"Da bi se u životu uspjelo morate znati što hoćete i postaviti određeni cilj koji treba biti dostižan. Naravno, da mora zadovoljavati i vaše realne mogućnosti", rekao je u intervjuu Vjesniku 2000. godine Ivica Todorić Foto: Vjesnik
U rubrici "Srijedom: na kavi s..." danas ugašenog Vjesnika 22. studenoga 2000. godine gostovao je Ivica Todorić. Tada iznimno uspješni poduzetnik dao je intervju novinarki gradske rubrike Vjesnika Snježani Rajačić i otkrio puno više nego ikada prije ili poslije u istupima medija. Prenosimo ga u cijelosti:
Pijete li kavu?
Kavu ne pijem, ali zato volim popiti ruski čaj s medom.
Ured vam je smješten u Ciboninom tornju. Kakav je pogled s "vrha"?
O, grad je vrlo lijep. Zagreb je općenito jedan od najljepših gradova u Europi. Pogled odgore na njegove krovove doista je nešto posebno.
Koliko je skupo vaše vrijeme?
Prije bih rekao da je vrijedno, a ne skupo. U dobroj sam poslovnoj kondiciji, pa je i to možda jedan od razloga.
Intenzivno živite, puno putujete, malo spavate. Kako podnosite takav ritam?
Za tako nešto čovjek mora imati i genetske preddispozicije. Da imam srčanu manu ili, ne daj Bože, neku bolest, zasigurno ne bih mogao podnijeti teret posla. Budući da sam zdrav i nemam takvih tegoba mogu u poslu dati sve od sebe. U uredu sam nakon doručka - već u osam ujutro. Doma pak, ovisno o danu, dolazim do početka Dnevnika, ali nerijetko i kasnije...
Koji je recept vašega uspjeha?
Da bi se u životu uspjelo morate znati što hoćete i postaviti određeni cilj koji treba biti dostižan. Naravno, da mora zadovoljavati i vaše realne mogućnosti. Ne mogu si ja sad iz nebuha zamisliti kako ću otići na Mount Everest ne razmišljajući, recimo o tom činu. Za takav pothvat nužni su vam suradnici, pravi tim ljudi. Naravno da je tu uključeno i veliko odricanje od onog lijepog. Tu u prvom redu mislim na malo provedenog vremena s obitelji.
Nedostaju vam...
Da, jako sam vezan uz njih, no to pokušavam nadoknaditi velikom pažnjom.
Koje vrste?
Djeci, dvojici sinova i kćeri uvijek sam dostupan, u svako doba dana i noći. Kao roditelj nastojim im uvijek biti pri ruci, znati gdje su, što rade, muči li ih neki problem...
Vaša kćer Iva radi u Agrokoru? Je li to po formuli obiteljskog biznisa?
Ne gledam to tako. Naime, stariji je sin ekonomist, drugi je također zaposlen. Iva pak, radi u Agrokoru, završila je Ekonomski fakultet i trenutno je na magisteriju.
Uskoro se i udaje, čime ćete je darivati?
Još nisam razmišljao o tome. U svakom slučaju volim kćer i ona mene, pa je poklon najmanje bitan. Drago mi je što će zasnovati svoju obitelj i što ću ja, nadam se, uskoro postati djed.
Smatrate li sebe bogatašem? Što je prema vašem mišljenju - bogatstvo?
Smatram se bogatim čovjekom upravo stoga što imam stabilnu i zdravu obitelj. Inače, bogataš nisam ni po jednom kriteriju. Vrijeme u zadnjih deset godina, u smislu stvaranja osobnih vrijednosti, doista - nije bilo moralno. Nedavno je rečeno, kako će Vlada mjeriti nekakvo bogatstvo. Osobno neću moći zadovoljiti nijedan kriterij. Da ja ne primam plaću, da mi ne rade sin i kćer i da tata nema penziju teško bih u današnje vrijeme izvukao kraj s krajem.
Doista?
Činjenica je da imam dionice u Agrokoru i njihova je vrijednost u funkciji daljnjeg razvoja kompanije i uvođenja nove tehnologije. No, nikad nisam razmišljao hoću li te vrijednosti pretvarati u vlastitu imovinu. Živim u stanu od roditelja, nit' imam para na računu, vozim auto od firme i to je - istina. Imam ono što sam imao i prije 90.. Sve sam uložio u Agrokor, samo za razliku od nekih, moje dionice još vrijede i još nisam propao. Pa nismo krivi što, zasad, imamo sladoled koji hoće svi jesti ili mineralnu vodu koju hoće svatko piti. Sada smo uspješni, ali čovjek ne može ništa unaprijed garantirati. Uostalom, po Hrvatskoj zapošljavam ljude, u Londonu 30. studenoga, pak, potpisujem ugovor o sindiciranom kreditu koji će mi odobriti svjetske banke, a radi se o 300 milijuna maraka. Znači li to, onda, da imam dobre veze s engleskom kraljicom, Chiracom, ili Schröderom? Ivica Todorić je u dobrim odnosima sa svim ljudima, posebice onima koji pridonose boljitku i razvoju naše države.
Govori se da ste miljenik sadašnje vlasti? Je li to točno?
Ukupan posao Agrokora s državom na godišnjoj je razini samo dva posto. Pa zbog čega bi onda takav miljenik silno trebao državu? Agrokor je dobar s milijunima potrošača, imamo svoje kupce na 80 posto hrvatskog tržišta, naše smo proizvode uspjeli plasirati i naplatiti ih, što je bitno, jer nas u drugom slučaju nitko ne bi spasio.
Kako biste definirali riječ tajkun?
Kod nas se ta riječ uvriježila. Pouzdano mogu ustvrditi, da su tajkuni jedini uspješni dio hrvatskog gospodarstva. Bez njih nema prosperiteta naše države. Daj Bože, da tajkuna u budućnosti ima što je moguće više.
Smatrate li sebe tajkunom?
Smatram se uspješnim poduzetnikom. Ukoliko to podrazumijeva tajkuna, onda ja jesam tajkun.