijatelja i suradnika Iztoka čin Izdaja. Vratili smo, naime, Općini  Kopar ključeve kluba SEDAM DANA PRIJE NO ŠTO JE ISTEKAO ROK koji nam je odredio brutalni Demokratični despot. Postao sam Izdajica! Nisam se mogao ni braniti, ni napadati u samoobrani, jer smo bili s Arijanom na turneji "Ravnici mog uspjeha" (Osijek, Vojvodina, Beograd). Iz Kikinde vratio sam se s kosom uspješno obojenom u plavo. Zbog toga  u posljednje vrijeme sebe rado krstim Modroglavi Izdajnik.

JH: Sluhist ugodno sonornoga i melodioznoga glasa čijim se kvalitetama ne razbacuje, ali ih zna upotrijebiti, Brecelj zvuči prisno i povjerljivo, ranjivo i agresivno, a njegova je džonikešovska usredotočenost i iskrena predanost smislu i značenju pjesme zorno vidljiva na video snimci, posve elementarnoj, cinéma vérité bilješci načinjenoj nepomičnom, začavlanom kamerom što ga snima u srednjem planu, tek uz grube skok-rezove između pjesama, bez najavnice i odjavnice, bez upisanih imena pjesama na videu. Poruka - eto, tako izgleda svojoj umjetnosti posvećen čovjek ispred mikrofona u studiju, objašnjenja nisu potrebna.

MB: Ne razumijem što je sluhist. Arijana mi kaže da je bio Đoni Keš američki kantautor, ali nije važno. Momče, to je jednostavno dirljivo što si napisao. Iako mrzim Wikipedije, možda ću se potruditi i jednog dana sam unijeti u ovu površnu nezaobilaznost tvoje rečenice. Moram osnovati svoj platni spisak kad otplatim dugove i steknem nešto gotovine i staviti tvoje prezime i ime u sam vrh.

JH: Ovu blagonaklono pokloničku interpretaciju neobičnog breceljevskog čina, međutim, demantira sam autor, koji u spomenutom tekstu na ovitku sugerira kako je DVD nastao na ho-ruk, zbog obveze da ispuni obećanje nakladniku te da će ga "svaka prisebna osoba prepoznati kao dno dna", a da će izvođač "izvedbe nadomjestiti boljima". Svejedno, čak i uz rizik objede za neprisebnost, možda baš i od subjekta pohvale, ostajemo pri navedenome. 

MB: Momče, ti ostaj pri svome, samo zatraži povišicu honorara koju nećeš dobiti. Što se  konstatacije "Dno dna" tiče: u Cankarjevom domu obistinili smo multimedijalnu minimalističku dokumentarnu agitku "Dakle u Vršac" u novembru (studenom) 2013. Imamo snimke, možda ih izdamo zato da napraviš ti recenziju. Jednu od četiri generalne probe (tako su se zvale premijera i prve tri reprize) posjetila je slikarica, prijateljica (i bivša cura)  scenografa predstave. "Pokvario si mi veče!", vikala je poslije kulturnog događaja. "To je dno dna!" sažela je bijesna na kraju. Od tada, nekako mi je drago kad čujem, odnosno kad osjetim da netko o mom i ili o našem radu misli da je to dno dna. Sada mi je palo na pamet - dat ću scenografu i slikaru Binetu jedne "Samospjeve" i zamoliti ga da pošalje to toj ženski kao Dnodna-čestitku za Dan kulture (8. 2. državni praznik Slovenije, godišnjica smrti slovenskog pjesnika, doktora Franceta Prešerna).

JH: Ostavivši pjesme u najprostijem obliku, Brecelj, bit će, iskazuje i duboku vjeru u njihovu vrijednost po sebi, bez ukrasa koji bi možda dobro došli, koje bismo vjerojatno rado čuli, uz koje bismo ih lakše usvojili. No srž - tekst i melodija - je tu, a i nedostatak sviranih dodataka također je aranžman, odnosno zvučna slika koju je autor ovom zgodom odredio kao optimalno ruho. Slušatelju ipak nije teško zamisliti te komade kao materijal koji bi se bešavno uklopio na Breceljev, neki će reći bizaran, u svakom slučaju samosvojan, nedvoumno briljantan samostalni prvenac, predbuldožerski "Cocktail" (RTV Ljubljana, 1974), najvećim dijelom uređen velemajstorskim džezističkim zahvatima Bojana Adamiča, u suradnji s njegovim ansamblom i plesnim orkestrom, a koji je, svratimo pažnju, nedavno doživio prošireno ponovno izdanje na CD-u, pod nazivom "Cocktail obilni vunbacilni" (DPZN/Nika Records, 2015). Breceljeve se, dakle, pjesme iz 21. stoljeća ne razlikuju odveć od onih iz 1974., što ne govori o stagnaciji, nego o tome da je već kao dvadesetitrogodišnjak bio zreliji i izgrađeniji pjesmotvorac i izvođač no što to mnogima ikada pođe za rukom, mada nije baš svaki put – primjerice na albumima s Marjanovim čudnim zajecom i Strelnikoffim - bio posve uvjerljiv. 

"Živlenje bo končano, odšli bomo v neznano

Odšli bomo v nič, k očetom i k dedom

Tja kjer nihče ne čaka, tja kjer se ne mudi

Tam ni luči ni teme, vročine niti mraza

Tam kjer nihče ne čaka ni zmage ni poraza"

"Nebitnica"

MB: Što se tiče Breceljeve nesvakiputne (ne)uvjerljivosti: "Cocktail" mi je sasvim neuvjerljiv na kratkim mjestima gdje je Bojan Adamič pustio gitaristu orkestra RTV Ljubljana da odsvira neke solo ritmične dionice. Buldožerovoj famoznoj "Pljuni istini u oči" po meni fali uvjerljivosti na sličan način kao Marjanovom čudnom  zajecu (ne samo Brecelju) na "Svinjam diamante". Ali na toj "Svinjam diamante" veoma do nevjerojatno uvjerljiv je snimak nastupa Dua zlatni zubi na Bežigrajskoj gimnaziji "Vrba, prevod natrag na njemački". Suradnja sa Strelnikoff mi je odgovarala i zbog toga jer su oni (mlađi od Buldožera i međunarodno prodorni Celjani) shvatili da je moja posljednja pjesma napravljena za Buldožere, "Higijena", bila napredna i u sasvim drugom smjeru "zgodna", za razliku od pjesme "Žene i muškarci" koja je  u Beogradu postala hit i za bubnjara Buldožera Dušana Vrana znači još danas vrh snage ove grupe. Laskavo mi je, penzioneru, pročitati da je sročenje iz rukava "Samospevi" uvjerljivo duboko. Ali danas i sljedećih mjeseci na ulici vježbat ću UVJERLJIVIJE izvedbe za film "Brojanje u jesen", odnosno za predstavu "Gibanica". Toliko sam natrabunjao i tek sada  primijetio da si moj nakloni kritičar napisao samo da nisam bio uvijek baš POSVE UVJERLJIV. Dakle, bio sam uvijek uvjerljiv, ali nekad ne posve. Sad je mojoj sujeti skoro posve laknulo.

JH: Brecelju očito ne nedostaje razloga za pjesmu. Istovremeno je, ili izmjenično, ozbiljan i duhovit, komičan i sarkastičan, bilo da je riječ o oporo-rugalačkim društveno-političkim podbadanjima, komentarima i ironiziranju tobožnjih uspjeha nacije pod vodstvom vladajućih, kakvih je većina ("Svuda ljudi, svuda zastave", "Akacije so v akciji", "Na trdna tla", "Vsi smo ponosni"...), o osvrtu na epizodu iz Drugoga svjetskog rata ("Antonu in Pohorskemu bataljonu"), pjesmici o mačku ("Jimmy") ili pogledu u neizbježno nadolazeću smrt u dirljivoj "Nebitnici" koja bi, da ju je recimo sročio Leonard Cohen, bila hvaljena kao briljantno pjesništvo namijenjeno glazbenoj izvedbi, što i jest, samo što će to u ovom slučaju malo tko zamijetiti. Oduvijek izvrstan stihotvorac, nemalo i razigrani konceptualist, Brecelj se glazbenim stazama kreće dakako zato što je glazbeno nadaren i zato što ga nosi taj poriv, no ideja karijere ili „bavljenja“ time daleko mu je manje važna negoli ideja korištenja tog medija kao oblika komunikacije kojom će, ako pođe kako treba, angažirati i potaknuti.

MB: Da mi je važna ideja... angažirati i potaknuti!? Pa brajkane, odgovor je točan (hrvatski) i tačan (srpski, bosanski & crnogorski) in točen (slovenski). U ponedjeljak, osmog drugog (državni je praznik kulture u Republici penzionera Slovenija) idem u Kranj na grob doktoru Francetu Prešernu. Tamo ćemo izvesti neki performans i posla ćemo vam pozdravne fotke. Prešeren je presudno utjecao na slovensko odvajanje od ilirskog pokreta, a napisao je i verz: "ne vrag, le sosed bo mejak!" ("ne vrag, nego susjed će biti graničar!"). Ovom prilikom predlažem međudržavni sporazum između Slovenije, Hrvatske i Italije o Istri. Neka Istra postane samostalni politički i gospodarski identitet na osnovi svog nesumnjivog kulturnog identiteta i antifašističke tradicije. Države Slovenija, Hrvatska i Italija bit će manje, ali će zato biti uvećane za takvog susjeda koji će biti otvoreniji nego bilo koji drugi susjed-država.  Dakle, moj prijedlog je smanjiti sve te tri države, a uvećati ih za prozor sužića bez kojeg nema budućnosti (non c´ è futuro).