Današni snažni vjetar i kiša bili su kobni za rodnu kuću Đure Đakovića u Brodskom Varošu, javlja 035portal.hr.
„Bezbrojna obećanja, beskorisni sastanci, izjave za medije nisu urodile nikakvim plodom. Rodna kuća Đure Đakovića urušila se danas na sramotu svih nas, na sramotu onih koji nas predstavljaju i na sramotu onih koji se u poslovnim krugovima vole dičiti slavnim imenom, ali očito prema njemu nikada nisu osjećali nekakvu odgovornost“, piše portal Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije.
Novinari podsjećaju da je u lipnju 2016. održan sastanak na kojem se govorilo o očuvanju rodne kuće Đure Đakovića. Razgovor se odnosio na obnovu rodne kuće Đure Đakovića jer je prošle godine obilježeno 95 godina tvornice i 130-ta godišnjica rođenja Đure Đakovića. Govorilo se tada i kako bi bilo dobro da se ona obnovi i bude onakva kakva je bila do 90-tih godina prošlog stoljeća. Naravno tu je najveći problem financiranje te obnove, ali bi se u to trebalo uključiti više čimbenika, od onih trgovačkih društava u poslovnoj zoni koje nose ime Đure Đakovića, samog Holdinga, Grada, Županije do Ministarstva kulture, bilježi 035portal.hr.
„Što se financiranja tiče, dogovor je da u toj priči sudjeluju Grad Slav. Brod, ĐĐ-Holding, Brodsko-posavska županija, Turistička zajednica, nadam se i Ministarstvo kulture. Cilj je da se rodna kuća Đure Đakovića u B.Varošu obnovi i postane mjesto gdje bi organizirano dolazile grupe turista“, rekao je lani gradonačelnik i predsjednik gradske Turističke zajednice Mirko Duspara.
I Tomislav Mazal, predsjednik Holdinga Đuro Đaković, obećavao je podršku projektu.
„Što se tiče obnove rodne kuće Đure Đakovića u Brodskom Varošu ĐĐ Holding podržava inicijativu Grada Slav.Broda, sama činjenica da 95 godina nosimo ime Đure Đakovića smatramo primjerenim da se uključimo u takvu inicijativu. To je povijest i tradicija Slavonskoga Broda“, kazao je tada Mazal, a prenio brodportal.hr.
Đuro Đaković rođen je u Brodskom Varošu pored Slavonskog Broda 1886. godine. Već od prvih godina dvadesetog stoljeća sindikalni je i socijaldemokratski aktivist u Sarajevu, a zbog antiratnih stavova po izbijanju Prvog svjetskog rata bio je osuđen kao veleizdajnik i ratno razdoblje proveo na prisilnom radu. Jedan je od osnivača SRPJ (k), zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini 1920. godine, sljedeće godine delegat je KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi, na Četvrtom kongresu KPJ u Dresdenu 1928. godine izabran je za organizacijskog tajnika stranke. Vraća se u zemlju gdje ga kraljevska policija hapsi i nakon mučenja odvodi na austrijsku granicu gdje ga 25.4. 1929 ubijaju u insceniranom pokušaju bijega. Po njemu je već 1937. godine nazvan bataljon sa većinom jugoslavenskim dobrovoljcima u Španjolskom građanskom ratu.