Mada hrvatski prekršajni sudovi nemaju nadležnost nad prekršajima počinjenima u inozemstvu, valjalo je pokušati pronaći kakvo kazneno djelo koje bi se eventualno moglo uklopiti u strategiju obračuna s remetiteljima nacionalne nogometne idile i rušiteljima krimogenog HNS-ovog sustava Foto: FaH
Medijski i politički linč, hajka na društvenim mrežama i masovno histerično „zaokruživanje glava“ dobili su svoj očekivani nastavak: država je odlučila pokazati mišiće i prononsiranim „huliganima“ uzvratiti - huliganskim metodama.
Proteklog vikenda na području Splita i Šibenika privedeno je nekoliko mladića pod sumnjom da su sudjelovali u incidentima na utakmici u Saint Etiennu, onom famoznom prekidu oko kojega se u Hrvatskoj podigla neviđena moralna panika, dok u samoj Francuskoj - gdje su se gotovo identične situacije dogodile na još desetak susreta samo u prvoj fazi Europskog prvenstva - nije zavrijedio čak ni prekršajni postupak ili barem kurtoaznu reakciju represivnih organa.
Dapače, usmjerena akcija radikalnih hrvatskih navijača po svemu sudeći proizvela je željeni efekt, a to je raskrinkavanje sramotnog stanja u hrvatskom nogometu - ali ne na tribinama, već onoga što su čak i najneupućeniji strani novinari jasno prepoznali kao „mafijašku okupaciju ovog sporta“. Nema tog čestitog i uglednog europskog medija, od Le Mondea i Guardiana do utjecajnog američkog ESPN-a, koji nije u samo par rečenica jasno i precizno opisao što se u Hrvatskoj događa.
Koordinirana haranga
Kod kuće, pak, situacija je ponešto drugačija: nakon koordinirane medijske harange korporacije u vlasništvu odvjetnika Zdravka Mamića i javne televizije nakrcane kadrovima njegovog palog intimusa Tomislava Karamarka, pojačane prijetećom „platit-ćete-mrzitelji“ objavom same predsjednice države, logično se negdje morao naći kakav no-name sudac koji će naloge provesti. Pa makar to zahtijevalo i eklatantno izrugivanje s kompletnim hrvatskim i europskim pravnim sistemom.
Ovog ponedjeljka ujutro splitski Županijski sud odlučio je četvorici mladića, privedenih tek na osnovu fotografija koje dokazuju da su boravili u Francuskoj, odrediti jednomjesečni istražni zatvor pod sumnjom da su počinili kazneno djelo „izazivanja nereda“. Nije bilo puno rasprave, niti dvojbi: sudac je prihvatio zahtjev Državnog odvjetništva i zaključio da su motivirani netrpeljivošću prema Hrvatskom nogometnom savezu nanijeli štetu ugledu Republike Hrvatske, pa su navodnim sudjelovanjem u tučnjavi na tribinama - dok im se famozne baklje čak ni ne stavljaju na teret! – „izazivali nerede počinjene iz mržnje prema većem broju osoba uz uporabu oružja ili opasnog oruđa ili dovođenja u opasnost života i tijela drugih osoba, ili do dovođenja znatne imovinske štete“.
Mašala, sve vodi prema tome da je Hrvatskoj potreban jedan novi zakon, slobodno ćemo ga kao opisati kao „zakon o zaštiti lika i djela Zdravka Mamića“.
Striktna pravna forma, ponavljamo, u ovom slučaju potpuno je nebitna: već je razjašnjeno da hrvatski prekršajni sudovi nemaju nadležnost nad prekršajima počinjenima u inozemstvu, pa je valjalo pokušati pronaći kakvo kazneno djelo koje bi se eventualno moglo uklopiti u strategiju obračuna s remetiteljima nacionalne nogometne idile i rušiteljima krimogenog HNS-ovog sustava.
Pronašlo ga se u spomenutom „izazivanju nereda“, mada čak i laički pogled na Kazneni zakon jasno govori da je nemoguće voditi proces za nešto što u stranoj državi nije kazneno djelo. A čak i da jest, strana država tu je nadležna i jedina ovlaštena pokrenuti postupak. Kako ni policija, ni Državno odvjetništvo, ni spomenuti sudac nisu ponudili apsolutno nikakav dokaz ni za jednu od ove dvije opcije, jasan zaključak je da se u sveopćoj osvetničkoj akciji protiv „mrzitelja HNS-a“ Hrvatska ponaša gotovo uvlaš jednako kao - Srbija.
Preuzela je, naime, univerzalnu jurisdikciju i ambiciju suditi huliganima i „huliganima“, dok istovremeno susjednoj državi s pravom odriče nadležnost nad ratnim zločinima počinjenim na vlastitom teritoriju.
No-Name sudac
Potpuno nerazumna pravna vratolomija na koncu će neslavno skončati u ladici s ostalim hrvatskim pravosudnim bizarnostima, no njen cilj u obliku jednomjesečnog istražnog zatvora već je postignut. Čak i ako ni za njega nema logičnog i razumnog objašnjenja: niti su privedeni mladići dosad evidentirani kao prijestupnici vezano uz sport, niti postoji opasnost od ponavljanja djela - jer im je izrečena mjera opreza u obliku zabrane posjećivanja bilo kakvih nogometnih utakmica - niti su ispunjeni ostali uvjeti za držanje iza rešetki punih mjesec dana.
Ne; cilj ove mjere jest samo da se pokažu mišići i pošalje poruka da je država uvijek jača, makar formalno bila u krivu i makar se istim potezom „sebi priskrbila metode ulice i linča, negirala pravne institucije i proizvodila anarhiju“ - za što, ironično, preko splitskog no-name suca optužuje upravo tu četvoricu privedenih golobradih mladića.
Ideja da sistem dere i zatvara proskribirane i od rulje prethodno označene neprijatelje, makar to značilo i posljedično gaženje vlastitih propisa i procedura te makar su u civiliziranom njemačkom, engleskom ili američkom okruženju upravo oni označeni kao radikalni borci protiv mafije, u demokratski zapuštenom hrvatskom okruženju mnogima je vjerojatno sasvim privlačna. Dapače, izvjesno će za nju i drukati, valjda do trenutka kada će se i sami suočiti s mogućnošću da na mjesec dana preventivno završe u zatvoru pod sumnjom da su neprijatelji države, podrivači ustavnog poretka ili da, jednostavno imaju preslobodnu gubicu.
Ne tako davno, samo par desetljeća ranije, radilo se o uobičajenoj praksi i nominalnom povodu za oslobađanje od komunističkih okova.
U isto vrijeme, u par tisuća kilometara udaljenim švicarskim kantonima Zuerichu, Ticinu i Ženevi, objavljeno je da je pokrenuta velika antikorupcijska istraga protiv Zdravka Mamića, u medijima predstavljenog kao „vulgarnog vladara hrvatskog nogometa zbog kojeg bijesni navijači na Euru prekidaju utakmice bakljama“. Lokalni mediji precizno opisuju da je optužen za korupciju, pranje novca i izbjegavanje plaćanja poreza, dok sama Švicarska najavljuje da će se s njime uhvatiti u koštac jer se dio spornih transakcija, po svemu sudeći, odvijao preko njihovog teritorija.
Hrvatska, dakako, na Mamiću neće koristiti svoje mračne pravosudne prečace i stranputice, neće joj pasti na pamet i kod njega potegnuti argument „sramoćenja HNS-a i države“, neće propitkivati materijalnu štetu koja je, po službenoj procjeni u istragama i optužnicama, najmanje četiri stotine puta veća od onih 100 tisuća eura kazne zbog baklji u terenu protiv Češke.
Zdravku Mamiću je - o, kako je to već dosadno i izlizano ponavljati - mjesto i dalje rezervirano u svečanoj loži.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu